Rečenicom “Vrijeme je za obračun! Hulje odgovaraju za podmukle napade!” Ministarstvo odbrane Republike Türkiye najavilo je antiterorističku operaciju u područjima sjevernog Iraka i Sirije, koja tzv. Radnička partija Kurdistana (PKK) i njeni sirijski derivati (PYD i YPG) koriste kao baze za terorističke napade na Republiku Türkiye.

“Operacijom 'Mač kandže' uništena su 89 teroristička cilja, 81 meta u prvoj fazi i osam drugih jutros, uključujući skloništa, bunkere, pećine, tunele, skladišta municije i takozvane štabove i kampove za obuku koji pripadaju teroristima, koji prijete našoj državi, naciji i graničnoj sigurnost”, navodi se u saopštenju Ministarstva odbrane Republike Türkiye izdatom u nedjelju, 20. novembra 2022. godine. Operacija se odvijala u regijama Qandil, Asos i Hakurk u sjevernom Iraku, te u Ayn al Arabu (poznat svijetu kao Kobani), Tal Rifaatu, Jaziri i Deriku u sjevernoj Siriji.

Ne treba mnogo obaviještenosti da bude jasno da je “Mač kandže” odgovor na krvavi pir PKK-a od nedjelje, 13 novembra 2022, kada je nešto poslije četiri sata popodne u jednoj od najprometnijih pješačkih zona –  ulici Istiklal – u Istanbulu, nedaleko od čuvenog trga Taksim, bombom ostavljenoj u žardinjeri ubijeno šest, a ranjeno više od 80 ljudi. Ubijeni su Mustafa Meydan i njegov 9-godišnji sin Ecrin, Arzu Özsoy i njena 15-godišnja kćerka Yağmur, Adem Topkara i njegova supruga Mukaddes Elif Topkara. Tri su porodice raščerečene podmuklim terorističkim napadom.

Ahlam Albashir, teroristkinja koja je ostavila bombu, uhapšena je u roku od 10 sati zahvaljujući veoma brzom pregledu snimaka 1.200 sigurnosnih kamera. To brzo hapšenje joj je, kako će se utvrditi istragom, najvjerovatnije spasilo život, jer joj je, bar što se tiče organizacije (PKK/PYD/YPG) koja ju je obučila i poslala da izvrši to nedjelo, istekla upotrebna vrijednost. S druge strane, to je hapšenje bilo veoma važno u smislu otkrivanja veza iza nje. “Jer među privedenima ima važnijih imena od teroristkinje koja je postavila bombu”, rekao je ministar unutrašnjih poslova Republike Türkiye Süleyman Soylu.

Priznanje Ahlam Albashir vrlo je brzo dovelo do slaganja kockica na taj način da  beskompromisno odbijanje saučešća Američke ambasade ministra Soylua, koliko god zvučalo “nediplomatski”, ima debeli rezon i logiku. Govoreći u parlamentu, Soylu je rekao: “Napadi u Mersinu i ulici Istiklal u posljednja dva mjeseca pokušaj su da se Türkiye vrati u zagrljaj globalne nestabilnosti, posebno kako se približavaju izbori stoljeća.” Soylu je, između ostalog, napomenuo da su oba teroristička napada izveli teroristi koji su došli iz Münbiça na sjeveru Sirije.

Ko kontroliše Münbiç? Sjedinjene Američke Države. Iste Sjedinjene Američke Države koje su naoružale do zuba i obučile svoje PKK-YPG terorističke saveznike, a u septembru su američki CENTCOM i PKK-YPG u Ayn el-Arabu (Kobaniju) imali zajedničku vojnu vježbu (sa sve uperenim oružjem i oruđem na Türkiye).

Napad u Istanbulu ukazuje na novi momenat, a to je da akcije PKK sada izvode specijalne obavještajne jedinice sastavljene od Sirijaca obučenih u Manbiju i Kobaniju pod kontrolom SAD-a. “Moramo pričati o Kobaniju onoliko koliko razgovaramo o Qandilu. Jer u posljednje vrijeme SAD u prvi plan stavljaju Kobanija, a ne Kandila. Suočeni smo s akcijom nove strukture PYD-YPG, a to je sirijska struktura PKK, koju SAD podržava s 2 milijarde dolara i obezbjeđuje hiljade kamiona oružja i municije”, piše Abdulkadir Selvi, novinar Hürriyeta. Qandil je referenca na glavni štab PKK-a u Iraku. Selvi piše da, iako s vremena na vrijeme izbije sukob autoriteta između Qandila i Kobanea, u kome, kad je PKK/YPG u pitanju, glavnu riječ ima Mazlum Kobani (koga su zapadni mediji promovisali u “generala”), ipak Kobani djeluje po Qandilovim naredbama, dok SAD u prvi plan stavljaju Kobani, a ne Qandil.

To je logično, jer, na kraju krajeva, SAD, EU i NATO imaju PKK na listi terorističkih organizacija, pa je određena distanca potrebna za “uvjerljivo poricanje”. Međutim, to poricanje veoma je tanko kada se čovjek sjeti prijetnji terorističkim akcijama koje je Duran Kalkan (pored Cemila Bayıka Murata Karayılana), vodeći PKK terorista, sipao u videozapis aprila ove godine. Naime, poslije svih izjava američkih zvaničnika (neke pod zakletvom) da su PKK, PYD i YPG jedno te isto, pokušaji negiranja izgledaju (tragi)komično.

Kad smo već kod poricanja. Nešto veoma ružno događa se u Türkiye – pokušaj kompletne opozicije da izbijeli PKK glede terorističkog napada u Istanbulu. Uvijek je poslije terorističkih napada bilo budala koje su ih pripisivale državi kao false flag operacije. Međutim, to je bio “folklor” uske margine bijelih Turaka uglavnom sastavljene od estradnog bašibozuka. Međutim, ovog se puta opozicija zaustavila na dlaku od otvorenih optužbi tog tipa.

Uobičajeno, u tome je najglasnija Demokratska partija naroda (HDP), praktično političko krilo PKK-a, čija je predsjednica Pervin Buldan rekla: “Nisu nam strani napori da se kreira politika utjerivanjem straha u tursko društvo.” Novinar Nedim Şener davno je lansirao formulu, koja se pokazuje sve tačnijom –  “ne postoji HDP, postoji samo PKK”.

Da ne bude zabune i Republikanska narodna partija (CHP) i Dobra partija (İP) i sve ostale brže-bolje osude teroristički napad na apstraktan način, ne imenujući PKK i kada se počinioci znaju (nekada čak ni kada PKK preuzme odgovornost). A što se tiče preuzimanja odgovornosti, PKK nije dosljedan. Mislim, o čemu pričamo? To je gomila ubica. Njihovo poricanje ima vrijednost lanjskog snijega. Tako da se u suštini radi o tome kome vjerovati?

“Možda ste protiv AK partije, možda želite da Erdoğan ode, ali kako možete vjerovati PKK-u, koji je izveo bombaški napad na civile u Istanbulu, koji ima krvavi dosje koji potvrđuje da je ubica beba i koji ima za cilj podijeliti Türkiye? I uprkos uputstvima Durana Kalkana, jednog od rukovodilaca PKK, da će biti krvavih akcija, kakvo je to skliznuće, za ime Boga?” pita se Abdulkadir Selvi.

O gulenistima i PKK botovima na društvenim mrežama da ne pričamo. To je izašlo iz crvotočine i horski pjeva dok strani novinari terciraju. “Oni koji nemaju savjest i čiji je um zaslijepljen političkom mržnjom iznenada su došli do toga da su prihvatili negiranje terorističke organizacije PKK i podsjetili ih na period od 7. juna 2015. do 1. novembra 2015, gotovo tvrdeći da je vlada izvršila napad kako bi povećali svoje glasove”, piše Nedim Şener. Da, reference na taj period konstanta su tog trolovanja, “samo” se gubi iz vida da je teror tog perioda (kombinovan PKK, ISIL, DHKP-C) bio stvaran, a ne false flag.

Reutersov naslov “Kurdska naoružana grupa PKK negira učestvovanje u istanbulskom napadu” spomenik je laži, zlobi i manipulaciji. “Naoružana grupa” je priznata kao teroristička organizacija od SAD-a, EU, NATO i Türkiye. Da je “kurdska”, upravo je PKK manipulacija. Kao što sam mnogo puta pisao, najveće žrtve PKK-a jesu Kurdi. Možda je za Zapad nemoguće da pojmi, uostalom svako uglavnom kreće od sebe, da sukob između turske države i PKK-a nije etnički i nikad nije bio takav.

Ne znam koliko vremena prosječni zapadnjak treba provesti u Türkiye da to razumije, s tim što ako živi u balonu okružen bijelim Turcima teško da ikada može razumjeti. Možda bi posjeta bdjenju (kurdskıh) porodica u Diyarbakıru čiju djecu je PKK kidnapovao, koji je ušao u petu godinu, a o kojem zapadni mediji uporno šute, pomogao. Možda.