Bugarska ima najveću muslimansku populaciju turskog porijekla izvan Turske, a ipak turska manjina smatra da je njihova zastupljenost u politici balkanske zemlje nedovoljna. Oni su također glasniji u zahtjevima za jednakim mogućnostima na državnim poslovima, uoči općih izbora zakazanih za 2. april.

Zemlja će održati svoje pete opće izbore u posljednje dvije godine usred političke nestabilnosti, a turska manjina nalazi se na meti i krajnje desnih i lijevih stranaka.

Vanredni profesor Şabanali Ahmed, bivši poslanik iz bugarskog grada Kardzali (Kırcaali) i akademik na Balkanološkom istraživačkom institutu Trakya univerziteta u Turskoj, rekao je da Turci muslimani nemaju pristup jednakim mogućnostima zapošljavanja, niti su u potpunosti zastupljeni u parlamentu. Ahmed je rekao za Anadolu Agency (AA) da su Turcima jedva dodijeljeni visoki poslovi u javnom sektoru, osim nekoliko administrativnih funkcija u provođenju zakona i pravosuđu.

„To krši ustavno načelo jednakosti i znak je getoizacije u zemlji koja je bila demokratska u protekle 33 godine“, tvrdi on.

Ahmed je rekao da su Turci imali više zahtjeva, od vjerskih sloboda do ravnopravnosti radnih mjesta, a svoje zahtjeve su mogli iznijeti tek nakon 1989. godine, kroz političke stranke koje su osnovali. Među njima je i stranka Pokret za prava i slobode (MRF) koja trenutno ima 36 poslaničkih mjesta.

Bugarska stranka turske manjine razmatra sporazum o podjeli vlasti s vladom uoči aprilskih izbora, rekao je čelnik stranke Pokret za prava i slobode (MRF).

Očekuje se da će Mustafa Karadayı, predsjedavajući MRF-a, čiji su većinski članovi Turci i muslimani, biti među poslanicima u parlamentu. Karadayı je prethodno bio nominovan da se kandiduje za predsjednika i zauzeo je treće mesto u prvom krugu sa 11,5% glasova.

Na parlamentarnim izborima u zemlji će biti uspostavljeno skoro 12.000 biračkih centara, a bugarski državljani koji žive u inostranstvu, uključujući Tursku, moći će da glasaju u 775 centara.

"Potrebna nam je podrška naših građana. Jer ako postanemo partneri u vlasti, regioni u kojima živimo biće mnogo bolji životni prostor. Naši građani će imati posao i u Turskoj i u Bugarskoj. Pozivamo građane Bugarske, naše sunarodnike i našu braću, gdje god da su na četiri strane svijeta, prvenstveno našu rodbinu i braću koji žive u Turskoj, da intenzivno učestvuju na izborima, da nas podrže“, rekao je Karadayı za AA ranije ove sedmice.

Prema Karadayiu, MRF će se sastati sa biračima u Bugarskoj, a takođe će organizovati iftarske programe u  Istanbulu i Bursi, gdje su bugarski Turci značajno prisutni.

Jedna od najsiromašnijih i najmanje stabilnih članica EU, Bugarska se suočava s političkim ćorsokakom jer političari nisu uspjeli formirati vladu nakon četiri izbora zaredom. Bugari su izašli na birališta prošlog oktobra po četvrti put u posljednje dvije godine da biraju članove parlamenta. Sedam partija koje su osvojile mandate, od ukupno 240 poslaničkih mjesta, nisu mogle da ostave po strani svoje razlike i formiraju koalicionu vladu. Dakle, birači će morati da izađu na izbore po peti put u protekle dvije godine. Preko 6,6 miliona građana registrovano je za glasanje na 13.200 biračkih mjesta u Bugarskoj i 750 centara u 67 drugih zemalja. Turska, dom mnogih bugarskih državljana, ima oko 60 biračkih mjesta za glasanje.

Şabanali Ahmed je rekao da je turska zajednica također imala “muftijsku problematiku” kada Vlada nije priznala Fikri Saliha Efendija, kojeg je zajednica odabrala. Nakon godina pravne bitke, zajednica je imala pravo da izabere svog vjerskog vođu, ali je bilo potrebno nekoliko tužbi da bi njihova muftija bila priznata od strane vlade.

Ahmed je dodao da je uprkos tome što se turska zajednica drži vlasti preko MRF-a, uspon krajnje desničarske Napadačke stranke (ATAKA) u opoziciji, utro put politici "koja ne daje prava Turcima i drugim manjinama u zemlji", dodao je.

“Ne možete potcijeniti ATAKU kao samo stranku koja izvlači glasove iz marginalne manjine. Njihova retorika dobija podršku različitih slojeva društva. Vidimo žene sa maramama koje pate od uvreda ili napada u različitim dijelovima Bugarske, zbog krajnje desničarskog političkog diskursa koji ga hrani (mržnjom)”, rekao je on. Podsjetio je i na napad stranačkih pristalica i poslanika na džamiju Banya Bashi turske zajednice u Sofiji 2011. godine pod izgovorom "protestovanja" protiv glasnog učnja ezana koje je navodno uznemirava okolinu.

Druge stranke se nisu mnogo razlikovale, izdvajajući Građani za evropski razvoj Bugarske (GERB) bivšeg premijera Bojka Borisova koji "ignoriše tursko prisustvo u Bugarskoj i stavlja ga u grupu sa drugim zajednicama kao 'muslimane u Bugarskoj'", rekao je on, dodajući da je Socijalistička partija bila “rasistička kao i druge stranke” prema turskoj zajednici.

„Turska zajednica je pod pritiskom otkako je osmanski suverenitet u Bugarskoj okončan 1908. godine. Neprijateljstvo samo mijenja intenzitet u skladu sa režimom tog doba. Nakon dolaska Komunističke partije na vlast, a posebno 1950-ih, došlo je do porasta neprijateljstava i progona”, istakao je on.

Pod diktatorom Todorom Živkovom, koji je vladao zemljom od 1954. do 1989. godine, kampanja asimilacije protiv turske manjine u zemlji nastojala je da se ograniči njihova prava pod izgovorom stvaranja homogene zemlje. Počelo je 1984. godine naredbama Turcima da promijene svoja imena koja zvuče turski u bugarska, a nastavila se zabranom govorenja turskog u javnosti.

Nije bilo ograničeno samo na jezik i ubrzo su džamije turske manjine bile zatvorene od strane komunističke diktature koja je vodila ono što je nazvala "procesom preporoda". Zajednica je pružala otpor mirnim protestima, ali sve veća ograničenja u njihovom svakodnevnom životu primorala su ih da odu u susjednu Tursku gdje ih je vlada prigrlila.

Dana 20. maja 1989. protesti u turskim selima bili su suočeni s gušenjem i sve većim nasiljem od strane bugarskog režima koji je mnoge natjerao da pobjegnu prema granici. To je ono što je režim tražio, a kada su granice otvorene, hiljade su otišle u Tursku. Danas je veliki broj članova zajednice raštrkan po cijeloj zemlji, posebno u zapadnim gradovima i Istanbulu gdje žive u stambenim kompleksima koje je turska vlada posebno izgradila za žrtve.

U Tursku je došlo oko 350.000 ljudi. Bila je to najveća migracija naroda u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Şabanali Ahmed je zaključio da, uprkos masovnoj migraciji, Turci ostaju velika zajednica u Bugarskoj koja može uticati na ishod izbora.