Sjeverna Makedonija spada u red rijetkih nekadašnjih jugoslavenskih republika koje na dostojan način tretiraju manjinske narode. Primjer tome jeste i odnos prema Bošnjacima, kojih, prema nezvaničnim procjenama, u ovoj zemlji ima između 20.000 i 30.000. Bošnjaci u Sjevernoj Makedoniji većinom su porijeklom iz Sandžaka, a značajan broj ih je porijeklom i iz Bosne i Hercegovine. Iako su oni većinom druga ili treća generacija doseljenika, njihov interes za maticom Bosnom i Hercegovinom, njenom tradicijom, historijom, te ponajviše bosanskim jezikom, nikada nije doveden u pitanje. Ovu konstataciju potvrđuju vaspitačice, odnosno nastavnice Bošnjakinje u skopskom vrtiću “Fidani”, koje kroz svoj rad nastoje očuvati bosanski jezik.
Jasmina Murić, vaspitačica u vrtiću “Fidani”, u okviru kojeg egzistira i bošnjačka grupa “Ljiljani”, ističe kako je bosanski jezik veoma bitan za sve Bošnjake i Bošnjakinje koji žive u Sjevernoj Makedoniji. Kaže da se bosanski jezik u ovoj zemlji koristi na javnim mjestima, u porodicama, institucijama, ali i u obrazovnom sektoru. Ohrabruje činjenica da među mladim Bošnjacima posebno vlada interes za učenjem bosanskog jezika, što je izuzetno bitno u kontekstu očuvanja poveznice s maticom Bošnjaka Bosnom i Hercegovinom.
“Naročito je važno iskoristiti priliku koju imamo, a to je govoriti na svom maternjom bosanskom jeziku. Tako da moram istaći da se on njeguje u svim bošnjačkim porodicama, društvu, na poslu, u školi i u vrtiću. Njeguje se i čuva u svim institucijama u kojima rade Bošnjaci. Koristeći to pravo, bošnjački narod je veoma zainteresiran da sačuva i njeguje maternji jezik, svoju kulturu i tradiciju, koju i promovira u raznim prilikama. Mladi su veoma zainteresirani govoriti na bosanskom jeziku, samim time da pohađaju nastavu na svom maternjem jeziku i redovno učestvuju u promoviranju jezika ostalim zajednicama u Makedoniji preko raznih projekata i nastavnih sadržaja. Bošnjačka grupa 'Ljiljani' u vrtiću 'Fidani', u općini Čair, formirana je 2013. godine. Edukacija djece na bosanskom jeziku organizira se preko svakodnevnih usmjerenih i grupnih ili individualnih aktivnosti. Djeca imaju prilike svakodnevno slušati priče, recitacije ili dramatizacije na svom maternjem jeziku, učestvovati u raznim dječijim igrama i aktivnostima. Na ovaj način djeca još od najmanjeg uzrasta spoznaju svijet oko sebe prije svega koristeći bosanski jezik. Samim tim, kod djece se razvijaju fizičke, socioemocionalne ili intelektualne sposobnosti. Projekt je veoma bitan kako bi djeca postigla saradnju s ostalom djecom koja govore na bosanskom jeziku. Razmjena iskustava kao i motivacija za uspješnu edukaciju jedan je od naših ciljeva”, naglašava Jasmina Murić.
Prema njenom mišljenju, matica Bosna i Hercegovina, za koju su Bošnjaci iz Sjeverne Makedonije izuzetno vezani, može im pomoći na više načina, a najbitniji je slanje odgovarajuće literature na bosanskom jeziku koja će biti od koristi učenicima.”
“Matica Bosna i Hercegovina prije svega može pomoći djeci donacijom literature, u prvom redu knjiga i slikovnica na bosanskom jeziku, kako bi djeca imala prilike upoznati gramatiku svog maternjeg jezika. Također, donacijom i ostalih didaktičkih materijala bitnih za uspješan rad u vrtićima i školi. Redovna obuka nastavnog kadra, seminari i vebinari od stručnjaka iz Bosne i Hercegovine u velikoj mjeri mogu doprinijeti uspješnoj edukaciji i promoviranju bosanskog jezika u Sjevernoj Makedoniji”, naglašava Murić.
Bošnjačka književnica Almira Papić, koja je ujedno i jedna od nastavnica, navodi da je bosanski jezik zakonski zastupljen u makedonskom obrazovnom sistemu, što je izuzetno pohvalna praksa. Osvrćući se na rad bošnjačkog vrtića u skopskoj općini Čair, navodi da je on formiran u državnoj ustanovi po obrazovnim zakonima Sjeverne Makedonije, a da je ideja o njemu nastala iz potrebe za institucionalnim očuvanjem bosanskog jezika na ovom području.
“Republika Sjeverna Makedonija posvećena je ostvarenju prava nacionalnih manjina u svim segmentima jednog demokratskog društva. U skladu sa zakonskom osnovom, bosanski jezik se može izučavati u mjestima gdje je zastupljenost Bošnjaka najmanje 20 posto ukupnog stanovništva. Prema ovoj činjenici, nastava se može obavljati kao izborni predmet Jezik i kultura Bošnjaka s dva časa sedmično i u makedonskom obrazovnom sistemu bosanski jezik ozvaniči kao peti redovni jezik za redovnu nastavu u osnovnom obrazovanju. Uzimajući u obzir da se u svim bošnjačkim domovima govori na bosanskom jeziku i da je to prvi jezik koji dijete nauči, vidimo da je bosanski jezik još živ među makedonskim Bošnjacima. Iz tog razloga omladina smatra da ‘već zna svoj jezik’ i da je neophodno izučavati makedonski jezik, jer taj mu je neophodan za svakodnevni život. Bošnjački vrtić (jedini vrtić na bosanskom jeziku) formiran je u državnoj ustanovi na području općine Čair. Inicijativa je proizašla od roditelja kako bi sačuvali svoj maternji jezik, kulturu, tradiciju svog bošnjačkog naroda. Ali za vrtić su ostale da se brinu samo vaspitačice koje rade u toj ustanovi. One su se susrele s velikim poteškoćama od samog početka, nemajući plan i program na bosanskom jeziku, literaturu iz koje bi crpile svoje aktivnosti, nisu imali manipulativna sredstva za rad i ostalo.
Cilj formiranja ove grupe je bio da djeca koja pohađaju određeni program u vrtiću nastave svoje školovanje na bosanskom jeziku, ali, nažalost, to se nije dogodilo. Očuvanje ove grupe je od velike važnosti, jer uzimajući u obzir da su treća generacija koja živi u Sjevernoj Makedoniji, polako, ali sigurno Bošnjaci počinju da se asimiliraju među Albancima i Makedoncima. Kroz jezik i putem jezika postajemo svjesni tradicionalne, kulturološke osobenosti kolektiviteta koji dijeli zajedničku historiju i prostor. Ako se shvati da je jezik način života, mora ga se zajednički s maticom Bosnom i Hercegovinom sačuvati, afirmirati, unaprijediti i promovirati u makedonskom društvu”, rekla je Papić, zaključujući da Bošnjacima u Sjevernoj Makedoniji treba sistematsko rješavanje problema od vrtića pa sve do nastave na maternjem jeziku za osnovnoškolski i srednjoškolski uzrast.
