Ovih dana Skupština Crne Gore odlučuje o čak tri krucijalne inicijative: razrješenju potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića, te imenovanju ministra Milojka Spajića na njegovo mjesto, a nakon toga i o prijedlogu odluke o skraćenju mandata Skupštine. Ona inicijativa, koja je i pokrenula najveći potres na već uzdrmanoj političkoj sceni Crne Gore, jeste prijedlog da se glasa o nepovjerenju Vladi Zdravka Krivokapića, a koju je primarno inicirala Abazovićeva URA, uz očiglednu podršku velikog dijela opozicije, ali i nekih konstituenata vladajuće većine.

Mnogima u regiji, ali čak i u Crnoj Gori nije jasno šta se dešava, niti je često moguće odrediti ko je na kojem političkom polu. Politički odnosi i procesi u Bosni i Hercegovini jesu kompleksni, ali Crna Gora je barem u ovom trenutku lider u kompleksnosti i zamršenosti političke scene.

Od stjecanja nezavisnosti Crna Gora je bila izraženo usmjerena ka međunacionalnom skladu, te je vlast Mila Đukanovića s ponosom isticala njihov građanski i sekularni karakter. Činilo se da je Crna Gora u posljednjih petnaest godina donekle postala imuna na probleme nacionalnog i vjerskog karaktera, te da će vlast ove male države biti primjer uspješnog državnog menadžmenta u okruženju visokih nacionalnih i vjerskih tenzija. Na izborima koji su se održali 30. augusta protekle godine, nakon 30 godina dominantne vlasti Demokratske partije socijalista, došlo je do pada ove vlasti. DPS je i dalje pojedinačno ostao najjača politička partija, ali ipak uz tradicionalne partnere i partije manjinskih naroda, prvi put Đukanović nije imao poslaničku većinu dovoljnu za formiranje vlasti.

Uz jednog poslanika više, dugogodišnje prosrpske opozicione partije koje su nastupile u dvije kolone su prvi put nakon 30 godina uspjele formirati Vladu, i to uz pomoć trećeg opozicionog bloka na čelu s Dritanom Abazovićem. Iako ideološki na potpuno različitim stranama, tri pobjedničke koalicije uspjele su se dogovoriti oko tzv. “ekspertske vlade” na čelu s profesorom Zdravkom Krivokapićem, a koja će, kako su izjavljivali njihovi lideri, demontirati kriminalne strukture prethodne vlasti, te omogućiti naredne neometane i fer izborne procese. Bilo je jasno od početka da će ova vlada biti nestabilna, te je od same izborne noći svojim ideološkim razlikama i neskladnošću “obećavala” skori kraj. Trenutna politička kriza samo je kulminacija brojnih prethodnih dešavanja.

Jasno je da ni jedna politička stranka u trenutnoj opoziciji ne podržava Vladu Zdravka Krivokapića, ali je premijer Crne Gore, koji je bio nosilac liste Demokratskog fronta (DF) i koalicije Za budućnost Crne Gore, u međuvremenu izgubio povjerenje redom skoro svih konstituenata vladajuće većine. Zbog neslaganja s politikom Vlade u koju nisu ušli političari iz redova DF, ova lista prestala je da podržava prijedloge Vlade u Skupštini, ali nije formalno srušila kabinet Zdravka Krivokapića iako je bilo brojnih neuspjelih pokušaja i prijedloga rekonstrukcije Vlade unutar vladajuće većine. URA je posljednjim dešavanjima definitivno raskrstila s politikom Zdravka Krivokapića, dok su Demokrate Alekse Bečića po ovom pitanju jedini ostali neodređeni. Oni su često oštro kritikovali poteze i prijedloge premijera, poput prijedloga za smjenu ministra Leposavića zbog negiranja Genocida u Srebrenici, dok bi se na drugu stranu često nalazili u poziciji njegove odbrane. Njihova trenutna stanovišta jesu da Vlada ne ispunjava svoja očekivanja, te da je potrebno izvršiti rekonsturkciju isključivo unutar vladajuće većine ili krenuti u novi izborni proces, ali nipošto kreirati novu parlamentarnu većinu, smatrajući da je to izdaja njihovih birača i izborne volje građana. Pri ovom stanovištu su generalno i poslanici Demokratskog fronta, izuzev SNP-ovih poslanika, dok je jedino URA otvorena za formiranje širih koalicionih kapaciteta. Sve u svemu, činjenica je da Crna Gora već duži period ima Vladu koju ne podržava niko od poslanika u skupštinskim klupama, što je skoro pa nezabilježen slučaj u modernoj demokratiji.

Nakon više od godine rada jasno je da je projekt ekspertske Vlade Crne Gore doživio neuspjeh. Koalicija “Crno na bijelo” je do posljednjih dešavanja pružala podršku Vladi premijera Krivokapića, ali nakon što su i oni digli ruke od ove Vlade i najavili svoj novi projekt manjinske vlade, krenuli su pravi potresi na političkoj sceni Crne Gore.

Prema Abazovićevim planovima, novu Vladu bi mogli da podrže svi subjekti u Parlamentu, ali ne bi svi mogli biti dio vlasti. Jasno je podstakao tu da misli na Demokratsku partiju socijalista i Demokratski front. Nova vlada s druge strane faktički nije moguća ako neka od ovih strana ne pruži svoju podršku. Sudstvo u Crnoj Gori je u blokadi, Vlada nema podršku, a Parlament je faktički mrtav, te, po zamisli Abazovića, ovo je jedini pravi način da bi se deblokirao put Crne Gore prema Evropskoj uniji, ali i uspostavila stabilnost.

O prijedlogu URA-e za formiranje manjinske vlade već su se izjasnili Demokratski front i Demokrate. Bili su izričiti da ne žele podržati jedan ovakav projekt, te ovo smatraju izigravanjem izborne volje. Iznenađenje je poslanički klub SNP-a, koji je dio koalicije Za budućnost Crne Gore (stranka nekadašnjeg predsjednika Momira Bulatovića), koji su nagovijestili da bi mogli podržati ovaj projekt, ali da će organi stranke tek donijeti konačnu odluku, što je izazvalo mnogo negodovanja u njihovom većinsko srpskom glasačkom tijelu.
Demokrate, čiji je lider Aleksa Bečić ujedno i predsjednik Skupštine Crne Gore, taj eksperiment, kako su kazali, unaprijed je propao i nemoguć. Upravo su se na relaciji Demokrate – URA proteklih dana mogle čuti najoštrije poruke. Demokrate optužuju URA-u da su izdajnici, te da će ovim činom vratiti DPS na vlast, dok URA optužuje Demokrate da su kočničari evropskog puta i demokratskih vrijednosti. Iznenađujuće je da je Demokratski front kao poznati višedecenijski generator protesta i negodovanja u crnogorskom društvu ovog puta ostao poprilično blag i miran u javnim napadima, a njihovu ulogu preuzeli su Aleksa Bečić i njegovi partijski saradnici, koji su na udarnim linijama trenutnih protesta u gradovima Crne Gore.

S druge strane imamo stranke opozicije, koju čine Demokratska partija socijalista, SDP, SD i partije manjinskih naroda koje su se do sada jasno izjasnile da će podržati manjinsku vladu. Ova podrška će URA-i biti dovoljna da oformi novu vladu, što će se izvjesno na današnjoj sjednici i desiti.

Ostaje da se vidi ko će sačinjavati ovu vladu, te koji je njen zacrtani vremenski rok. Manjinske vlade u modernim demokratijama nisu novina, te generalno služe kao prelazna rješenja za izlazak iz političke krize kako bi se provele zacrtane reforme ili odblokirali procesi. Uz očito punu podršku međunarodne zajednice i Gabrijela Eskobara, Abazović će krenuti u ovaj projekt, a ostaje da se vidi dalji razvoj situacije.