Sanela Škrijelj diplomirani je psiholog, zastupnica u Skupštini Sjeverne Makedonije s višegodišnjim iskustvom u NVO sektoru. Ranije je obnašala funkcije šefice kabineta ministra obrazovanja i nauke te ministra rada i socijalne politike. Bila je predsjednica Nacionalne mreže protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici i nacionalni konsultant za stručne obuke i mentorstva o rodno odgovornom budžetiranju jedinicama lokalne samouprave.

Ekspert je za socijalno uključivanje na EU projektima, a svoje početne korake u NVO sektoru imala je u Udruženju za lokalno-ruralni razvoj 2008. godine. Sa Sanelom Škrijelj razgovaramo o njenom putu do Sobranja, o aktuelnom političkom stanju u Sjevernoj Makedoniji, o odnosima sa susjedima i EU integracijama, ulozi manjina u makedonskom društvu i imidžu Bošnjaka.

STAV: Kakav je bio vaš politički put do Sobranja?

ŠKRIJELJ: Moj dugogodišnji angažman u civilnom društvu podrazumijevao je rad na terenu s ranjivim grupama u društvu i lobiranje u institucijama u cilju poboljšanja njihovog položaja u društvu. Za mene kao feministkinju posebno je značajna bila borba za veću zastupljenost žena u javnom životu i na mjestima gdje se donose odluke. U 2017. godini dobila sam priliku da budem dio tima koji je trebao napraviti promjene unutar sistema i odjednom je institucija ispred koje smo često organizovali proteste kao mreža ženskih organizacija postala mjesto gdje trebam nastaviti tu bitku. I danas je to odluka na koju sam najponosnija u svom dosadašnjem angažmanu. Zajedno s kolegama izgradili smo tim koji ne samo da je vjerovao nego je i radio da se promjene dogode. I vjerujem da možete učiniti puno kada ste tamo gdje se promjene dešavaju. Tako je odluka i prilika da nastavim svoj angažman u Skupštini došla prirodno. Odluku o tome gdje ću i u kojoj formi ću djelovati uvijek sam donosila na osnovu procjene koliko mogu da se borim i doprinesem a da ne moram praviti kompromise s vlastitim vrijednostima.

STAV: Sjeverna Makedonija već je decenijama izložena vrlo intenzivnim pritiscima i ucjenama susjeda, što otežava njen razvoj. Da li su u takvim okolnostima prava manjina zapostavljena?

ŠKRIJELJ: Sjeverna Makedonija jeste multietnička, multikonfesionalna i multikulturna država. Ovo je zemlja u kojoj sam rođenа i podjednako je smatram svojom domovinom i u kojoj cijeli život radim i nastojim doprinijeti. U proteklih nekoliko godina smatram da smo jasno pokazali vidljiv pozitivni pomak ka državi koja je demokratski uređena i gradi jednako društvo za sve njene građane. S formalno-pravne tačke gledišta, činjenica je da su usvojeni mnogi zakoni koji imaju za cilj upravo poboljšanje položaja manjina. Ima li još mnogo problema na terenu? Naravno. Ljudska prava su živa materija i mora se stalno raditi na poboljšanju statusa, kao i na praćenju primjene postojećih zakona. Očigledno je da ima mnogo pomaka, takoreći, u svim oblastima, počevši od obrazovanja, kulture, medija..., ali, naravno, još ima prostora za većim ostvarenjima, prije svega u izraženijoj participaciji i zastupljenosti u svim organima vlasti.

Ono što je glavni izazov za naše institucije jeste upravo to, implementacija zakona i mjera i sprečavanje njihove zloupotrebe, ali mislim da, kada govorimo o manjinama, uvijek treba imati na umu da ne govorimo o homogenoj grupi i da moramo uzeti u obzir različite potrebe koje ne potječu uvijek iz etničke pripadnosti. Diskriminacija, koja je još uvijek veliki izazov u našem društvu, nije uvijek etnička, često je rodno zasnovana i često pogađa najsiromašnije, osobe s posebnim potrebama itd. Postoje različite vrste diskriminacije čak i unutar samih etničkih kampusa. Dakle, čak i iz te dimenzije treba vidjeti da, nažalost, ima još puno posla na tim poljima. A to je odgovornost ne samo institucija nego i svakog pojedinca, gradeći kulturu slavljenja različitosti koje su naša prednost, a ne smiju nikako biti prepreka ostvarivanju nečijih prava.

STAV: Mogu li upravo manjine u makedonskom društvu biti presudni faktor zbližavanja i ubrzavanja EU integracija?

ŠKRIJELJ: Na putu emancipacije cjelokupne društvene zajednice i EU integracija svakako da moramo sublimirati sve činioce želimo li postići cilj. Jasno je da se taj zacrtani cilj, biti punopravna članica EU, može postići jedino zajedničkim snagama; posvećenošću i sinergijom svih dijelova društva. Sloboda i jednakost obezbjeđuju trajnost demokratskih vrijednosti u jednom društvu i obaveza svih jeste da doprinesu izgradnji ovih temeljnih vrijednosti na putu prosperiteta društvene zajednice. Doprinos manjina na tom putu jeste nezamjenljiv. Istinsko zalaganje na putu integracija reflektovat će zadovoljavajuće izvještaje izvjestilaca o napretku Sjeverne Makedonije u integracionom procesu koji predugo traje i koji se mora intenzivirati jedino angažovanjem svih struktura društva ostavljajući po strani podjele i različitosti valorizacijom kreativnog, intelektualnog i kadrovskog potencijala na svim nivoima.

STAV: Kad je u pitanju pristupanje država Zapadnog Balkana u EU, mnogo je kontradiktornosti i apsurdnih odnosa. Npr. Slovenija, koja od 2006. godine u EU ne priznaje “južne narode” kao nacionalne manjine, Grčka i Bugarska negiraju makedonski identitet i državnost, a raniji makedonski premijer azilant je u jednoj članici EU. Kako razumjeti te dvostruke aršine, odnosno mjerila?

ŠKRIJELJ: Mislim da smo svi naučili da su u politici proširenja EU, kao i u mnogim drugim stvarima, interesi i dalje primarni, a zatim vrijednosti koje promovira EU. Sjeverna Makedonija je dugo bila teža strana tih problema ili otvorenih (i često izmišljenih) spornih pitanja, dok su članice EU zloupotrebljavale svoj privilegovani položaj (članova “kluba” u koji želimo da uđemo) i blokirali su proces pristupanja EU, umjesto da sami predlažu korake za postepeno i dugoročno rješavanje razlika, a da ne ometaju naše članstvo u EU. Očigledno je da se koncept konsenzualnog odlučivanja EU zapravo pretvara u oruđe za ucjenu država članica prema zemljama kandidatima i dobro je što se otvoreno govori o promjeni načina donošenja odluka. Navedeni primjeri doveli su do ozbiljne štete po kredibilitet EU i porast euroskepticizma, od jedne zajedničke vizije i zajednice EU je postala instrument za pojedinačne članice da stopiraju nešto. Dio mjera za vraćanje kredibiliteta podrazumijeva otvaranje pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, ali i status kandidata Bosni i Hercegovini za članstvo i viznu liberalizaciju za Kosovo. Ove države stvarno su uložile napore u sprovođenju reformi i zaslužuju evropsku perspektivu. Pregovarački proces mora biti zasnovan na kriterijima iz Kopenhagena i zato nam je bilo od izuzetnog značaja da pregovarački okvir nudi nepovredivost makedonskog identiteta i jezika i početak pristupnih pregovora, poslije 17 godina kandidatskog statusa.

STAV: Kakav je imidž Bošnjaka u makedonskom društvu kroz vaše NVO i političko iskustvo?

ŠKRIJELJ: Bošnjaci su neraskidiv dio države i društva i našе višestoljetno prisustvo i aktivan pozitivan doprinos su utkani u svim procesima za stvaranje i prosperitet nezavisne, samostalne i suverene države Republike Sjeverne Makedonije. Bošnjaci su prepoznati kao narod koji živi i radi vodeći se principom da je najviši čin patriotizma raditi svoj posao časno, predano, dostojanstveno, njegujući solidarnost i bogatstvo različitosti. Mi smo svjesni svoje obaveze da čuvamo našu zajedničku državu Makedoniju i da donosimo prave odluke koje će nam otvoriti puteve ka stabilnosti, ekonomskom razvoju i napretku naše zemlje. Bošnjaci su narod koji uvijek podržava progresivne snage Sjeverne Makedonije.

STAV: Bosna i Hercegovina i Bošnjaci imaju jako dobre odnose sa Sjevernom Makedonijom i njenim narodima. Kako poboljšati tu saradnju kroz ekonomiju, kulturu...?

ŠKRIJELJ: U Sjevernoj Makedoniju, kada je u pitanju bilateralna saradnja dvije države, izražena je jaka volja i želja za dalje unapređenje odnosa. Svakako, to treba iskoristiti, naprimjer otvaranje lektorata bosanskog jezika u Skoplju i makedonskog u Sarajevu, kulturno-informativne centre Makedonije u Sarajevu, a Bosne i Hercegovine u Skoplju i svakako unapređenje ekonomske saradnje između država. Кultura i umjetnost uvijek su bile značajnо vezivno tkivo u otvaranju zajedničkih fondova, u razmjeni informacija i iskustava, zajedničkim nastupima. Naravno, ne smijemo zaboraviti da su mladi nosioci promjena, pozitivnih promjena u našim društvima, i oni su ti koji imaju najveći potencijal da doprinesu poboljšanju odnosa i unapređenju saradnje među državama. Zato je posebno važno raditi na inkluzivnom pristupu razmjeni mladih i inovativnim regionalnim projektima. Jača bilateralna saradnja država, pomoći će i u jačanju i naših relacija s maticom i s Bošnjacima Bosne i Hercegovine.