Ne postoji ništa neugodnije od zvuka vaše budilice ujutro, Neko je zagura ispod jastuka, neko ugasi, neko tresne od zid, neko ignoriše. I tako je već stoljećima. U 18. stoljeću prva budilica u čovječanstvu zvonila je u ranim jutarnjim satima. Urar iz Concorda u New Hampshireu, Levi Hutchins, je 1787. napravio uređaj za vlastitu upotrebu, budući da je ustajao u četiri ujutro kako bi išao na posao, a francuski izumitelj Antoine Redier prvi je patentirao podesivu mehaničku budilicu 1847. godine.

Patent je ubrzo dospio u Ameriku 1876. godine, zahvaljujući Sethu E. Thomasu, koji je registrovao mali mehanički sat na navijanje koji je naveo vodeće američke urare da počnu proizvoditi male budilice. Očito su njemački proizvođači satova brzo slijedili njihov primjer i do kraja 19. stoljeća električna budilica već je bila izumljena. Skice modela koji je Leonardo osmislio s dvije ploče i cijevi pojavljuju se u nekim umjetničkim djelima, ali to nije u potpunosti potvrđeno.

U klasičnoj antici nije bilo budilica; muškarci su se prirodno budili uz sunčevu svjetlost, iako su postojali sistemi za kontrolu vremena poput sunčanih ili prenosnih satova. Jedan takav primjer je prenosni sunčani sat iz Mainza, komad izrađen od slonovače i otkriven 1875. u Lisenbergu (Njemačka) kada su arheolozi iskopavali naselja rimskih legija u tom gradu. Ovaj tip sata je nazvan "viatoria pensilia".

Zvona su bila poznata još u rimsko doba, nazivana su "tintinábula", i ona su bila neka od prvih budilica. Zvona su bila sve prisutnija s vre,menom u crkvama, u kojima su instalirana različita zvona, kako za jutarnju misu tako i za upozorenje na požar.

Danas budilice dolaze u različitim dizajnima: od Panasonicove radio budilice RC-6025, ovjekovječene u filmu „Groundhog Day“ iz 1993. godine, do retro dizajna klasičnih luksuznih marki kao što je Robert Maret.

Najmoderniji dizajni uključuju dodavanje noćnih svjetala u boji, zvučnike s USB priključcima, pa čak i kontrolu sobne temperature i vlažnosti, oglašavanje alarma kada se zadani uslovi promijene. Ovih dana teško pronalazimo sat s tik-tak zvonom; zamijenili smo ih osjetljivim mobitelima, pa zato kad zazvone u pet ili šest ujutro dvaput razmislimo hoćemo li ih baciti u zid.