Nakon što je Vlada Federacije BiH od 200 miliona KM suficita u budžetu prethodne vlade otišla u minus od 550 miliona KM, tokom cijelog mandata aktuelnog saziva Federalne vlade kojeg čine Trojka i HDZ, ciklično se prodaju trezorski zapisi kao metod krpljenja budžeta te je Federacija BiH posljednji put bila u suficitu 2022. godine.
Od 2023. godine do sad, poslovanje se odvija negativnim finansijskim rezultatom (deficitom).
Uprkos upozorenjima zastupnika u Parlamentu Federacije BiH tokom usvajanja budžeta da se entitet FBiH gura u spiralu duga te se zadužuje u milijardama samo kako bi se pokrile samo tekuće obaveze, prije nekoliko dana FBiH se ponovno zadužila emisijom trezorskih zapisa i obveznica sa različitom stopom dospijeća.
Uz ovakvo djelovanje moguće je dovesti u rizik penzioni i zdravstveni sistem te stanje u kojima će se u FBiH narednih deset godina raditi samo za otplatu kamata po osnovu zaduženja.
Tako je samo u ovoj godini planirano zaduženje u iznosu od 1,5 milijardi KM koje će biti plasirano na međunarodnom tržištu poput onog Londonske berze gdje s FBiH prošle godine zadužila za 700 miliona KM.
Budžet za 2026. godinu, koja je i izborna godina time postaje finansijski okvir implementiran rekordnim zaduženjima.
Polovina budžeta odnosi se na penzioni sistem
Prodaja trezorskih zapisa i obveznica postala je gotovo redovna budžetska praksa, a ne izuzetak. Kratkoročni instrumenti zaduženja, koji bi u stabilnim javnim finansijama trebali služiti za upravljanje likvidnošću, u Federaciji BiH pretvoreni su u alat za pokrivanje strukturnog deficita.
Razlika je suštinska: jedno je privremeno premostiti manjak gotovine, a drugo je sistemski trošiti više nego što se prihoduje i tu razliku pokrivati novim dugom. Upravo to se dešava posljednje tri godine.
Od suficita iz 2022. godine došlo se do budžetskog minusa, a trend pokazuje da deficit više nije incident, već obrazac. Zaduženje od planiranih 1,5 milijardi KM u 2026. godini, uz ranijih 700 miliona KM na međunarodnom tržištu, znači da se finansijski prostor Federacije sužava iz godine u godinu.
Posebno zabrinjava struktura rashoda. Ako se gotovo polovina budžeta odnosi na penzioni sistem, jasno je da se radi o osjetljivom segmentu javnih finansija. U takvim okolnostima, svaki poremećaj u prihodima ili rast kamatnih stopa može proizvesti domino efekat, prvo na budžetsku stabilnost, a potom i na isplate.
Problem nije samo u visini duga, već u njegovoj namjeni. Zaduživanje za kapitalne projekte koji generiraju prihod i razvoj ima drugačiju logiku od zaduživanja radi pokrivanja tekuće potrošnje, plata, transfera i socijalnih davanja. Kada se kredit koristi za potrošnju, račun se prebacuje na buduće budžete, odnosno na građane.
Izborna 2026. godina dodatno pojačava političku dimenziju budžeta. U takvim godinama vlasti tradicionalno izbjegavaju restriktivne mjere, što povećava pritisak. Istovremeno, servisiranje postojećeg duga postaje sve skuplje.
Ako se trend nastavi, Federacija BiH mogla bi ući u fazu u kojoj će značajan dio budžeta odlaziti na otplatu kamata i glavnice, ostavljajući manje prostora za razvojne politike, investicije i strukturne reforme.

