U bogatoj historije Osmanske Države dogodio se veliki broj bitaka koje su imale utjecaja na buduće političke i historijske procese. Od početka postojanja pa sve do njenog raspada Osmanska Država bila je u stalnom pokretu i pripremi kada je riječ o odbrani ili širenju svojih granica. Posebno je to bilo izraženo tokom vladavine Sulejmana Veličanstvenog, koji je nastojao učvrstiti i proširiti Osmansku Državu. Sultan Sulejman II Kanuni postao je sultan 1520. godine, nakon čega započinje “zlatno doba” u osmanskim prodorima i osvajanjima.  

3.116 VOJNIKA IZ BOSNE  

Za ovog vladara veže se kontinuiran rad na jačanju Osmanske Države u svim segmentima, s posebnim fokusom na širenje teritorije, jačanje ekonomije, ali i obrazovanja i kulture. Primjer uspješnosti sultana Sulejmana II ogleda se i u njegovoj energičnosti koja je bila osjetna odmah pri početku njegove vladavine. Prvi veliki značajni uspjesi u borbi protiv Ugara za sultana Sulejmana II dogodili su se 1521. godine, kada sa svojom vojskom prodire do Beograda i okoline koje osvaja.

Ovaj izuzetno važan uspjeh osmanske vojske djelovao je stimulativno, pa su se u narednim godinama pohodi i vojni uspjesi redali jedan za drugim.

Iako je u dugoj historiji osmanskog ratovanja zabilježen veliki broj bitaka u kojima su direktno učestvovali Bošnjaci, jedna se s pravom može izdvojiti kao izuzetno značajna. Riječ je o velikoj Mohačkoj bici iz 1526. godine, u kojoj je učestvovalo nekoliko hiljada vojnika s područja Bosne.

Početkom 16. stoljeća Ugarska se suočila s neuspjesima na vojnim frontovima, a među njihovim vladarima bila je prisutna velika kriza. Tokom 1516. godine dolazi do promjene na čelu Ugarske, iskusnog Vladislava II naslijedio je njegov maloljetni desetogodišnji sin Ludovik, koji u tom trenutku nije bio sposoban da racionalno sagleda stanje unutar države, koje nije bilo nimalo stabilno.

Ove konstatacije pokazat će se tačnim 1526. godine, kada se Ludovik morao suočiti s velikim iskušenjima za njegovu državu. Znajući u kakvom se stanju nalazi Ugarska, sultan Sulejman II započeo je tokom 1526. godine ozbiljne pripreme za pohod na njenu teritoriju. Jedan od glavnih sultanovih ciljeva bio je prodor u Panonsku niziju i zadavanje udarca Budimu i Pešti, glavnim uporištima tadašnje Ugarske.

Iako je imao informacije o stanju u Ugarskoj, sultan Sulejman II nije želio potcijeniti svog protivnika, te je za ovaj pohod odabrao svoje najbolje izuzetno dobro opremljene jedinice. Pretpostavlja se da je tokom aprila 1526. godine sultan Sulejman II krenuo u pohod s čak 100.000 vojnika i velikim brojem topova, njih oko 300.

Kada je riječ o Bošnjacima koji su učestvovali u Bici na Mohaču, vrijedi istaći da su izuzetno istaknute uloge u njoj imali bosanski sandžakbeg Gazi Husrev-beg i Bali-beg Jahjapašić, koji je u to vrijeme obavljao dužnost smederevskog sandžakbega. Prema podacima Ahmeda S. Aličića prezentiranim u članku Popis bosanske vojske pred bitku na Mohaču 1526. godine, na Mohaču je ukupno učestvovalo 3.116 vojnika iz Bosne. Zato se s pravom može reći da su Bošnjaci, učestvujući u ovoj izuzetno važnoj bici, aktivno sudjelovali u krojenju vlastite sudbine kako u neposrednom historijskom kontekstu, tako i u pogledu dugoročnih posljedica koje je pobjeda osmanske vojske prouzročila.

Za prethodnicu vojske poslan je Ibrahim-paša, kojeg dočekuje u Beogradu Bali-beg. Upravo Bali-beg postiže prve uspjehe osvojivši početkom jula 1526. godine Slankamen, te  Petrovaradin krajem istog mjeseca.  

VELIKI PORAZ UGARSKE  

Pohod Gazi Husrev-bega prema Mohaču započeo je osvajanjem Mitrovice, Rače, Grgurevce i Berkasova. Vojne pobjede na ovom području omogućile su mu dolazak u Osijek početkom augusta.

U to vrijeme Ugarska, koja je nizala poraz za porazom, doživljava ozbiljne potrese i u velikoj mjeri gubi moral. Predvodnik Ugarske vojske Ludovik smatrao je da osmanske snage treba dočekati na močvarnom predjelu Mohača koji će im omogućiti prednost zbog poznavanja terena. Vojni logor Ugari podižu na Mohaču u nadi da će tako spriječiti dalji prodor osmanske vojske prema prijestolnici Budimu. Ulogu glavnog zapovjednika ugarski kralj dodijelio je Krsti Frankopanu, a u trenutku dok je Frankopan bio odsutan, ova izuzetno važna funkcija bila je povjerena biskupu katoličke crkve Tomori Pavau. Ugarska pješadija i ostatak vojske predvodili su još i Petar Perenj, Franjo Baćan i Ivan Tah.

S druge strane, prednje osmanske jedinice predvodili su Bali-beg s 4.000 vojnika, Behrem-paša s također znatnim brojem vojnika, a prema rasporedu koji je lično sačinio sultan, na začelju se s konjicom nalazio Gazi Husrev-beg.

Do bitke dolazi 29. augusta. Ugarska vojska bila je malobrojnija, što je činjenica koja je, uprkos Ludovikovim ohrabrenjima, u velikoj mjeri unijela paniku u njene redove.

Prema dostupnim izvorima, bitka je započela žestokim napadom Tomorija i Perenja, koji osmanskoj vojsci zadaju ozbiljne udarce, takve da su u manjoj mjeri mogli dovesti u opasnost čak i sultana Sulejmana.

Zanimljivo je da su pobjedu osmanskim snagama donijeli topovi, koji su nanijeli ogromnu štetu Ugarima. Uz artiljerijsku podršku, odlučno su djelovali i janjičari, što se u konačnici ispostavilo kao dobitna kombinacija. Ugarska vojska doživjela je totalno rasulo nakon topovskih napada, što je rezultiralo relativno brzim porazom. Bitka je okončana za oko sahat i po u korist osmanske vojske, koja je svojim protivnicima zadala velike udarce od kojih se nisu dugo mogli oporaviti.

Prema izvorima hrvatske historiografije, u sukobima s osmanskom vojskom, koju je, kako smo rekli, činilo nekoliko hiljada Bošnjaka, poginuo je veliki broj hrvatskih plemića, što je u predstojećem periodu imalo velike posljedice za Hrvate.

Koliki je bio obim ugarskog poraza na Mohaču, govori i činjenica da su tokom borbe poginuli mnogi istaknuti ugarski vojni zapovjednici. Svoj život na Mohaču okončao je i ugarski kralj, koji je u bijegu upao u močvaru i ugušio se.

Prema procjenama više dostupnih izvora, na Mohaču je poginulo približno 20.000 ugarskih vojnika.

Ova velika pobjeda sultana Sulejmana II može se smatrati i prekretnicom za daljnja osmanska osvajanja koja su realizirana tokom njegove vladavine.

Snaga i organiziranost osmanske vojske demonstrirana na Mohaču pokazala je stanje u Osmanskoj Državi, čiji su najveći uspjesi došli u narednim godinama.

Gazi Husrev-begova uloga u osmanskoj pobjedi

Tog dana, 29. augusta, sultan je oko podne stigao na uzvišicu, odakle je mogao vidjeti neprijateljsku vojsku svrstanu u bojne redove. Bio je obučen u sjajni oklop s tri blistave perjanice na glavi, kako i dolikuje sultanu koga su zvali Veličanstveni, i sjeo na prijestolje kako bi održao ratno vijeće. Tražio je specijalno da dođu veterani konjice sa zaleđa, kojom je zapovijedao Gazi Husrev-beg. Kako piše Pečevija, a na osnovu riječi šejha sigetvarskog turbeta Ali-dede, sultan je izdao naređenje da se pozovu krajiški begovi i da se formira obavještajni centar. Prvi se pozivu odazvao Gazi Husrev-beg, kojem se u prisustvu sultana obratio vezir Ibrahim-paša: “Vi ste krajiški begovi, naš sretni padišah vas želi upoznati. Eto, ovo je Mohačko polje, a od neprijatelja još nema ni traga. Šta bi se moglo zaključiti?” Gazi Husrev-beg na to odgovori: “Sretni padišahu, mi ćemo se posavjetovati s iskusnim starcima koji poznaju krajine, po našem mišljenju, mi ovdje nemamo šta raditi. Ako izdate naređenje, mi ćemo razgovarati i donijeti sretnom padišahu odgovor.”

Nakon toga je doveo jednog od svojih ratnika, ime mu je bilo Adil Tavica, i upitao ga za savjet. “Zar treba bolji savjet već da se bije”, odgovorio je stari ratnik i još dodao da je i Gaziji bolje da ide u bitku sa svojim ljudima. Koliko je sultan imao povjerenje u ratničke sposobnosti Gazi Husrev-bega, pokazuje podatak da ga je upitao i za savjet pred ovu značajnu bitku na Mohaču. “Treba izbjeći neposredan okršaj s ugarskom konjicom”, bio je Husrev-begov savjet i predložio je da se borbene jedinice razmaknu i povuku kada ugarska vojska krene u napad, a onda kada ta vojska upadne u obruč, osmanske snage će je opkoliti i uništiti. Neki osmanski hroničari zapisali su da je sultana slično savjetovao i Bali-beg Jahjapašić, što je vrlo moguće jer ova dva ratnika, Husrev-beg i Bali-beg, dugo su zajedno uspješno vodili bitke te su im i razmišljanja bila slična. (...)

Uloga koju su odigrali Bali-beg i Gazi Husrev-beg, predvodnici akindžija u Mohačkoj bici, ostala je zapamćena kao jedna od njihovih najuspješnijih vojni. Savjet koji je dao pred odlučujući boj bosanski namjesnik Husrev-beg moćnom sultanu Sulejmanu Veličanstvenom pokazao se kao vrlo mudar i pomogao da se uspješno okonča boj na Mohaču.

(Behija Zlatar, Gazi Husrev-beg, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 2010, str. 38)