Cetinjem još vladaju muk i tišina nakon masovnog ubistva koje je prvog januara počinio Cetinjanin Aco Martinović, On je ubio 12 osoba, među njima i četvero djece, a onda presudio sam sebi. Lazar Šćepanović, vršilac dužnosti direktora Uprave policije Crne Gore kazao je da je Martinović ubio poznanike prijatelje, kumove i najbliže rođake, a ranije je bio registrovan kao izvršilac krivičnih djela, javlja Anadolu.

Govoreći o profilu ubice Šćepanović je rekao da je Martinović rođen 1979. godine, po zanimanju autolakirer, koji je živio sam a 2005. godine je osuđen uslovno na tri mjeseca zatvora zbog nasilničkog ponašanja. Prije dvije giodine zbog posjedovanja oružja i municije osuđen na tri mjeseca zatvora, ali postupak po žalbi nije završen tako da ova kazna nije postala pravosnažna. Policijski službenici su prepoznali antisocijalno i devijantno ponašanje i inicirali psihijatrijski pregled“, rekao je Šćepanović.

Martinović je sproveden na pregled nakon pretresa, propisana mu je terapija u Domu zdravlja i nije upućen u specijalizovanu zdravstvenu ustanovu. Šćepanović je rekao da je Marinović imao “specifično ponašanje sa prijateljima, poznanicima i kumovima, a niko ga nije prijavio policiji“.

Ovo je drugi, stravičan slučaj masovnog ubistva na Cetinju u manje od tri godine. Naime, u augustu 2022. godine Vuk Borilović je ubio deset a ranio šest osoba. Prvo je ubio ženu i dvoje djece, podstanare u svojoj kući a zatim je nasumično ubijao na ulici koga je stigao. Nakon što ga je policija ubila, saznalo se da je godinama pokazivao znakove paranoičnog ponašanja.

Masakr prvog dana ove godine podsjetio je na krvavi Bratovićev slučaj ali i ponovo rasplamsao rasprave na društvenim mrežama o navodnim slučajevima šizofrenije koji su već decenijama široko rašireni među Cetinjanima, uglavnom muškarcima, ali koje se godinama, kako se priča, uporno i stalno gura pod tepih.

U jednom od stavova koji se posljednjih sati masovno dijele i o kojima se masovno raspravlja na društvenim mrežama stoji da je “jedna od dobro čuvanih tajni radi bratstva i jedinstva bila ta da su mladići sa Cetinja masovno oslobađani služenja vojnog roka u JNA zbog toga što nisu bili mentalno-psihički sposobni da rukuju oružjem“.

Dodaje se i kako je „ljekara koji ih je oslobađao, psihijatra, danima mučila i tukla UBDA zbog podrivanja bezbednosnog poretka SFRJ. Međutim ovaj čovek se na Vojnom sudu odbranio od svih optužbi. Dokazao je i naučno obrazložio da većina mladića boluje od hebefrene šizofrenije koja je radikalni-nuklearni oblik ove mentalne bolesti naslednog tipa, a počinje da se ispoljava po završetku puberteta. Kako se radi o malo području, usko 'plemenski' povezanom, bolest se raširila. Karakterišu je neodgovorno, bizarno i obesno ponašanje, nekoherentan govor...“, te se zaključuje kako je, iako se ne iznose izvori ili drigi podacio koji bi potkrijepili takvu tvrdnju, „po zvaničnim statistikama bivše JNA, najvise oslobođenih vojnih obveznika po glavi stanovnika, upravo bilo sa Cetinja, svi zbog psiholoških deficita."

Shizofrenija (šizofrenija) je duševna bolest koja onemogućava razlikovanje stvarnih od nestvarnih doživljaja ili iskustava, ometa logičko razmišIjanje, normalne osjećajne doživIjaje prema drugim osobama, te narušava društveno funkcionisanje oboljelog. Kod shizofrenih poremećaja dolazi do promjene određenih funkcija mozga. Posljedica toga su promjene mišljenja, zapažanja i afektiviteta, u globalu, promjene psihe.

Otprilike jedan posto osoba će razviti sliku shizofrenije tokom svog života. Izgleda da postoji genetska predispozicija za razvijanje bolesti. Među ljudima čiji je roditelj bolestan, ili brat ili sestra, njih 10-15 odsto će razviti poremećaj. Kod djece čija oba roditelja imaju shizofreniju, njih 40 odsto će razviti bolest. Stopa rizika ostaje nepromijenjena, bilo da su djecu odgajali roditelji ili su usvojena. Muškarci su u najvećem riziku za razvijanje shizofrenije između 15 i 35 godine života, s najvećim rizikom u dvadesetim godinama.

Hebefrena forma ima rani početak nakon puberteta, javlja se između 15. i 25. godine života. Upadljive su afektivne promjene. Karakteriše je izražena regresija i dezinhibirano, dezorganizovano djetinjasto, neodgovorno, obijesno i bizarno ponašanje, kao i sklonosti neumjesnim šalama i okupiranost filozofskim temama. Emocionalne reakcije su neadekvatne i promjenljive, često praćene smijanjem i kikotanjem bez vidljivog razloga, bizarnim grimasiranjem. Raspoloženje je povišeno i neprimjereno, mišljenje je dezorganizovano, a govor nekoherentan. Javlja se težnja ka socijalnoj izolaciji. Držanje se opisuje kao luckasto, blesasto.

Tezu da Cetinjani masovno pate od šizofrenije prvu je u javnost iznio pokojni Jovo Kapičić, narodni heroj, borac sa Neretve i Sutjeske, učesnik Igmanskog marša, progonitelj četnika i koordinator hapšenja Draže Mihailovića. Kapičić, koji je tajnu o tome gdje je sahranjen Mihailović odnio sa sobom u grob, je bio i pomoćnik ministra unutrašnjih poslova i ambasador Jugoslavije, osoba koja je stajala iza otvaranja logora na Golom Otoku.

Vjeruje se da je kao Cetinjanin na visokim dužnostima i kao jedna od najuticajnijih osoba u Titovoj Jugoslaviji imao tačne podatke koje je iznio u javnost, od broju oboljelih i masovnom padanju Cetinjana na ljekarskim pregledima prije regrutacije za vojni rok u JNA.

I čini se da su upravo te njegove izjave temelj za ovih dana ponovo aktuelizirane teze i rasprave o šizofreniji kao uzroku učestalih masovnih ubistava u gradu od jedva 15 hiljada stanovnika.