Ima mnogo simbolike u činjenici da je četvrti sondažni brod isplovio u Sredozemno more nekoliko dana prije obilježavanja 21. godišnjice osnivanja Partije pravde i razvoja (AKP). No, nešto kasnije o simbolici.

Najnoviji dodatak turskoj floti za istraživanje i eksploataciju ugljovodonika “Abdülhamid Han” jeste sedma generacija napredne tehnologije sondažnih brodova. Osposobljen je da radi u teškim uvjetima mora i može bušiti u rezervoarima gasa pod visokim pritiskom. Dug 238 metara, širok 42 metra s gazom od 19 metara, brod je težak 66.429 registarskih tona i ima 61.450 tona nosivosti. “Abdülhamid Han” može praviti bušotine do 12.200 metara na maksimalnoj dubini vode od 3.657 m. Bušilicu na 104 metra visokom tornju pokreće 9.000 konjskih snaga snažan motor. Broj posade broda jeste 200. Sondažni brod “Abdülhamid Han” jedan je od svega pet brodova sedme generacije u svijetu. “Abdülhamid Han” krenuo je u svoju prvu dvomjesečnu misiju na Mediteranu 9. augusta 2022, bušit će istražne bušotine u istočnom Mediteranu.

Dok Evropa drhti od predstojeće zime, a vlade zemalja EU proširuju antiterorističke zakone tako da kriminalizuju bilo kakav vid protesta i izraza nezadovoljstva (u anticipaciji istih), Türkiye jača svoju energetsku sigurnost kroz istraživačke misije u Crnom moru i Mediteranu, te proširivanjem energetske infrastrukture.

Prošle sedmice ministar energetike i prirodnih resursa Fatih Dönmez izjavio je da će Türkiye biti spremna da koristi prirodni gas iz plinskog polja Sakarya u Crnom moru već u martu iduće godine. Podsjećanja radi, sondažni brod “Fatih” otkrio je 405 milijardi kubnih metara gasa u julu 2020, nakon čega je uslijedilo drugo otkriće od 135 milijardi kubnih metara u junu 2021. Od 150 kilometara udaljenosti ovih izvora položeno je 120 kilometara podvodnih cijevi do obale, a u toku je i izgradnja postrojenja za preradu gasa na kopnu u luci Filyos u sjevernoj provinciji Zonguldak. Dönmez je rekao da se ove zime u Republici Türkiye ne očekuju prekidi u opskrbi plinom, pod uvjetom da se dobavljači pridržavaju svojih planova isporuke.

Razvija se i infrastruktura za tečni prirodni gas (LNG), koji igra veliku ulogu kako u sigurnosti snabdijevanja, tako i u diversifikaciji energije. Türkiye sada ima 4 LNG terminala, a peti je u izgradnji u Sarosu u Edirne provinciji. Završetak je planiran za 12 mjeseci.

Osim toga, do kraja godine bit će završeno proširivanje i izgradnja podzemnih skladišta gasa koja će povećati kapacitet za gotovo 50 posto, što će predstavljati oko 10 posto ukupne godišnje potrošnje u Türkiye (oko 50 milijardi kubnih metara). Trenutno, svi skladišni kapaciteti prirodnog gasa su 87 posto puni, a do septembra, prema riječima ministra Dönmez, očekuje se da budu u punom kapacitetu.

Ukratko, energetska slika Türkiye drastično se razlikuje od te slike u Evropi. Nepotrebno naglasiti, to je rezultat vrlo različitih politika.

Tursko istraživanje ugljovodonika u istočnom Mediteranu uvijek izaziva anksioznost Evrope, koja nekritički podržava manijakalno maksimalističke (a nadasve nelegalne i nelegitimne) grčke pretenzije na te vode. Ni ovog puta nije bilo drugačije i sama najava isplovljavanja “Abdülhamida Hana” na prvu misiju, uz držanje mjesta na kojem će operirati tajnom do posljednjeg momenta, činila je da grčki zvaničnici osciliraju između nervoze i histerije.

Iako su cilj ove misije bile vode koje nisu ni na koji način sporne, riječi koje je predsjednik Erdoğan izgovorio prilikom ispraćaja – “Za ovo ne trebamo ni od koga da dobijemo dozvolu ili saglasnost”, dodavši “Ni marionete ni oni koji drže njihove konce neće nas moći spriječiti da ostvarimo svoja prava na Mediteranu” – svakako su izazvale pažnju Atine (i Bruxellesa). Objašnjenje da su marionete predsjednik Južnog Kipra Nicos Anastasiades i premijer Grčke Kyriakos Mitsotakis jeste, čini mi se, suvišno.

Dan prije nego što je sondažni brod “Abdülhamid Han” isplovio iz sredozemne luke Mersin ministar vanjskih poslova Republike Türkiye Mevlüt Çavuşoğlu je na 13. ambasadorskoj konferenciji izjavio da su grčka i južnokiparska mornarica pokušale poslati brodove na turski kontinentalni prag 9 puta u posljednjih godinu dana. “Spriječili smo to mjerama koje smo preduzeli kako na terenu, tako za stolom. Sutra će, uz sreću, sondažni brod  “Abdülhamid Han” otploviti u Mediteran u svoju prvu misiju. Nastavljamo našu politiku istočnog Mediterana u skladu s međunarodnim pravom i principom pravičnosti, bez kompromisa.”

Najzad, dolazimo do simbolike. Simbolike koja je nedvosmislena, ali koju zapadni reporteri ili nisu u stanju da shvate ili pak im je neprijatno (kao grčkim) da o njoj izvijeste.

Opaska da sva četiri broda za istraživanje ugljovodonika nose imena osmanskih sultana – “Yavuz” (Selim I), “Fatih” (Mehmed Osvajač) i “Kanuni” (Sulejman Veličanstveni ili Sulejman Zakonodavac) jesu prva tri – jeste “standardni” dio izvještaja o isplovljavanju “Abdülhamida Hana”. Plitkim “analitičarima” to je “krunski dokaz” o “neoosmanskim ambicijama” Türkiye.

Međutim, u stranim izvještajima ne pominje se da će “Abdülhamid Han” imati pratnju tri broda za podršku sljedećih imena: Murat Ilhan, Kutsi Ilhan i Hakan Ilhan. To su imena djece koju su, s njihovom majkom Mürevvet, ubili grčki Kiprani, članovi terorističke paramilitarne organizacije EOKA (Nacionalna organizacija kipranskih boraca) u kupatilu njihove kuće, tokom masakra poznatog pod imenom “Krvavi Božić” (Kanli Noel), koji se desio od 21. do 24. decembra 1963. Murat je imao 4 godine, Kutsi 2 godine, a Hakan još nije bio napunio ni godinu. Fotografija njihovih tijela u kadi kupatila u kojem su se krili od grčke bande jedan je od simbola tog pogroma, duboko urezan u svijest Turaka.

Iako postoje dva sultana imena Abdülhamid Han, nikome u Türkiye na pomen tog imena ne pada napamet prvi, nego isključivo Abdülhamid Han II, svakako jedan, kako od Zapada, tako i republikanaca, od najoklevetanijih osmanskih sultana. Stavljanje  Abdülhamida Hana, Murata Ilhana, Kutsija Ilhana i Hakana Ilhana u grupu s istim zadatkom jeste na neki način vremenski most i ujedno snažna poruka. Poruka koja je sasvim sigurno primljena ondje gdje treba (Atina i Nikosia), ali na tim mjestima to je podsjećanje na krvave ruke.

“Vjerujem da će brod 'Abdülhamid Han' donijeti dobre vijesti za našu naciju, baš kao i naše otkriće 540 milijardi kubnih metara prirodnog gasa u Crnom moru. Od trenutka kada počnemo da vadimo prirodni gas, ova zemlja će biti drugačija i mnogo jača”, rekao je predsjednik Erdoğan.

Brod “Abdülhamid Han” jeste jedan od mnogih simbola “Nove Republike Türkiye”. Stoga nije čudo da opozicija gunđa. Ne pretjerano, jer bi joj preglasno gunđanje bilo kontraproduktivno. Liderka Dobre partije Meral Akşener ograničila se na recikliranje kleveta o sultanu Abdülhamidu II. Pridružio joj se Türker Ertürk, kontraadmiral u penziji, o kojem je dovoljno reći da je poslije penzije postao propali političar i da se bombastičnim izjavama održava u javnoj sferi (3. liga).

Lista postignuća Nove Türkiye zahtijevala bi poduži feljton, a nije da o njima nisam mnogo puta pisao. Meteorski uspjeh AK partije, osnovane prije samo 21 godine, te uspon Türkiye pod njenim i Erdoğanovim vodstvom ne može ostaviti ravnodušnim.

Kako danas stvari stoje, opozicija je u destruktivnom modu. Nikad nisu ni bili u konstruktivnom, pogotovo ne kada su bili vlast – izgradnja i napredak su uvijek bili ograničeni na uski interes elite koju predstavljaju, a koja je pak uslišavala želje zapadnih “saveznika”. Stoga su stihovi Akifa Ersoya, koje je predsjednik Erdoğan citirao u obraćanju zvaničnicima AK partije ovog ponedjeljka, vrlo prigodni za ovaj trenutak (moj vrlo slobodni prevod):

“Ako kažem hajde da srušimo ovu Sulejmaniju,
Trebat će nam dva pijuka i dva radnika.
Međutim, ako kažem hajde da je vratimo nazad,
Trebaju nam Sinan i Sülejman.”