Međunarodni mehanizam za krivične sudove ponovo je odbio zahtjev nekadašnjeg komandanta Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske Radislava Krstića, osuđenog na 35 godina zatvora zbog pomaganja genocida u Srebrenici. U svojoj odluci predsjednica Mehanizma sutkinja Graciela Gatti Santana je navela da, iako Krstić ispunjava uvjete za prijevremeno puštanje na slobodu, smatra da bi njegov zahtjev trebao biti odbijen.

Sutkinja Gatti Santana je objasnila kako težina Krstićevih zločina utječe da mu se odbije prijevremeno puštanje na slobodu, kao i da demonstracija rehabilitacije treba biti uvjerljivija što je teže kriminalno ponašanje u pitanju.

- Pozdravljam činjenicu da je Krstić napravio pozitivan napredak i smatram da njegovo javno priznanje da se u Srebrenici dogodio genocid, i da je u njemu učestvovao, odražava nivo rehabilitacije i od značaja je s obzirom na porast historijskog revizionizma i poricanja genocida u regionu - navela je Gatti Santana.

U odluci je dodala da još uvijek nije uvjerena da je Krstić pokazao dovoljan stepen rehabilitacije da dosegne "povišeni prag", kao i da nema dokaza koji ukazuju na postojanje uvjerljivih humanitarnih razloga kojima bi se mogla nadjačati negativna ocjena.

U pismu je Krstić pohvalio usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici, kojom je 11. juli određen kao Dan sjećanja na žrtve genocida, i naveo da podržava Rezoluciju.

- Prihvatam presude Tribunala iz 2001. i 2004. godine, gdje se utvrđuje da su snage vojske kojoj sam pripadao počinile genocid protiv Bošnjaka u Srebrenici u julu 1995., da sam pomogao i podržao genocid tako što sam znao da neki članovi Glavnog štaba imaju namjeru da počine genocid - rekao je Krstić u pismu.

Krstić je napisao da je pomagao i podržao zločin protiv čovječnosti kroz učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu da se prisilno uklone bošnjački civili iz Potočara, da je učestvovao u stvaranju humanitarne krize koja je prethodila prisilnom transferu žena, djece i starijih iz Srebrenice, kako je naveo, znajući da su civili izloženi ubistvima, silovanjima, premlaćivanjima i zlostavljanjima.

Naveo je da je znao da Glavni štab VRS-a nema dovoljno svojih snaga da izvrši pogubljenja bez upotrebe snaga Drinskog korpusa.

- Želio bih da se još jednom u životu nađem u Potočarima, da se poklonim žrtvama i zamolim za oproštaj - napisao je Krstić objašnjavajući da će to uraditi ako dopuste porodice žrtava.

Sutkinja Gatti Santana se u svojoj odluci osvrnula na dokaze, ali i na Krstićevo pismo, te kazala, između ostalog, kako ne smatra da su njegovi izrazi kajanja i prihvatanja odgovornosti iskreni, a da nisu motivisani isključivo njegovim zahtjevom za prijevremeno puštanje na slobodu.

Radislav Krstić u sudnici 

Navela je da do danas mnoge porodice nestalih žrava genocida još uvijek čekaju informacije o svojim najmilijim i ne mogu da nađu smiraj. S obzirom da je utvrđeno, kako stoji u odluci, da je Drinski korpus učestvovao u pogubljenima, ukopima i izmještanjima posmrtnih ostataka "razumno je zaključiti da je Krstić, kao komandant Drinskog korpusa, imao pristup obimnim informacijama o njihovim operacijama".

- Po mom mišljenju, Krstić bi mogao pokazati iskreno kajanje tako što bi otkrio sve relevantne informacije koje posjeduje ili uvjerljivo i transparentno objasniti zašto ne posjeduje takve informacije koje bi mogle pomoći u potrazi za nestalim posmrtnim ostacima - navela je Gatti Santana i dodala da bi je takav čin više uvjerio da Krstić nije ravnodušan prema žrtvama svojih zločina i tragediji nestalih osoba nego izrazi suosjećanja i razumijevanja za žrtve.

Zločinac Ratko Mladić, u pratnji Krstića, kojeg kako se i čuje doziva "ajde Krle, 'ajde Krstiću" kasno poslijepodne 11. jula ušao je u Srebrenicu.

- Evo nas 11. jula 1995. godine u srpskoj Srebrenici. Uoči još jednog velikoga praznika srpskoga, poklanjamo srpskome narodu ovaj grad. I napokon došao je trenutak da se, poslije bune protiv dahija, Turcima osvetimo na ovom prostoru - izjavljuje Mladić pred kamerama.

Krstić je bio prva osoba koja je u Haškom tribunalu 2004. osuđena zbog pomaganja i podržavanja genocida u Srebrenici. Tribunal mu je izrekao 35 godina zatvora. Krajem te godine je upućen na izdržavanje kazne u Englesku, ali je tamo bio napadnut u zatvoru, nakon čega je vraćen u Hag, a potom upućen da odsluži ostatak kazne u Poljskoj, odakle je ponovo vraćen u Pritvorsku jedinicu u Hagu. 

Krstića su u decembru 1998. godine uhapsili pripadnici SFOR-a. Prvi put pred Tribunalom u Hagu pojavio se 25. novembra 1999. godine. Tada se  izjasnio da nije kriv. Nije se pokajao niti izjasnio da je kriv ni u žalbenom postupku.

Pravosnažna presuda Krstiću prva je u kojoj je Haški tribunal utvrdio da je VRS u Srebrenici počinio genocid. Ova presuda bila je osnov da Međunarodni sud pravde proglasi Srbiju odgovornom za nesprečavanje i pretvaranje genocida. Ovaj sud je po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid, 2007. donio ovu presudu kojom je Srbija postala prva i jedina država u svijetu presuđena za zločin genocida. 

U septembru 2019. godine tražio je je prijevremeno oslobađanje, što je Haški tribunal odbio.

Tri godine kasnije, u maju 2022. godine, prihvatio je ličnu odgovornost za ratne zločine u Srebrenici, ali ne i genocid i na temelju toga tražio skraćivanje zatvorske kazne, ali zahtjev je odbijen.

Podsjetimo, na Krstićev posljednji zahtjev koji je sada odbijen, reagirali su iz Udruženja žrtava i svjedoka genocida i Pokreta Majke enklave Srebrenica i Žepa uz poruku da "po ko zna koji put presuđeni zločinci pokazuju svoje pravo lice."

- Nakon Biljane Plavšić, njenog lažnog prihvatanja odgovornosti i lažnog pokajanja za ratne zločine, nakon Darija Kordića i njegovog lažnog iskaza kako bi izašao na slobodu, a nakon izlaska, javno izjavio da bi "ponovio sve u sekundi", sada Radislav Krstić, prvi presuđenik za genocid u Srebrenici, piše, obećava da bi čak i glasao za rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Laž!  

Ako je već tako i zaista smatra da je u Srebrenici počinjen genocid, neka pošalje pismo svim zemljama, uključujući i Srbiju, koje su glasale protiv rezolucije ili su bile suzdržane, neka on kao generalna vojska koja je počinila genocid njima pokazuje svoju spremnost da prihvati odgovornost za genocid u Srebrenici.

Neka kaže o grobnicama, o nestalim, o planovima kada su 1998. godine izvršili "asanaciju terena" kada su skrivali tijela i premještali masovne grobnice. Ko je to uradio i po čijem nalogu? Ako bi bio iskren i napisao istinu o genocidu, sve što zna o najvećem zločinu, grobnicama, planovima, imenima izvršilaca, možda bi i podržali njegov zahtjev. Ovakvo ponašanje je nastavak već ustaljene prakse ratnih zločina koji na sve moguće načine pokušavaju izaći na slobodu. Ključno je da smo ih kao zločince doveli u poziciju da sve priznaju. Krstić je u svom prvom zahtjevu priznao zločin oko Srebrenice, sada je priznao genocid - poručili su iz ova dva udruženja u novembru prošle godine kada je Krstić uputio zahtjev Mehanizmu. 

Na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a krajem prošle godine, o Krstiću i njegovom "kajanju" govorio je i ambasador BiH pri UN-u Zlatko Lagumdžija. 

Zlatko Lagumdžija i Serge Brammert na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a decembar 2024. 

- Poštovane kolege, svi znamo da je genocid u Srebrenici 1995. presuda ICTY-a kao najstrašniji zločin koji je nazvan genocidom. Nije to bio "događaj", poput neke saobraćajne nesreće s tragičnim posljedicama. Suočen s još jednim ličnim priznanjem krivice, ovaj put od strane Radislava Krstića, jednog od trojice osuđenih za genocid u Srebrenici, i to bez njegove spremnosti pomoći sudu davanjem informacija o tome gdje se nalaze preostala tijela žrtava, u kontekstu njegovog apela za prijevremeno puštanje na slobodu, odgovor iz Srbije i Republike Srpske, dosta je znakovit.

Sve u svemu, naišlo je na upadljivu šutnju, zgodno ignoriranu. Pa, ako ne računamo reakciju Vojislava Šešelja, još jednog ratnog zločinca, koji je rekao: "Umjesto da se ubije ili izdrži do kraja i časno umre, Krstić je napravio veliku izdaju zbog godinu-dvije koliko je proveo bi na slobodi kao jadnik i izdajica".

Koristim ovu priliku da pozovem tužitelja gospodina Serga Brammertza koji je s pravom spomenuo da se od 42.000 nestalih u ratovima u bivšoj Jugoslaviji njih 12.000 još uvijek vode kao nestali – da zamolim "pokajnika" Krstića, barem da nam pomogne, identificirati ostatke nestalih u srebreničkom genocidu zbog kojeg je osuđen - poručio je Lagumdžija. 

Pravosnažnu presudu u slučaju "Krstić" u cijelosti možete pročitati ovdje

Radislav Krstić s Ratkom Mladićem ulazi u Srebrenicu 11. jula 1995. 

U nastavku višednevnog iskaza na suđenju komandantu Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću 2013. godine, američki obavještajac Richard Butler analizirao je presretnute razgovore srpskih oficira u vrijeme srebreničkih egzekucija polovinom jula 1995.godine.

Razgovori su snimljeni kada su se oficiri VRS-a uspaničili, jer nisu mogli nastaviti s izvršavanjem naređenja svog šefa. Odnosno s ubijanjem hiljada zarobljenih bošnjačkih dječaka i muškaraca.

Neki od brojnih aktera presretnutih razgovora o zarobljenicima kao "paketima koje treba isporučiti" bili su i "pokajnik" Krstić te načelnik sigurnosti Glavnog štaba VRS-a Ljubiša Beara.

Problem za oficire je nastao jer odred od egzekutora iz Višegrada nije stigao u Srebrenicu zbog kvara na autobusu.

- U spornom presretnutom razgovoru, 15.jula 1995.godine, oni su frustrirano razmatrali kako da nađu zamjenske ubice i izvrše do kraja naređenje svog šefa, odnosno generala Mladića - naveo je svjedok Butler.

- Beara kaže - Ja ne znam šta da radim, Krle ozbiljno ti kažem. Ima još 3.500 paketa koje moram razdijeliti, a nemam riješenja. Što to znači? Ja smatram da to znači – da u ovom trenutku potpukovnik Beara smatra ili vjeruje da ima još 3.500 zarobljenika s kojima se mora baviti. Kad kažem baviti, mislim pogubiti - citirao je i zaključio obavještajac.

U Haškom tribunalu kao dokaz je korišten i presretnuti razgovor Krstića i Dragana Obrenovića, zamjenika komandanta Zvorničke brigade. Razgovarali su u danima dok su po šumama još uvijek lutali ljudi iz Srebrenice koji su 11. jula 1995.  krenuli u proboj prema slobodnoj teritoriji.