Batinci su živopisno naselje. Prema popisu iz 2002. godine, imali su 5.364 stanovnika, od toga 3.217 Albanaca, 1.660 Bošnjaka, 407 Turaka, 36 Makedonaca i 44 ostalih. Imaju svu potrebnu infrastrukturu, džamije, škole... Bošnjačka djeca uglavnom idu u Osnovnu školu “Alija Avdović”, jedinu školu u Makedoniji koja nosi ime jednog Bošnjaka. Alija Avdović porijeklom je Hercegovac, pohađao je čuvenu Skopsku veliku iliti Kraljevu medresu, a početkom Drugog svjetskog rata uključio se u partizane i poginuo. Iako ima dobar broj bošnjačke djece, za njih se nastava, još uvijek, ne izvodi na bosanskom jeziku.
U Batincima živi znatan broj istaknutih Bošnjaka. Jedan od njih jeste i Jusuf ef. Čolović, koji je ispred Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini koordinator bošnjačkih džemata u Sjevernoj Makedoniji. On je ujedno osnivač i predsjednik Udruženja građana za kulturu i socio-humanitarne ciljeve Nafaka sa željom da pomaže Bošnjacima, a posebno njihovoj omladini. Udruženje je formirano prije dvije godine, tačnije 2020, u jeku korone. Ovo Udruženje sarađuje s Rijasetom Islamske zajednice, a s njegovom Upravom za vanjske poslove i dijasporu potpisalo je protokol o saradnji.
O toj saradnji Čolović kaže: “Rijaset nam je poslao velik broj knjiga koje smo podijelili po džematima i osnovnim školama koje pohađaju bošnjačka djeca. Šalju nam i donacije za literarna takmičenja na nivou osnovnih škola, a na temu Genocida nad Bošnjacima Srebrenice. Već dvije godine je objavljivan konkurs i najbolji radovi su novčano nagrađivani. Za najbolji literarni rad u 2021. nagrađeni su sljedeći učenici: Daris Redžić (prva nagrada), Merjem Zećović i Sara Bajrović (druga nagrada) i Almedina Biševac (treća nagrada). Za najbolji likovni rad nagrađeni su: Azra Hadžibulić (prva nagrada), Belma Rizvanović i Almina Zoćović (druga nagrada) i Tamir Hasić (treća nagrada). Ove godine smo nagradili i učenika generacije u PTT školi, a od gradonačelnice Skoplja taj učenik je dobio stipendiju za fakultet. Prošle godine nabavili smo ogrjevno drvo za jednu samohranu majku, a učestvovali smo i u izgradnji kuće za jednu siromašnu porodicu. Preko Nafake Rijaset plaća dvojicu naših imama. Imamo i nešto donacija od ovdašnjih Bošnjaka. Rijaset je finansirao i seminar iz bosanskog jezika za nastavnike bosanskog jezika, imame i ostale aktiviste. Finansirao je i susrete bošnjačke omladine u Sjevernoj Makedoniji i na Kosovu.”
Osim u Skoplju i skopskoj kotlini, dobar broj Bošnjaka živi i u prilepskom kraju, pa u Gornjem Orizaru kod Velesa. Jusuf Čolović će kazati i ovo: “Imamo Bošnjaka i kao izuzetnih privrednika. U svim porama života Bošnjaci su se uklopili. Iako je većina Bošnjaka u Makedoniji porijeklom iz Sandžaka, ne smijemo zaboraviti da ih je jedan dio i iz Hercegovine: Trebinja, Bileće, Gacka. Oni su se u Makedoniju doselili nakon aneksije BiH od Austro-Ugarske. Naseljeni su u skopskoj kotlini. Prvobitno su bili s kućama pored Vardara i po njima je nazvana Muhadžir mahala. S obzirom na to da je to zemljište bilo nekvalitetno i često plavljeno, oni su se žalili tadašnjem sultanu i Porta im je dodijelila drugo zemljište. Tu je nastalo naselje Hasanbeg, kasnije preimenovano u Singelić, pa opet u Hasanbeg, gdje i danas ima porodica od Avdovića, Mehmedovića... Jedan od tih Avdovića bio je i gore spomenuti Alija.”
Na priču o Bošnjacima u Makedoniji nadovezao se i Mirsad Čolović, koji decenijama živi na relaciji Makedonija – Francuska. On kaže: “Evo, i ja sam rođen u Sandžaku. Iz tutinske sam općine. Četrdesetih, pedesetih, šezdesetih godina prošloga stoljeća dolazi do masovnijeg iseljavanja Bošnjaka iz Sandžaka. Oni su, da bi sačuvali vjeru, išli ka Turskoj. Iako je Turska tada bila privredno nerazvijena, bila je poznata kao muslimanska država. Njima je to bilo dovoljno. I da bi spasili djecu, oni su išli ka Turskoj, bez iluzija da će živjeti bolje. U Makedoniju smo, dakle, došli šezdesetih godina s namjerom da idemo za Tursku, jer se u to vrijeme jedino iz Makedonije moglo produžiti za Tursku. Budući da je i taj dogovor propao, mi smo ostali u Makedoniji. Pošto sam dugo godina u Zapadnoj Evropi, prvo u Njemačkoj, a sada u Francuskoj, imam osjećaj da Bošnjaci iz Bosne i Hercegovine, naše matične domovine, malo znaju o sunarodnicima u Makedoniji i Sandžaku. Neki od njih su me, u više navrata, tretirali kao Albanca jer nisu znali da u Makedoniji žive i Bošnjaci. U posljednjih dvadesetak godina nema više doseljavanja Bošnjaka u Makedoniju, nego ima iseljavanja Bošnjaka u Sandžak ili u Bosnu i Hercegovinu.”
Odavno sam želio posjetiti mjesto Lipkovo ponad Kumanova. Njegovo ime u svijet su pronijeli hafizi Kur’ana Časnog, a posebno hafiz Refik ef. Ajeti, njegov sin hafiz Bajram ef. Ajeti i hafiz Aziz ef. Alili. Više od četrdeset hafiza iznjedrilo je Lipkovo. Hafiz Refik Ajeti rođen je 13. 11. 1930. godine. Hifz je položio u Skoplju. Tad je imao 18 godina. Kao mladi hafiz, učio je mukabelu u svom rodnom mjestu Lipkovu i u gradu Kumanovu. U četrdesetoj godini života oslijepio je pa je od tog momenta, bojeći se da ne zaboravi hifz, svakim danom ponavljao po stotinjak listova brižno čuvajući svaki kur’naski harf. Više od dvadeset godina učio je mukabelu u Sarajevu. Dobro ga se sjećam iz tog vremena. Bio je muhaffiz za 40 mladih hafiza, mladića i djevojaka. Neki od njih danas su poznati učači Kur’ana koji učestvuju na mnogim svjetskim takmičenja učača Kur’ana. Njegovi učenici su bili i hafiz Aziz Alili i sin mu hafiz Bajram Ajeti. Hafiz Refik Ajeti preselio je na Ahiret 19. marta 2010. godine u vrijeme džume, a njegovoj dženazi prisustvovalo je nekoliko hiljada ljudi.
Hafiz Bajram-efendija jedan je od bisera u ulemanskoj lozi porodice Ajeti iz Lipkova. Njegov babo hafiz Refik bio je jedan od najboljih hafiza na bivšim jugoslavenskim prostorima i šire, a i dedo mu Bajram, po kome je dobio ime, također je bio istaknuti alim i imam u Lipkovu. Sin hafiz Muhamed će nastavljati taj kristalni ulemanski niz.
Mr. Hafiz Bajram ef. Ajeti rođen je 4. februara 1961. u Lipkovu. Osnovnu školu i hifz Kur’ana Časnog završio je u rodnom mjestu. Hafiz je postao u 13. godini života. Muhafiz mu je bio otac Refik, a hifz je položio u Sarajevu 1976. godine. Tada je bio najmlađi hafiz u Jugoslaviji. Iste godine upisao je Gazi Husrev-begovu medresu, a po njenom završetku nastavio je školovanje na Islamskom teološkom fakultetu u Sarajevu. Diplomirao je na temu Pravilno učenje Kur'ana po kiraetu. Poslije diplomiranja zaposlio se u svom rodnom mjestu kao imam, mualim i hatib.
Bio je profesor u Gazi Isabeg medresi u Skoplju, pa na Islamskom teološkom fakultetu u Skoplju i Fakultetu za islamske studije u Novom Pazaru. Pri odbrani diplomskog rada u Sarajevu, a pred dušu Gazi Husrev-bega, u prisustvu učenika Medrese i studenata Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu, za 9 sati i 23 minute, proučio je cijeli Kur'an napamet. Kao učenik Medrese, učestvovao je na mnogim takmičenjima u kiraetu širom svijeta na kojima je postigao značajne rezultate. Magistrirao je 2011. godine. Zdravstveni problemi su na neko vrijeme odgodili njegovu promociju u doktora nauka.
