Od kada sam sredinom juna pisao o tursko-grčkim tenzijama, skoro da nije prošao dan bez grčkih provokacija. Samo zahvaljujući strpljenju Republike Türkiye, tinjajuća kriza nije se razbuktala u požar nenamjeravanih i nepredvidivih posljedica.

Nakon nebrojenih povreda turskog zračnog prostora uslijedilo je uznemiravanje turskih vojnih aviona u međunarodnom zračnom prostoru ciljanjem (locking on) ruskim protuzračnim sistemom S-300 tokom NATO vježbi na istočnom Mediteranu, da bi u subotu 11. septembra 2022. usred bijela dana u 13.27 sati dva broda grčke obalske straže otvorila uznemirujuću vatru na Ro-Ro brod “Anatolian” pod zastavom Komorskih ostrva, koji je plovio u međunarodnim vodama 11 nautičkih milja jugozapadno od Bozcaade, turskog ostrva u Egejskom moru dvadesetak kilometara udaljenog od ulaza u Dardanele.

Pukom srećom, niko od 18 članova posade (6 Egipćana, 4 Somalijca, 5 Azerbejdžanaca i 3 turska državljana) nije poginuo niti je povrijeđen na brodu koji je u međunarodnim vodama bio izložen bukvalno piratskom napadu. Cengiz Oluc, službenik brodske kompanije u čijem je vlasništvu “Anatolian”, izjavio je za Anadolu Agency (AA) da su brodovi grčke obalske straže čak pokušali onesposobiti brod bacajući uže na propeler broda.

Kada sam pisao o (također) udruženom EU piratskom zaustavljanju i pretresu transportnog broda pod turskom zastavom “Roseline-A” novembra 2020, naveo sam međunarodne zakone i procedure za zaustavljanje i inspekciju brodova u međunarodnim vodama. Iznenađujuće, bacanje užeta na propeler i pucanje na komandni most ne spominju kao legalne akcije. Naprotiv, zakoni propisuju procedure koje obiluju komunikacijom s državom pod čijom je zastavom brod i gomilom drugih sitnica, prije svega dozvolu ili kapetana ili zemlje pod čijom je brod zastavom, a koje eto grčki banditi u uniformama obalne straže ne nalaze za shodno da ispunjavaju. Ali da li je to za čuđenje? Pa to su isti ljudi koji dave bespomoćne izbjeglice u tom istom moru!

Incident je okončan pojavom dva patrolna broda turske obalske straže, što je nagnalo grčke da se brže-bolje izgube.

“Grčka obalska straža potvrdila je da je ispalila 'hice upozorenja' na brod koji se 'sumnjivo kretao' u grčkim teritorijalnim vodama kod ostrva Lezbos. Kapetan teretnog broda odbio je da dozvoli inspekciju i kasnije je otpraćen u obližnje turske vode, rekli su zvaničnici grčke obalske straže, napominjući da su o incidentu obavijestili pomorske vlasti u Turskoj”, navode neki inostrani mediji grčku stranu. Ako je negdje i štampana ta izjava, nije vrijedna papira i štamparske boje. Naime, već rekoh da je za inspekciju potrebna dozvola ili kapetana ili zemlje pod čijom je brod zastavom (sve bez toga je razbojništvo i piraterija), ali prije svega, u ovoj su grčkoj bajci pomiješani geografski lončići – pucano je na brod koji je bio 11 nautičkih milja jugozapadno od Bozcaade, a to znači da je bio barem oko 28 milja udaljen od ostrva Lezbos.

Kada smo već kod stranih medija, naprominentniji je izvještaj Associated Pressa, koji je preuzeo i Washington Post. Pod naslovom “Türkiye kaže da je Grčka pucala na teretni brod” (kao da ne postoji snimak i pomenuto “priznanje” Grčke) prva rečenica glasi: “Brodovi grčke obalske straže otvorili su vatru na teretni brod koji je plovio u međunarodnim vodama u Egejskom moru, saopštila je turska obalska straža, eskalirajući tenzije između regionalnih rivala koje su porasle posljednjih sedmica” (naglašavanje moje). E sad, ispada da tursko saopštenje eskalira tenzije, a to da su Republika Türkiye i Grčka regionalni “rivali” već je naučna fantastika.

No, možda još gore od tog ne tako suptilnog vrijeđanja inteligencije i “suptilne” medijske podrške Grčkoj jeste zvanično vrijeđanje inteligencije. Američki državni sekretar Antony Blinken izjavio je u petak (dan prije posljednjeg incidenta) da SAD očekuju da će njihovi “važni saveznici” Türkiye i Grčka prevladati svoje razlike kroz konstruktivan dijalog. “Grčka i Republika Türkiye su vitalni, važni saveznici, prijatelji Sjedinjenih Država”, rekao je Blinken o nedavnim tenzijama između Türkiye i Grčke, odgovarajući na pitanje na konferenciji za novinare nakon sastanka s generalnim sekretarom NATO-a Jensom Stoltenbergom.

Umjesto da malo skrati povodac grčkoj agresivnoj čivavi, Blinken se hini mutav. Nije Mitsotakisovo antitursko histerisanje dobilo 37 stojećih ovacija u kongresu Madagaskara, nego SAD-a i iz toga je perfektno jasno na čijoj su strani. A NATO? NATO je pokazao (psihičku) (ne)stabilnost kada je 30. augusta NATO kopnena komanda (LANDCOM) na proteste Grčke obrisala čestitku koju je na Twitteru objavila za stotu godišnjicu Dana pobjede i dana turskih oružanih snaga, pa je onda ponovo objavila. Zrelo, nema šta.

Vratimo se na pomorski incident. Ispostavilo se da je napadnuti brod u prethodnoj instanci bio kruzer i da se zvao “Mavi Marmara”. Brod “Mavi Marmara” je bio u fokusu svjetske javnosti krajem maja i početkom juna 2010, kada je bio vodeći brod Flotile slobode Gaze, pokušaja proboja ilegalne izraelske opsade Gaze u organizaciji (međunarodnog) Slobodnog pokreta Gaze i turske Fondacije za ljudska prava i slobode i humanitarnu pomoć (İHH). “Mavi Marmara” je i tada, kao i sada, napadnuta u međunarodnim vodama. Tada u noći 30. na 31. maj su izraelski komandosi izvršili masakr na brodu strijeljavši 10 nenaoružanih turskih aktivista (jedan od njih je imao američko državljanstvo, ali kao da i nije). Devet je izgubilo život na licu mjesta, a deseti šehid s “Mavi Marmare” umro je u maju 2014. nikad se ne probudivši iz kome.

Ta brutalna piratska akcija Izraela, koju nisu uspjele skroz da operu ni Izraelu pretjerano naklonjene UN komisije, rezultirala je time da je Türkiye jedina zemlja na svijetu kojoj se Izrael tri godine kasnije zvanično izvinio (pod velikim pritiskom tadašnjeg predsjednika SAD Obame). “Mavi Marmara” je godinama bio ukotvljen u Istanbulu pored željezničke stanice Haydarpaşa na azijskoj strani. Prošle godine je prodat, pretvoren u transportni Ro-Ro brod i preimenovan u “Anatolian”.

U slučajnost da je isti brod dva puta napadnut u međunarodnim vodama, doduše u različitim okolnostima i od različitih aktera, mnogi u Türkiye neće povjerovati. Slučaj, ako izraelski masakr civila možemo nazvati slučajem, “Mavi Marmara” onomad je uzbudio cijelu Türkiye, a “koincidencija” da od hiljade teretnih brodova koji plove tom rutom baš taj brod bude ponovo predmet napada u međunarodnim vodama malo je previše. Teško je ignorirati simboliku koju taj brod nosi sa sobom bez obzira na to pod kojim imenom, a još teže je zamisliti da grčke vlasti nisu znale o kom je brodu riječ. Provokacija i poruka u isto vrijeme.

Provokacije i poruke ne dolaze samo iz Grčke/inostranstva. Jednu veliku i provokaciju i poruku 9. septembra izrekao je gradonačelnik Izmira Tunç Soyer u govoru povodom stote godišnjice oslobođenja tog grada od grčke okupacije. Govor u kome nijednom nisu pomenuti grčki okupatori (i etnički čistači) historija je okrenuta naopačke, a rečenica koja je s pravom razgnjevila mnoge glasi: “Prije 100 godina oni koji su vladali ovim zemljama bili su u bezbrižnosti, jeresi, pa čak i izdaji. Uopšte nisu razmišljali o omladini, ženama i djeci. Zapalili su čitav jedan narod samo da bi zaštitili sultanat u svojim palačama.”

Osim što je to blatantna historijska neistina (ali i kemalistički klišej), historičari su se rastrčali po TV-ima da objasne kako je Sultan Vahdettin poslao Mustafu Kemala u Samsun da odande pokrene oslobodilački rat u Anadoliji, to je provokacija gradonačelnika koji snatri o posebnoj zastavi i novcu Izmira (dok nije u stanju da obezbijedi osnovne funkcije grada, kao što su tekuća voda i kanalizacija). Da je provokacija i plitka analogija, to je jasno, a kome je poruka? Ako se zna da je gradonačelnik Atine pozdravio taj govor, onda je jasno da, kako je Mehmet Barlas u kolumni u Sabahu ocijenio, Tunç Soyer namiguje Grčkoj. Peta kolona nije hiperbola.