Velikosrpski političar Nebojša Vukanović zvani „Mr. Bean Vukanović“ se pohvalio u emisiji Pressing na N1 televiziji da u Sarajevu Bošnjaci neće da mu naplate ćevape, a da se u Tuzli osjeća kao Čola u najboljim danima.
Naime, on je naveo da prilikom posjete Zvorniku „ide preko Tuzle“ i, kada mu se pokvari auto, on svrati nakratko i do Tuzle. Prilikom posjete Tuzli osjeća se kao zvijezda, odmah mu prilaze obožavatelji, te utvrđuje začuđeno da Bošnjaci iz Tuzle u „njemu“ vide „Čolu“ iz najboljih dana. Isti je slučaj kada „zaluta“ u Sarajevo, ćevabdžinice (Hodžić, Željo...) neće da mu naplate ćevape. Zatim kaže da kroz Sarajevo prolazi kao kroz svoje Trebinje, koje je inače etnički očišćeno od Bošnjaka.
Sve to ne bi bilo čudno da se ne radi o političaru koji je dosljedan sljedbenik velikosrpske genocidne politike. Isti taj „Čola kod Bošnjaka“ negira Genocid u Srebrenici, kritikuje Dodika što nema hrabrosti da napravi vojsku Rs-a. Isti taj „Čola kod Bošnjaka„ dolazi na sjednicu Narodne skupštine Rs u uniformi vojske Rs (koja je izvršila Genocid nad Bošnjacima) i pljuje Dodika zbog popuštanja Bošnjacima. Isti taj „Čola kod Bošnjaka“ „napada“ Dodika jer se sastao s Erdoğanom i tako odabrao stranu „turskog zuluma“.
Naime, Vukanović koristi medijski prostor sarkastično se ismijavajući s bošnjačkom naivnošću, očigledno svjestan da on nije neko ko bi trebao biti poštovan kod Bošnjaka, ali svejedno ga oni u zamahu Kierkegaardove „suspenzije razuma pred vjerom“ posmatraju kao „Čolu“ iz najboljih dana. Sjetimo se samo slučaja dolaska Draška Stanivukovića na „čaršiju“ i opšteg euforičnog ludila kod Bošnjaka. Porazno je bilo gledati da bošnjačke nane koje su izgubile svoje sinove od velikosrpskog agresora stoje u redu i čekaju da izljube mladog (po)četnika velikosrpske politike Draška Stanivukovića. Snimak koji kruži internetom kada nana Ajša prekida intervju sa „čaršije“, grli, plače i ljubi Stanivukovića uz tepanje „sunce moje“, „živote majkin“ izaziva sramotu kod svakog upućenijeg Bošnjaka u Bosni i Hercegovini. Nema sumnje da se i Draško Stanivuković tada osjećao kao „Čola“ iz najboljih dana, jer takvu euforiju i blagonaklonost Sarajlije ne pokazuju pred bošnjačkim političarima.
Međutim, kada je Stanivuković otvoreno na FACE-u negirao Genocid u Srebrenici i izrekao brojne strahote koje Milorad Dodik nikada nije, entuzijazam za obožavanje Draška Stanivukovića je splasnuo, iako i danas postoji „neobjašnjiva ljubav“ između sarajevske fine gradske omladine i Draška Stanivukovića. Kada je Draško Stanivuković „sišao sa scene“ kod bošnjačke javnosti, to mjesto je ustupio „Mr. Bean Vukanoviću“, koji je pokupio simpatije jer populistički „ruži sudije“ iz Rs-a da za vrijeme radnog vremena odmaraju po restoranima. Opet isti modus operandi, Bošnjaci svim silama traže neku političku figuru iz RS-a kojoj će se diviti. Nije prošlo dugo vremena da i Vukanović javno na FACE-u zanegira Genocid u Srebrenici, međutim, nekim čudom on je svoj „ugled“ kod Bošnjaka zadržao bez obzira na to. Očigledno da Bošnjaci traže novog srpskog političara kojem će se diviti, a dok se to ne dogodi, Vukanović ima osigurano mjesto „Čole kod Bošnjaka“.
Zašto Bošnjaci stalno traže „zlatno tele“ među Srbima? Nikada među svojima redovima ne traže „idole“, a uvijek druge „uljepšavaju“ i nasilu žele predstaviti kao „uzore“ koje treba slijediti. Primjer toga jeste da o Bakiru Izetbegoviću neki Bošnjaci govore sve najgore, a o velikosrpskom političaru Nebojši Vukanoviću sve najbolje. Uzrok toga je u stoljetnom „ispiranju bošnjačkih mozgova“ od velikosprske i velikohrvatske ideološke mašinerije.
Porazno je da neki vjeruju svemu što čuju na TV-u i da nemaju kritički odmah od serviranih informacija. Uzmimo primjer N1 televizije, od koje često čujemo kako su „sve tri strane vršile zločine“, kako vladaju nacionalisti koji raseliše omladinu, kako treba maknuti „Bakira, Dodika i Čovića“, koji sarađuju itd. Dakle, želi se predstaviti da je Bosna i Hercegovina nemoguća država čiji političari zavađaju narod. Totalna relativizacija, očigledno smišljena, vrlo rijetko ili nikad neće se čuti od gostiju te televizije riječi velikosrpska agresija ili UZP. Svjesno se zaobilaze stvari koje mogu da osvijeste Bošnjake. Može se reći da je programiranje bošnjačkog uma gotovo završeno, dok kod Srba i Hrvata to nije slučaj. Na FACE TV-u su izraženo gostovali svi koji su provodili ili i danas provode velikosrpsku politiku. Zamislite samo morbidnosti da na toj televiziji bude pozvan dr. Dragan Đokanović, koji se hvali da je bio glavni osnivač Rs-a, a pozvan je s ciljem da „popljuje“ rad Sebije Izetbegović na KCUS-u. Zatim, na spomenutoj televiziji gostovali su Vučić, Dodik, Stanivuković, Vukanović, ruski ambasador, negator genocida Noam Chomsky i brojni neprijatelji Bosne i Hercegovine. Sve te ljude poziva jedan čovjek – Senad Hadžifejzović, koji otvoreno i namjerno širi mržnju prema SDA i bračnom paru Izetbegović.
Zatim na scenu nastupaju „intelektualci“ poput Envera Kazaza, koji propovijedaju da je Bakir Izetbegović kriv što Srbi i Hrvati neće da žive s nama, da je Schmidtov zakon koji vodi ka trećem entitetu ustvari dobar. Rezultat je da Stanivukovića ljubi nana Ajša i da se Vukanović osjeća kao „Čola kod Bošnjaka“. I to nije kraj jer konkurs za novog Čolu kod Bošnjaka je vazda otvoren. I tako će biti dok se Bošnjaci ne „otrgnu iz sna“ kompleksa manje vrijednosti.
