Ah, korupcija - ta plemenita umjetnost "raspodjele" javnih sredstava, pogodovanja, prebacivanja troškova na porezne obveznike i osiguravanja da niko ne pita previše. U Bosni i Hercegovini, čini se, to nije samo usputna pojava: to je stil života. Svaki put kad neko kaže "pa dobro, to je kod nas normalno", nekako zaboravlja da "normalno" nije sinonim za "sigurno" ili "pouzdano". A kad je riječ o sigurnosti - kako općoj, tako i sigurnosti stranih ulaganja - korupcija radi odličan posao rušenja povjerenja, destabilizacije i stvaranja rizika.

Prema Transparency International (TI), BiH je u 2024. godini ostvarila rezultat od 33 boda od 100 na Indeksu percepcije korupcije (gdje 100 znači "potpuno čisto"), što je svrstava među najlošije ocijenjene zemlje u Evropi. U 2022. godini rezultat je bio otprilike 34 boda, a to predstavlja pad u odnosu na 2012. godinu. Javno mišljenje: u toj istoj zemlji otprilike 60 posto građana smatra da je korupcija "vrlo rasprostranjena", a 93 posto vjeruje da su visoko pozicionirani dužnosnici korumpirani "u nekoj mjeri". Prema izvještajima UN agencija i drugih, javna nabavka u BiH činila je otprilike 10,3 posto BDP-a u 2023. godini i predstavlja jedno od najranjivijih područja za koruptivne radnje.

Brojke pokazuju da situacija nije "čudna", nego prilično predvidiva. Korupcija slabi institucije koje bi trebale štititi red, pravdu i javni interes. Kad institucije ne funkcionišu, kad se pravila primjenjuju po mjeri "onih sa vezama", a ne "onih bez veze", tada sigurnost - ne samo pravna nego i društvena - postaje fikcija. Kad policijski / pravosudni sistem ne može efikasno reagirati (ili je pak sam pod utjecajem), organizovani kriminal, pranje novca, krijumčarenje i korupcija cvjetaju. U BiH je to već prepoznato kao problem. Kad građani ne vjeruju institucijama (što je ovdje slučaj), imaju dvije opcije: apatija ili "samo ću ja nešto poduzeti" - a to vodi rušenju povjerenja, društvenim tenzijama i destabilizaciji. Sve to zajedno znači da "sigurnost" nije samo odsustvo rata ili nasilja - to je stanje u kojem možeš vjerovati da institucije rade za tebe, a ne protiv tebe. U BiH, nažalost, korupcija stvara upravo suprotan efekat.

Dok političke elite uživaju u luksuzu, rove nos na parlamentu, voze se u superluksuznim terencima, imaju famozne statuse na društvenim mrežama i razmjenjuju poruke o "dobro ispoštovanim" rođacima, kritike ih nerviraju. Dakle, dok neko ima "posebnu vezu" za "posebnu priliku", obični građani nastoje zadržati dah - jer sigurnost nije samo to da nema rata, već i to da znaš da tvoje državne institucije rade u tvoju korist, a ne kontra tebe. Kleptokratija s nacionalnim predznakom u Bosni i Hercegovini brižljivo se baštini, a ima i svoje poznate protagoniste: neki se rotiraju na izborima, neki u toj "demokratskoj" rotaciji uvijek ostaju na svojim funkcijama i oni su pravi garanti u pregovorima s EU-om i sa stranim investitorima - ako ih uopće ima - umjesto države.

Kako to korupcija narušava našu sigurnost - pitali bi naši političari i njima odani mediji?

Bosna i Hercegovina ima fiskalnu potrošnju koja iznosi otprilike 40 posto BDP-a, a godišnji fiskalni deficit kreće se između 3 i 5 posto BDP-a. U tih 3-5 posto deficita kriju se efekti inflatornih kretanja, ali i sistemska korupcija. Ukupan BDP generira godišnje između 19 i 20 milijardi KM u BiH. Prema procjenama ekonomskih analitičara iz regiona, iz javnih fondova se godišnje "odlije" u tzv. crne fondove između 5 i 8 posto. Dakle, optimistična procjena je da između 1,5 do 2 milijarde KM ispari iz našeg BDP-a godišnje. Realno, ta cifra može biti dva do tri puta veća s obzirom na to da država nema efikasne mehanizme kontrole ukupnog protoka novca.

E sad, gdje je utjecaj korupcije na našu sigurnost? Evo, recimo, ako bismo zanemarili za kratko složeni proces donošenja odluka na državnom nivou u oblasti Ministarstva odbrane, došli bismo do zapanjujućih podataka. Kao što znate, Bosna i Hercegovina nema ratnu avijaciju fiksnih krila kao rod vojske. Da bi se taj rod osnovao, potrebno je započeti nabavkom jednostavnijih letjelica jurišno‑trenažne namjene s relativno malim troškovima eksploatacije. Jedna od takvih letjelica može biti brazilsko‑američki turboprop dvosjed Embraer A‑29 Super Tucano, kojeg, recimo, žele nabaviti Crna Gora i Srbija za osnovnu obuku pilota. Nabavka osam letjelica s petogodišnjim kreditiranjem, u koji je uračunata cijena sistemske eksploatacije - uz cijenu leta od 1.500 do 2.000 USD po satu - te ostalim operativnim troškovima, došla bi Bosni i Hercegovini u najskupljem paketu otprilike 550 miliona KM.

Drugi primjer: naši tenkovi M‑60A3 TTS zastarijevaju i prelazak na moderniji paket opreme koji bi omogućio povećanje borbene sposobnosti tenkova na modernom bojištu za 100 posto - što je u uvjetima modernog ratovanja neophodno - zahtijeva značajna sredstva. Recimo, turski paket modernizacije M‑60T SABRA za naše tenkove iznosio bi, po procjeni, otprilike 480 miliona USD, s najskupljim paketom modernizacije od približno 6 miliona USD po jedinici. Itd.

To znači da Bosna i Hercegovina svake godine izgubi najmanje dvije do tri eskadrile jurišno‑trenažnih borbenih aviona koje bi nam omogućile formiranje ovog roda vojske i kasniji prihvat složenijih zračnih sistema poput taktičkih ili operativno‑taktičkih borbenih dronova. Također, BiH godišnje "gubi" ekvivalent najmanje 240 modernih tenkova zbog sredstava koja odlaze iz javnih fondova. Primjera radi, Rumunija je platila 312 miliona USD za nabavku 18 taktičkih borbenih dronova Bayraktar TB2. To znači da BiH svake godine gubi 52 do 72 drona Bayraktar TB2 za iznos koji ode na inflaciju ili sistemsku korupciju. Da ne govorimo o realnim ciframa od otprilike 6 milijardi KM koje država "ne vidi", odnosno pravi se da "ne vidi" u svojoj fiskalnoj politici.

Dakle, da su ulaganja bila harmonična i iskorištena za modernizaciju Oružanih snaga, za novac koji nestane iz javnih fondova BiH bi godišnje mogla dobiti barem: najmanje 8 modernih jurišno‑trenažnih aviona, 80 moderniziranih tenkova i 24 taktička borbena drona. Sama ova potencijalna nabavka visoko sofisticirane vojne opreme značajno bi povećala nivo sigurnosti građana Bosne i Hercegovine i odvratila potencijalne agresore od destabilizacije. Umjesto toga, naši političari destabilizaciju rade sami kroz razne afere.