U gradu Vlasenici do 1992. godine živjelo je 4.800 Bošnjaka, što je dvostruko više nego što je bilo Srba u tom gradu. Nakon zvjerskih zločina, torture, logora i progona..., Bošnjaci su se u Vlasenicu počeli vraćati 2002. godine. U proteklih dvadeset godina imovina koju su Srbi zaposjeli a pripadala je Bošnjacima vraćena je stvarnim vlasnicima. Danas u gradu Vlasenica, ne računajući okolna prigradska naselja, živi svega stotinu Bošnjaka. U posljednjih godinu-dvije, trideset godina nakon progona, Bošnjaci rasprodaju svoje nekretnine u Vlasenici, i to po nerealno niskim cijenama, uglavnom zato što su sami oborili cijene svoje imovine.

Jedna od bošnjačkih kuća na prodaji jeste i kuća rahmetli Sulje Babića, koja se nalazi na izuzetno dobroj lokaciji u blizini robne kuće. Riječ je o staroj kući, neobičnog stila gradnje. Saznavši za prodaju, Medžlis Islamske zajednice Vlasenica na svom Facebook profilu pozvao je sugrađane da doniraju novac i da Medžlis kupi ovu kuću. Za samo tri sata već je bilo prikupljeno 20.000 maraka, a cijena kuće je 11.000 eura.

Glavni imam Medžlisa Vlasenica Nurdin-efendija Grahić objašnjava nam kako je sve počelo: “Dobili smo informaciju da se prodaje ova kuća po nekoj povoljnoj cijeni, lokacija je veoma dobra, u centru je grada i na neki način mi smo u ime Islamske zajednice uputili molbu svim našim sugrađanima u domovini i dijaspori da se uključe i da ovo bude naše zajedničko dobro, zajednički vakuf. Na Facebook stranici Medžlisa, koju prati veliki broj naših sugrađana, objavili smo ovu molbu i za nepuna tri sata imali smo obećanih 20.000 maraka za kupovinu nekretnine. Željeli smo na ovaj način da sačuvamo barem jednu bošnjačku nekretninu, barem jednu bošnjačku kuću koja se prodaje, da sačuvamo jedan komad bošnjačke zemlje na ovim prostorima. S obzirom na to da je Bošnjaka sve manje, ovom prodajom porodičnih kuća ostaje i manje bošnjačke zemlje. Možda ovo bude podstrek i drugim ljudima da malo više obrate pažnju, povedu računa i informišu se za ovo što smo mi uradili te da i oni budu ti koji će u dogledno vrijeme kupiti neku nekretninu bez obzira na njenu tržišnu vrijednost i time sačuvati komad bošnjačke zemlje.”

DONATORI TRAŽE DA AKCIJA DUŽE TRAJE

Efendija Grahić objašnjava da su bili optimistični u pogledu akcije prikupljanja novca imajući u vidu ranija iskustva pomoći sugrađana i dijaspore u akcijama obnove vjerskih objekata i humanitarnim akcijama, ali ovoga su puta bili zaista pozitivno iznenađeni odzivom ljudi. Iako je bilo planirano da akcija traje samo dok se prikupi novac za kupovinu kuće, dio donatora zamolio je Medžlis da akciju produži i da ona traje cijeli oktobar kako bi se preostali prikupljeni novac osim za kupovinu kuće iskoristio i za njeno renoviranje.

“Ovo je za nas jedna lijepa vijest, a posebno nas raduje spremnost naših ljudi da se uključe u ovakve akcije. To je pokazatelj da, bez obzira na to gdje se nalaze, oni vole Bosnu, svoju Vlasenicu, Podrinje jer su se uključili i ljudi iz susjednih gradova. Nadam se da ćemo biti motivacija i drugim islamskim zajednicama i našim pojedincima koji su boljeg ekonomskog stanja da isto postupe kao što smo uz pomoć naše braće i sestara koji žive širom svijeta mi učinili”, kaže efendija Grahić.

Vlasnik kuće rahmetli Suljo Babić je s porodicom u ovoj kući živio do 1992. godine, kada su protjerani. Njegova porodica odlučila je prodati porodičnu kuću u Vlasenici. Kuća je izgrađena u specifičnom stilu, ona je svjedok jednog historijskog perioda i načina gradnje koji je tada prevladavao. Prilikom renoviranje Medžlis će uz pomoć stručnjaka pokušati zadržati autentični izgled kuće, jer sličnih kuća, građenih u ovom stilu, nema u Vlasenici.

“Kada je obnovimo, to će biti kuća u kojoj će moći živjeti manja porodica. Ako se to ne desi, prilagodit ćemo je da bude na usluzi našim sugrađanima koji do sada nisu obnovili kuće u Vlasenici, koji nemaju gdje prenoćiti u Vlasenici, a prije svega onima koji su vakifi te, naravno, i drugima koji žele tu odsjesti. Nama će biti velika čast da neko ko posljednjih trideset godina nije proveo nijednu noć u Vlasenici sada ima priliku da provede u ovoj kući. Želja nam je da se što više Bošnjaci zadržavaju ovdje, da ne bude Vlasenica grad kroz koji samo prolaze, želimo da pojačamo prisustvo Bošnjaka na ovom prostoru”, objašnjava Nurdin-efendija Grahić.

Kuća rahmetli Sulje Babića, ako ne bude porodica u socijalnoj potrebi da tu stanuju, mogla bi imati funkciju musafirhane i to bi mogla biti druga musafirhana u Vlasenici. Naime, u fazi je izgradnje musafirhana porodice Durmić, koja ima nešto veći smještajni kapacitet.

“Ona je još u izgradnji i svi koji mogu podržati i taj projekt ne bi bilo loše da se privedu kraju radovi. Kako se najavljuje, Vlasenica će biti jedan od onih gradova koji će imati moderno skijalište i očekuje se da će rasti potreba za smještajnim kapacitetima. Mi bismo voljeli da vakufske smještajne kapacitete koje imamo stavimo u funkciju, a isto tako da i svi Bošnjaci koji imaju slobodne smještajne kapacitete također ih stave u funkciju kako bi cijela zajednica imala koristi od toga”, kaže ef. Grahić.

Prema njegovim riječima, Medžlis IZ Vlasenica obnovio je sve vjerske objekte, džamije i mektebe i vrijeme je da se posveti novim uvakufljenjima, obnovi i rekonstrukciji vakufa. Nadaju se da će uz pomoć sugrađana i dijaspore u budućnosti imati mnogo više obnovljenih i prilagođenih objekata društvene namjene koji će biti na usluzi cijeloj zajednici.

PRVO PONUDITI BOŠNJACIMA

Izražen je interes Bošnjaka da uvakufe svoju imovinu – kuće i zemljišta, kako u gradskim, tako i prigradskim džematima. S obzirom na to da se stanovnici Vlasenice, zbog prirodnog položaja, ne mogu baviti poljoprivredom na način kako se to čini u Bijeljini i Janji, imovinom se mora raspolagati na malo drugačiji način, da se koristi u turističke svrhe ili za ono što je zajednici u tom trenutku potrebno. U svakom slučaju, imovinu treba staviti u funkciju.

Angažmanom Medžlisa IZ Vlasenica i donatora iz cijele Bosne i Hercegovine i dijaspore jedna bošnjačka kuća u Vlasenici je spašena, ali to neće zaustaviti trend prodaje imovine. Efendiji Grahiću nije jasno zašto je baš sada “eskalirala” prodaja imovine, trideset godina nakon što su Bošnjaci protjerani iz Vlasenice, jer danas rijetko koga nužda natjera na prodaju.

“Razumio bih da je to urađeno 2000. godine, u periodu kada povratak nije bio ni na početku, ali me iznenađuje da neko nakon trideset godina prodaje imovinu gdje se rodio, gdje ima unazad nekoliko generacija svojih rahmetlija ovdje ukopanih, i to po cijeni znatno nižoj od tržišne vrijednosti, samo da je što prije proda. Meni to nije jasno. Tu nema materijalne dobiti, za te pare u nekom gradu u Federaciji BiH ne može ostvariti ništa, tako da su razlozi začuđujući. Ali, naravno, svako ima pravo da raspolaže svojom imovinom kako želi. Meni je stvarno žao što ne dođu nama u Islamsku zajednicu, mi bismo na ovakav način mogli kupiti nekretninu koju oni prodaju. Za ove 22 godine obnoviteljskog rada Medžlisa IZ Vlasenica siguran sam da smo svake dvije-tri, ako ne baš svake godine, mogli kupiti po jednu ovakvu nekretninu. Sada bismo imali desetak nekretnina. Ali ono što nas boli jeste da Bošnjaci ne dođu do Islamske zajednice i ne ponude nama ili nekom drugom Bošnjaku da kupi nekretninu, sve se to uradi u nekoj tajnosti i, kada sve bude završeno, onda mi za to čujemo. Voljeli bismo da se obrate Islamskoj zajednici, a Islamska zajednica jeste mjesto gdje možemo pozvati Bošnjake da kupuju za sebe ili da na ovakav način kupimo kuću nekoj ugroženoj porodici ili da to bude opšte dobro za cijelu zajednicu”, kaže Nurdin-efendija Grahić.