Opći izbori u Bosni i Hercegovini bit će održani 2. oktobra, odlučili su članovi Centralne izborne komisije 4. maja. Iako se svaki izborni ciklus u našoj državi smatra odsudnim, zbog cjelokupne društveno-političke situacije kod nas, ali i globalnih geopolitičkih previranja, ovaj bi mogao biti istinska prevaga. I dok se uporno apelira na bošnjačko jedinstvo, ono što na terenu vidimo sušta je suprotnost – Bošnjaci se sve više razjedinjuju i uporno se partikularni interesi stavljaju ispred onog kolektivnog. Posebno je ovo pogubno u manjem bh. entitetu, u kojem bi zajedništvo trebalo biti nulti prioritet.
Iako je do dana izbora ostalo gotovo pet mjeseci, pojedinci, pa i čitave grupe, već lagano zauzimaju startne pozicije. Prvo je Jusuf Arifagić, privrednik iz Kozarca, najavio svoju kandidaturu za prvog čovjeka entiteta RS, i to kao član Platforme za progres, a to je prije nekoliko dana uradio i Ćamil Duraković, bivši načelnik Srebrenice, koji se samostalno isturio kao pretendent za poziciju čelnika tog entiteta. Odluku o kandidaturi, saznajemo, donio je bez ikakvih konsultacija s ostatkom probosanskog političkog bloka okupljenog oko Pokreta za državu, iako je istakao da ostaje njegovim dijelom.
“S obzirom na to da nisam član nijedne stranke, za nezavisnu kandidaturu mi je potrebno 3.000 potpisa građana koji su upisani u Centralni birački spisak na području entiteta RS. Potpisi su uslov za kandidaturu, a koje moram predati CIK-u do 20. maja. Ovim putem pozivam sve vas koji podržavate moj politički rad, a imate ličnu kartu u entitetu RS, da mi se javite u inboks kako bi moj tim došao do vas, ma gdje bili”, objavio je Duraković, uz napomenu da svi oni koji daju potpis podrške njegovoj kandidaturi neće biti u mogućnosti dati podršku drugom političkom subjektu.
On je istakao da je zajednički cilj Pokreta za državu zajednička lista za NSRS, ali je ipak naglasio kako će raditi na svojoj kandidaturi koja neće, tako tvrdi, nanijeti nikakvu štetu Bošnjacima.
“Pored toga što ću raditi na svojoj kandidaturi, dat ću sve od sebe da što više kandidata sa zajedničke liste uđe u NSRS, čime ćemo zasigurno promijeniti političku situaciju u ovom entitetu. To što sam objavio da ću biti nezavisni kandidat za predsjednika, odnosno potpredsjednika RS-a neće nanijeti nikakve štete zajedničkoj listi. Pored mene, koliko znam, bit će još dva kandidata, mislim da su to Senad Bratić i Jusuf Arifagić. Onaj koji od nas trojice bude imao najveći broj glasova, bit će potpredsjednik RS-a”, njegove su riječi kojima opravdava svoj potez.
Ćamil Duraković već dugo djeluje s pozicije “neutralnosti”, koja mu se u ovom trenutku čini idealnom. Trudi se u isto vrijeme biti ničiji, a svačiji. Dok je bio član SDA, približavao se politici SDP-a. Sada, kada ove dvije političke organizacije imaju ujednačena stajališta u RS-u pred oktobarske izbore, on odlučuje djelovati, barem tako tvrdi, nezavisno. Ipak, sreća je što ga od formalnog uvrštavanja na glasački listić dijeli 3.000 potpisa podrške po koje bi dolazio i na kućnu adresu. Istinski primjer patriotizma u ovom slučaju jeste uskratiti mu potpis i tako spasiti Bošnjake još jedne velike podvale. S druge strane, još uvijek nije kasno da Ćamil Duraković sam shvati kako nije dobro što samostalno donosi odluke koje se tiču svih Bošnjaka u entitetu i da se vrati razgovoru umjesto što donosi odluke iza leđa svojih partnera.
