Predmet: Žalba na protivzakoniti cenzorski postupak dra Sedada Bešlije, v. d. direktora (?) Instituta za historiju UNSA, i na njegov mobing-postupak

Primaju:

-Prof. dr Rifat Škrijelj, rektor UNSA, lično;
-Prof. dr Enita Nakaš, prorektor za međunarodnu saradnju UNSA, predstavnik Rektorata u Etičkom savjetu UNSA, lično;
-Prof. dr Mirza Dautbašić, prorektor za naučno-istraživački rad UNSA, lično;
-Kenan Filipović, dipl. iur., Pravna služba Rektorata UNSA, lično;
-Nina Begović, rukovodilac Službe za naučno-istraživački rad Rektorata UNSA, lično;

Poštovani,

Na temelju javnog poziva, objavljenog na web-stranici Instituta za historiju UNSA, dne 27. IV 2020. g. predao sam rukopis originalnog naučnog rada „Oko kuge u Bosni 1763-1764. godine“, redakciji univerzitetskog i institutskog naučnog časopisa Prilozi IIS, koji uređuje dr. Sonja Dujmović, naučni saradnik Instituta za historiju UNSA. Rad je prošao svu zakonsku proceduru ( „anonymous peer review“), dobio dvije visoko pozitivne recenzije kompetentnih a anonimnih recenzenata kojima nije bio poznat moj identitet, kao ni meni njihov.

Rad je definitivno prihvaćen za štampu dne 8. X 2020. g., a  odgovarajuća služba u NUB BiH dodijelila je poseban DOI-broj radu, kako to međunarodne procedure pri objavljivanju naučnih radova zahtijevaju. Taj DOI-broj glasi: 10.51237/issn.2744-1172.2020.49.45. Moj naučni rad govori o načinu kako se stanovništvo BiH sučeljavalo sa epidemijama kuge u XVIII vijeku, pisan je - kao i svi moji naučni radovi - na temelju neobjavljene arhivske i književne građe na raznim jezicima (osmanski, arapski, perzijski, italijanski, latinski, njemački, francuski, staroslovenski itd.).

U svojoj dokumentaciji, pored dvije hvalospjevne anonimne recenzije, posjedujem desetak pisama uglednih naučnih radnika iz Sarajeva, Zagreba i Beograda koji su mi pisali povodom objavljivanja moga rada, budući da su pročitali elektronsku verziju moga rada dok je još bila dostupna na netu. To je prvi novi veliki rad o kugi na Balkanu objavljen u posljednjih trideset i pet godina. Osim toga, radi se o temi koja danas, u vremenima covida-19, ima visoku relevanciju.

Redakcija je časopis Prilozi IIS , br. XLIX/2020, postavila, polovinom decembra 2020. g.,  na web-stranicu Instituta, onako kako to današnji akademski običaji zahtijevaju, da bi kasnije bila štampana, kako se očekivalo, tvrda kopija. Međutim, poslije nekoliko dana, dr. Sedad Bešlija, v. d. direktora (?) Instituta za historiju, naredio je skidanje časopisa sa institutskog web-sitea iako je broj već dobio opredijeljene doi-brojeve što je slučaj bez presedana u praksi UNSA, a i u zemljama bivše Jugoslavije, kako sam se naknadno obavijestio. On je izjavio dr Sonji Dujmović, uredniku časopisa, da časopis skida do daljnjeg sa web-sitea i ne dozvoljava štampanje njegove tvrde kopije iz sljedećih razloga:

  1. Zbog objavljivanja rada „Crkva bosanska i zapadna hereza“ pok. akademika Sima M. Ćirkovića, člana više svjetskih akademija nauka, među njima i ANUBiH;

  2. Zbog objavljivanja rada o bošnjačkim percepcijama 1463. godine, mra Amera Masla, stručnog saradnika OIS UNSA.

  3. Zbog objavljivanja rada o kugi Nenada Filipovića, arhivista OIS UNSA. Radi se o potpisniku ove žalbe.

Ova žalba prvenstveno govori o oštećenosti potpisnika od strane dra Sedada Bešlije, v. d. direktora (?) Instituta za historiju UNSA, ali se moram osvrnuti na eventualne teške reperkusije koje Bešlijin postupak prema radu pok. akademika Ćirkovića može imati po cjelokupan UNSA.

Pok akademik Ćirković (u. 2009), član više svjetskih akademija, između ostalog i ANUBiH, vodeći medievista bivše Jugoslavije, bio je osvjedočeni prijatelj i Sarajeva i BiH. Bio je u opoziciji prema režimu Slobodana Miloševića od samog početka tog režima, jedan je od utemeljitelja „Druge Srbije“, itd. Možete zamisliti kakav odjek u beogradskoj javnosti može imati vijest o tome da neki v. d. direktora, sa minimalnim naučnim doprinosom, cenzuriše objavljivanje akademika Ćirkovića, osvjedočenog prijatelja, UNSA, ANUBiH, Sarajeva i BiH, i svjetski čuvenog naučnika?

Isto tako krajnje podozrenje izaziva postupak prema mladom kolegi Masli. Radi se o jednom od najpotvrđenijih mlađih saradnika UNSA u humanističkim disciplinama. Smeta li to nekome što mladi kolega Maslo svake godine objavljuje 2-3 visoko kvalitetna naučna rada, pa ga se sada ovako sprečava da objavljuje rezultate svojih istraživanja? Toliko o ova dva druga rada, jer vjerujem da će dr Dujmović u svojoj korespondenciji osvijetliti problematiku ta dva rada na odgovarajući način.

V.d. direktora (?) Bešlija saopštio je dr Dujmović da je časopis skinuo sa web-a i da ne dozvoljava objavljivanje moga rada sve dok mu se ja „pismeno ne izvinim za svoje pisanje o njemu“?!? V. d. direktora (?) Bešlija očito ne shvata zakonska prava, odgovornosti i dužnosti „odgovornog urednika tj. direktora ex officio“. Bilo kakvo moje pisanje na nekom drugom mjestu koje može pogađati v. d. direktora (?) Bešliju nema ama baš nikakve veze sa časopisom Prilozi IIS niti sa činjenicom da je moj rukopis prošao sve propisane procedure.

Bešlija ovdje, u krajnje neslužbenom kontekstu, vrši zloupotrebu službenog položaja. Ironično je što sam ja u jednom napisu za portal Preokret upravo kritikovao autore Čusto i Sulejmanagića koji su krajnje negativno pisali o v. d. direktoru (?) Bešliji; naravno, o Bešliji nisam mogao pisati ništa bolje od onoga što njegovi radovi nude, ali to, opet, nema veze sa procedurama podnošenja moga rada za Priloge IIS i činjenicu da su rad odobrili recenzenti, sa najvišim ocjenama.

Ovo nije prvi put da v. d. direktora (?) Bešlija sprečava objavljivanje rezultata mojih istraživanja u Prilozima IIS, glasilu UNSA. Za prošli broj, 48/2019, predao sam veliku studiju, takođe pisanu na temelju neobjavljene građe iz raznih arhiva i zbirki, ali je v. d. direktora (?) Bešlija iskoristio svoje diskreciono pravo ex officio da spreči objavljivanje moga rada, pored niza zakulisnih radnji u kojima je bio ili pokretač ili saradnik, o čemu dr Dujmović posjeduje svu relevantnu dokumentaciju, uključujući moje pismene žalbe.

Jedino mi je žao što zbog mira u kući još tada nisam pisao direktno Etičkom savjetu UNSA da se pozabavi djelovanjem v. d. direktora (?) Bešlije. Moja studija objavljena je u renomiranom časopisu Tragovi u Hrvatskoj i dostupna je danas svakome na internetu preko stranice „hrčak“. Up. Nenad Filipović, „Ibrahım-alemdâr Pınjo, Jeftan Kovačević i sarajevska izvozna trgovina preko Dubrovnika (cca 1824 — 1825)“, Tragovi, III/2, 2020, pp. 225-98. Najhvalospjevnije moguće recenzije su napisali emer. ord. prof. dr. Drago Roksandić i akademik Nenad Moačanin, oba sa Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Usljed svega toga, postavlja se pitanje da li je v. d. direktora (?) Bešlija u svojim postupcima prema meni rukovođen samo ličnom netrpeljivošću, ili je, skupa sa tom netrpeljivošću, u igri diktat izvjesnih neformalnih centara moći koji mi sprečavaju normalno učešće u akademskom životu Sarajeva, od dana mog povratka u rodni grad, 2014. godine?!?

UNSA je v. d. direktoru (?) Bešliji dodijelila najviša moguća zvanja i mjesečne prinadležnosti iako je njegov akademski rekord duboko ispodprosječan, dok moja malenkost tavori na egzistenc-minimumu, sa platom jedva višom od one koja se isplaćuje čistačicama.

S druge strane, ako pogledate na stranicu „google scholar“ vidjećete da v. d. direktora (?) Bešlija ima dva, brojem: 2, upisana citata i ti se citati ne odnose na njegove radove nego na cjelokupan časopis u kome je objavljen i jedan njegov napis. Moja potplaćena malenkost ima 99 citata (pretežno na engleskom jeziku) , a od 2016 31 citat (takođe pretežno na engleskom jeziku); h-index je 3, a od 2016 h-index je 2; i10-index je 2, a od 2016 1.

To su visoko relevantni rezultati koji doprinose cjelokupnom međunarodnom rejtingu UNSA, a u oblasti humanističkih disciplina su među najvišim, posebno obzirom na postotak citiranosti na engleskom jeziku. U ovim podacima leži korijen moje Golgote. Neformalni centri moći na čijoj sam crnoj listi ne mogu me izbaciti sa posla na UNSA, ali čine sve da mi život zagorčaju i da me degradiraju kako bih sam otišao i time umirio njihov strah od moje moguće konkurencije.

Oni ne shvataju da meni nije ni do časti ni do zvanja, nego do normalnih uslova za istraživanje, jer to je jedino što me zanima. Njih zanima sve drugo, samo ne istraživanje!

Zahtijevam od Pravne službe Rektorata UNSA da mi razjasni pravni status v. d. direktora (?) Bešlije u Institutu za historiju. Naime, više kolega iz toga Instituta skrenulo mi je pažnju da su brojne kantonalne i federalne inspekcije konstatovale da je v. d. direktora (?) Bešlija nelegalno i nelegitimno izabran za direktora Instituta za historiju, kao što je nelegalno i nelegitimno preuzeo dužnosti v. d. direktora. U svjetlosti tih relevantnih činjenica, postavlja se pitanje je li v. d. direktora (?) Bešlija čak i formalno vlastan da se poziva na neke svoje ingerencije odgovornog urednika ex officio.

Molim navedene naslove da pokušaju da riješe ovaj problem unutar kuće, da skandal ne bi prelazio prag zajedničke kuće UNSA. U protivnom, biću prisiljen da zatražim sudsku zaštitu svojih prava, a to bi podrazumijevalo i znatnu materijalnu odštetu za pretrpljeni duševni bol, za dovođenje rezultata moga naučnog rada u opasnost da budu plagirani, itd.

I na kraju. stoički sam podnosio teror i mobing neformalne interesne grupe nada mnom, a koji se provodi sistematski, iz dana u dan, od 1. II 2015. godine. Ovo je kap koja je prevršila rub čaše. Ukoliko poštovani naslovi ne zaštite minimum mojih ljudskih i intelektualnih prava, obratiću se za zaštitu mojim akademskim prijateljima diljem Svijeta (Beč, Princeton, Harvard, Chicago, Boston College, Bosphorus University, Koc University, Harvard Society of Fellows, Institute for Advanced Study, All Souls College, Balliol College, Queen Mary University of London, Tuebingen, itd.).

U tom slučaju, blam neće pasti samo na v. d. direktora (?) Bešliju, nego i na UNSA, što mi nije ni najmanja mjera, ali svjetska akademska javnost je izuzetno osjetljiva pri najmanjem pomenu izraza „cenzura“ te svega što ta kategorija nosi sa sobom.

S poštovanjem i nadom da će naslovi ovu predstavku uzeti u najozbiljnije  razmatranje,

Sarajevo, 2. I. 2021. g.                                                                         

Nenad Filipović