Politika | 26.08.2024.

“Pregovori” i “obustava vatre”

BUDIMAC: Izrael u procesu samouništenja

Izraelski dnevnik “Haaretz” još se u maju ove godine pitao “Hoće li Izrael preživjeti da proslavi 100 godina?” i u istom naslovu davao odgovor “Samo ako Netanyahu podnese ostavku”. Hmmm, Netanyahu je samo simptom jako bolesnog društva. Još manijakalnijih kandidata za njegovu poziciju ne manjka u Izraelu. Napoleon bi imao dobar savjet za Hezbollah i Iran: “Ne miješaj se nikada kada je neprijatelj u procesu samouništenja.”

Autor:  BOJAN BUDIMAC

Parafrazirajući Clausewitza, Marwan Bishara, politički komentator Al Jazeere, pogodio je suštinu opservacijom da su “pregovori o prekidu vatre u Gazi nastavak rata drugim sredstvima”. Baš kao što je, sada definitivno mrtav, Oslo proces bio nastavak izraelske okupacije Palestine drugim sredstvima, tako su pregovori o prekidu vatre privid da se nešto radi glede zaustavljanja na Zapadu prihvaćenog, podržanog i unekoliko normalizovanog, tekućeg izraelskog genocida nad Palestincima.

“Američki zvaničnici kažu da je sporazum s Gazom na ivici kolapsa” nedavni je (20. august) naslov portala Politico. Pa kaže: “Dogovor o okončanju borbi u Gazi na rubu je kolapsa – i ne postoji jasan neposredan alternativni sporazum koji bi se mogao iznijeti umjesto njega, tvrde dva američka i dva izraelska zvaničnika.” Sve to je predstavljeno kao “udarna vijest”. Da bi se nešto srušilo ono prije svega treba da postoji, a to ovdje nije slučaj. No, krenimo redom.

PRIJESNE LAŽI

Predsjednik SAD-a Joe Biden, tada predsjednički kandidat Demokrata, vidjevši da tekući genocid u Palestini može negativno uticati na kampanju, gubitkom glasova ne samo američkih muslimana nego i demokratskih glasača s preživjelim rudimentom savjesti, predstavio je u maju osnovu za pregovore o prekidu vatre. U pokušaju da zafarba Netanyahua u ćošak, čak je ustvrdio da je to u osnovi izraelski prijedlog (prijesna laž).

Osnova za pregovore, koju je Biden tada postavio, uključivala je tri faze, počevši sa 42-dnevnim prekidom neprijateljstava u kojem bi došlo do početne razmjene zarobljenika, potpunog povlačenje izraelskih snaga iz Gaze, povratka raseljenih Palestinaca u sjevernu Gazu i početka napora za rekonstrukciju nakon razmjene zarobljenika. Hamasov amandman na taj američki sporazum bio je zahtjev garancija da Izrael neće nastaviti rat nakon završetka razmjene zarobljenika kao i zahtjev da izraelsko povlačenje bude trajno, a da napori za obnovu počnu prije kraja završne faze.

Netanyahu je sabotirao taj prijedlog prvo najavom, a zatim i invazijom na jug Gaze (Rafah). Međutim, Hamas je početkom jula uprkos toj sabotaži prihvatio Bidenov prijedlog, čime se Netanyahu našao u nebranom grožđu. Ubistvima vojnog komandanta Hezbollaha Fouada Shukra u Bejrutu i šefa političkog biroa Hamasa i glavnog pregovarača Ismaila Haniye u Teheranu pokušao je da se eskalacijom sukoba u regionalni rat, te uvlačenjem Amerike u taj rat, izvuče iz nezgodne situacije – ne treba ni za trenutak zaboraviti da Netanyahu (i ne samo on) ne želi primirje niti mogućnost palestinske države, pa čak ni priče o njoj.

Najave odmazde od strane Hezbollaha i Irana dale su novi impuls vladama SAD-a, Katara i Egipta da prošle sedmice započnu novu rundu pregovora u nadi da bi eventualno primirje smanjilo apetite za odmazdu, te bi se time izbjegla eskalacija na regionalni sukob.

Najnovija runda razgovora bila je usredsređena na novi američki prijedlog, čiji detalji nisu u potpunosti objavljeni. Od početka sedmice pojavile su se dvije vijesti o najnovijim pregovorima o prekidu vatre koje su u suprotnosti jedna s drugom. Jedna je zadobila široku pažnju u međunarodnoj štampi, tvrdeći da je izraelski premijer Benjamin Netanyahu prihvatio sporazum o prekidu vatre, a državni sekretar Antony Blinken izjavio je da je lopta sada u Hamasovom dvorištu (još jedna prijesna laž).

Druga je viđena samo u izraelskim medijima: Netanyahu je grupi porodica izraelskih zarobljenika u Gazi rekao da nije siguran da će doći do sporazuma o prekidu vatre jer se Izrael neće povući iz koridora Netzarim i Philadelphi u Gazi “ni pod kakvim uslovima”.

Kakvi koridori? Nije li bilo riječi o potpunom povlačenju? Netzarim koridor je četiri kilometra širok pojas zemlje u centru Gaze koji je izraelska vojska očistila od stanovnika i koristi kao vojnu zonu za stacioniranje i kretanje svojih trupa. Što je još važnije, Netzarim se proteže od istočnog ruba Gaze prema zapadu, rastavljajući obalnu enklavu na dva dijela i tako odsijecajući sjevernu Gazu od juga. Philadelphi koridor igra drugačiju stratešku ulogu; to je pojas zemlje širok dva kilometra duž granice Gaze s Egiptom, a Izrael tvrdi da je Hamas krijumčario oružje kroz tunele koji prolaze kroz njega.

OSVETA SE SERVIRA HLADNA

Iako se na prvi pogled posmatračima sa strane može učiniti da su ti koridori strateški bitni, ranije izjave izraelskih zvaničnika, među kojima su načelnik generalštaba izraelske vojske Herzi Halevi i izraelski ministar rata Yoav Gallant, to negiraju izjavama da se Gaza može kontrolisati i bez zadržavanja vojske u njima, a eventualno krijumčarenje može se detektovati specijalnom opremom. Dakle, riječ je (opet) o Netanyahuovoj prodaji magle.

Naravno zapadna štampa (počev s citiranim tekstom portala Politico) i SAD čvrsto stoje iza laži da je “sada lopta u Hamasovom dvorištu”. Ta laž je preko ambasadorke SAD-a pri Ujedinjenim nacijama Linde Thomas-Greenfield ušla i pod taj krov. Međutim, izraelska štampa daje sasvim drugačiju sliku.

Izraelski dnevnik Yedioth Ahronoth za nesupjeh još ne sasvim propalih pregovora krivi nikog drugog do državnog sekretara Blinkena. “Međutim, putanju ovih pregovora oštro je poremetio američki državni sekretar Antony Blinken, čije su nedavne komentare neki posmatrači vidjeli kao ozbiljan pogrešan korak. Blinkenova tvrdnja da je Netanyahu prihvatio prijedlog posredovanja, stavljajući teret na Hamas, naišla je na kritike upućenih u pregovore. Opisali su Blinkenov potez kao ‘ozbiljan faul’, koji odražava “naivnost, amaterizam i nedostatak razumijevanja’. Njegov optimistički ton, tvrde oni, bio je politički motiviran da osigura nesmetanu demokratsku konvenciju u Chicagu, ali je ipak ostavio izraelske pregovarače ogorčenim. Blinkenove primjedbe, tvrde, efektivno su sabotirale dogovor. Stavljajući se na istu liniju s Netanyahuom, on je nenamjerno ojačao poziciju premijera, koja ovisi o spornom pitanju izraelskog vojnog prisustva u Philadelphi koridoru – stav kojem se protive i Egipat i Hamas. Očekivalo se da će Blinken potaknuti kompromis, ali umjesto toga, njegovi komentari su udaljili Hamas i ugrozili samit.”

“Naivnost, amaterizam i nedostatak razumijevanja” eufemizam je za ignoranciju i aroganciju američke “diplomatije” koja nije svojstvena samo Blinkenu, a “njegov optimistički ton, tvrde oni, bio je politički motiviran da osigura nesmetanu demokratsku konvenciju u Chicagu” zanimljiva je ilustracija miješanja domaće i spoljne politike. Fakat, na konvenciji u Chicagu Gaza nije postojala sve do završnog govora Kamale Harris, dvorskim pučem “izabrane” kandidatkinje za predsjednika SAD-a. U njemu se, očekivano, zaklela na vječnu vjernost Izraelu, ne rekavši ništa konkretno i/ili smisleno o Gazi i Palestini.

Da li će Netanyahu dobiti svoj regionalni rat sada i odmah ili će Blinken & comp. (Biden se tu više ništa ne pita) uspjeti da ga odgode makar do poslije izbora otvoreno je pitanje. Ni Hezbollahu ni Iranu se ne žuri. Stanje anksioznosti Izraela im sasvim odgovara, a klišej je da se osveta najbolje servira hladna.

“Ekonomski pokazatelji govore ni o čemu manjem nego o ekonomskoj katastrofi. Više od 46.000 preduzeća je bankrotiralo, turizam je stao, kreditni rejting Izraela je snižen, izraelske obveznice prodaju se po cijenama gotovo ‘junk bonds’ nivoa, a strane investicije, koje su već pale za 60 posto u prvom kvartalu 2023. godine (kao rezultat politike izraelske krajnje desničarske vlade prije 7. oktobra) ne pokazuju izglede za oporavak”, piše portal Mondoweiss, dok se izraelski dnevnik Haaretz uvodnikom (još u maju ove godine) pitao “Hoće li Izrael preživjeti da proslavi 100 godina?” i u istom naslovu davao odgovor “Samo ako Netanyahu podnese ostavku”.

Hmmm, Netanyahu je samo simptom jako bolesnog društva. Još manijakalnijih kandidata za njegovu poziciju ne manjka u Izraelu. Napoleon bi imao dobar savjet za Hezbollah i Iran: “Ne miješaj se nikada kada je neprijatelj u procesu samouništenja.”

Formiranje nove vlade

Ehud Barak upozorava: Netanyahu bi zbog vlasti mogao napasti Iran

Izbori u Izraelu

Zajednička lista, predvođena arapskim zemljama, podržat će Eisenkota u formiranju vlade

Diplomatski zaokret

Američke Demokrate inspirisane britanskim sankcijama prema Izraelu sarađuju s Laburistima

Kontinuirano poricana

Proglašena prije 38 godina: Alžirska deklaracija ostaje prekretnica u palestinskoj borbi

Početna Najnovije Najčitanije Na vrh