Dok radnici protestuju i upozoravaju na gašenje proizvodnje, nadležne institucije odbijaju uvođenje zaštitnih mjera, ostavljajući desetine hiljada radnih mjesta i stabilnost javnih finansija pod ozbiljnim znakom pitanja.
Većina građana naše zemlje nije u potpunosti upućena u stanje u kojoj se generalno nalazi industrijski sektor, te u njemu industrija čelika. Radnici su izašli i na proteste pred zgradu Vlade Federacije BiH, ali i sektor je i dalje u krizi.
Industrija čelika suočava se sa ozbiljnom krizom, a državno Vijeće ministara čak je dva puta odbilo uvesti zaštitne mjere zabrane ili ograničenja uvoza čelika po uzoru na susjedne države. Oni upoznati sa razlozima, tvrde da HDZ štiti određene uvozne kompanije jer svakako ne vide da će se radnička kriza preliti na njihovo glasačko tijelo.
Zenička željezara osnovana je kao zadruga još za vrijeme Austro-Ugarske sa ciljem da se ruda željeza iz Vareša prerađuje za potrebe monarhije. Prošla je kroz turbulentnu historiju, a tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu jedan dio pogona bio je čak pretvoren i u namjensku industriju, sve do 1998. godine kada je zbog državnog predratnog duga Kuvajtu djelimično privatizirana. Dijelovi privatizirane željezare su tokom godina i pod raznim okolnostima mijenjali vlasnike, da bi se njeni radnici sada našli u neizvjesnosti i potencijalnom gubitku radnih mjesta gašenjem Nove Željezare.
Ministri iz HDZ-a u Vijeću ministara BiH, odnosno predsjedavajuća Borjana Krišto nemaju sluha za ovu populaciju i domino efekat koji će padom industrije čelika, zahvatiti prvenstveno entitetske budžete dovodeći time u pitanje budžetske fondove u situaciji kada je ovogodišnji budžet Federacije BiH čini čak dvije milijarde kreditnih zaduženja kako bi se finansirale penzije, te kada se entitet RS zbog potreba tekuće likvidnosti zadužuje na Londonskoj berzi također u milijardama KM.
Koksara Lukavac ugašena je nakon 60 godina rada čime su 582 radnika ostala bez posla, dok je Rudnik željezne rude u Prijedoru također prestao sa radom te je 600 radnika ostalo bez posla.
Iz sindikata upozoravaju da je tržište preplavljeno čelikom iz uvoza, te da je u BiH preko 100.000 tona gotove robe koja se teško prodaje, a izračun pokazuje da se radi od ukupno 11.000 radnih mjesta koja bi se mogla izgubiti. Sa članovima porodica tih radnika riječ je o mnogo većem broju koji ukazuje na potencijalno stvaranje građanskog bunta koji će postati problem svih građana Bosne i Hercegovine.
Apeli nadležnima su upućeni sa tvrdnjom da sirovina ima još samo za dvadesetak dana proizvodnje, te da se kompletna industrija nadlazi pred kolapsom. No, HDZ BiH čini se želi zaštititi 28 kompanija za koje se tvrdi da se protive uvođenju zaštitnih mjera, iako javnosti nije prezentirano koje su to kompanije, a ne milioni KM i desetine hiljada građana koji će njihovim odlukama ostati bez egzistencije.
Oko 50.000 ljudi bit će direktno ugroženo nedjelovanjem državne vlasti, specifično HDZ-a, a posljedice za državnu ekonomiju još se ne mogu ni pretpostaviti.
Ova tema važna je za sve građane, jer od kompanija koje generiraju novac pune se budžeti u našoj zemlji iz kojih onda idu socijalna davanja, penzije i tome slično.
Ukoliko se hitno ne reagira, posljedice neće snositi samo radnici i njihove porodice, već i svi građani kroz urušavanje budžeta i socijalnih fondova. Sudbina čelične industrije tako postaje pitanje ekonomske sigurnosti države, jer njen pad znači lančanu reakciju koja bi mogla dovesti u pitanje isplate i finansijsku stabilnost Bosne i Hercegovine.


