Iako je sintagma “krvavi rat” u načelu pleonastična, jer rat podrazumijeva krv i ubijanje, bilo je u povijesti ratova u kojima nije bilo ni mrtvih a ni ratovanja. Na današnji dan, 17. novembra 1812. godine, Švedska je, kao saveznica Napoleonove Francuske, objavila rat Velikoj Britaniji. Ali ne samo što tokom rata nije bilo vojnih sukoba, već je nastavljena i trgovina između ovih dviju formalno zaraćenih država.
Švedska je na današnji dan bila prinuđena objaviti rat Velikoj Britaniji, jer joj je Francuska zaprijetila ratom ako to ne učini i dala petodnevni rok za formalnu objavu tražeći od nje da zaplijeni britanske brodove i robu koji se zateknu u Švedskoj na dan početka rata.
Objavljujući ovaj rat. Švedska je, zapravo, na neobičan način potvrdila tvrdnju “da je rat nastavak vođenja politike drugim sredstvima”: rat je u ovom slučaju bio diplomatska, odnosno politička igra, kojom Švedska nije izbjegla rat, ali je uspjela izbjeći ratovanje i s Francuskom i s Velikom Britanijom.
Rat je formalno završen 18. jula 1812. godine potpisivanjem mira i Örebru. Na isti dan, u istom gradu, potpisan je i mirovni ugovor između Britanije i Rusije, čime je završen Anglo-ruski rat, koji je trajao od 1807. godine.
Ipak, da ne ostane kako je to bio rat bez prolivene krvi, treba spomenuti pobunu protiv regrutacije prilikom koje je švedska vojska pobila četrdeset pobunjenika u takozvanim Klågerupskim neredima.
Spomenik žrtvama pobune
