Cijele sedmice, i to pomalo, London postaje žuto-crn. Naljepnice na pokretnim stepenicama. Šalovi vezani za lampe. Katanac s natpisom BVB na obali Temze u Westminsteru. Navijači širom otvorenih očiju prolaze kroz pabove u Sohou, trzajući se od cijena piva. Pokušavam da upijem svaki posljednji raspoloživi gutljaj uživanja tog iskustva prije nego što – znate – stvarni fudbal počne.

Uglavnom je sporno da li je Borussia Dortmund najveći autsajder finala u modernoj historiji Lige šampiona. Možda Internazionale prošle sezone, možda Liverpool 2005. Bilo kako bilo, s obzirom na protivnike, njihovo peto mjesto u Bundesligi i šarmantan prolaz u finale, daje malo nade na Wembleyu u subotu uveče.

"Vjerujem da imamo šansu", rekao je njihov izvršni direktor Hans-Joachim Watzke na aerodromu u Dortmundu u petak ujutro.

A ako je Real Madrid ovdje samo zbog posla, da uzmu pehar, za Dortmund je jednadžba uvijek bila malo složenija. Otkako ih je Jürgen Klopp doveo do duple krune u Njemačkoj 2012. godine, sedam puta su bili drugi u Bundesligi, izgubili devet od 14 finala kupa.

Njihovo posljednje finale Lige prvaka, također na Wembleyu 2013. godine, imalo je sličan ambijent. Čak i u trenutku kada se njihov tjesni poraz od Bayern Minhena rezultatom 2-1 osjećao kao potop, bila je to kulminacija projekta koji je Klopp tako spektakularno pokrenuo, i to se pokazalo.

Jedan po jedan bivali su prodavani dragulji te briljantne ekipe. Mario Götze, Mats Hummels i Robert Lewandowski u Bayern; Ilkay Gündogan u Manchester City; vremenom su odlazili i ostali. Sam Klopp je visio, sve do 2015. godine, iscrpljen i pretučen. Bayern je bio u ranoj fazi niza koji će na kraju završiti sa 11 uzastopnih titula u Bundesligi. I tako, u podnožju svojih rivala, Dortmund je prepoznao potrebu da izgradi nešto novo.

U drugoj polovini decenije, Dortmund je napravio model na kome će pozavidjeti kontinent. Tinejdžerski talenti kao što su Jadon Sancho, Jude Bellingham, Erling Haaland i Christian Pulisic su identifikovani, potpisani i nastavili dalje uz zapanjujući profit. Dortmund je bio u stanju da se proda mladim igračima kao svojevrsna završna škola: trenutne minute na elitnom takmičenju Ligi šampiona. Izgledalo je sjajno na bilansu stanja. Navijači su mogli da uživaju u uzbudljivom, energičnom fudbalu. Svi su bili pobjednici, sve dok su bili spremni suziti svoju definiciju “pobjede”.

Dugoročno gledano, model iz Dortmunda je imao dvije velike mane. Prva je bila da je u suštini ponovo zamišljao klub kao neku vrstu ljudske „banke“, ponovo zamislio samog fudbalera kao hladno sredstvo, tržišnu robu. Možda je to bila neophodna strategija suočavanja u sjenci finansijski dominantnog rivala. Ali tanka je granica između prilagođavanja stvarnosti i pristajanja na nju, a negdje usred tih sedam drugih mjesta došlo je do unutrašnjeg prihvaćanja da je Dortmund postao klub zaokupljen učvršćivanjem svoje pozicije, a ne izazivanjem.

Drugi problem je što mnogo veći klubovi sada pecaju u vodama Dortmunda. Najnoviji vlasnici Chelsea pokušali su da potpišu skoro svakog mladog igrača koji obećava u Evropi. Priča se da se novi režim Manchester Uniteda snažno okreće strategiji usmjerenoj na mlade, sa zabranom potpisivanja igrača starijih od 25 godina. "Klubovi koji su finansijski jači od nas sada sami otkrivaju naš put", rekao je sportski direktor Dortmunda Sebastian Kehl u prošlogodišnjem intervjuu.

Malo je elitnih klubova, međutim, primijenilo ovu strategiju uspješnije od protivnika Dortmunda na Wembleyu. Otprilike 2017. godine, ljeta kada je Paris Saint-Germain zauvijek transformisao tržište transfera potpisivanjem Neymara i Kyliana Mbappéa, Real Madrid je započeo usklađenu strategiju fokusiranja na slijedeću generaciju. U narednim sezonama Vinícius Júnior, Rodrygo, Brahim Díaz, Andriy Lunin, Éder Militão i Eduardo Camavinga – mladalačko jezgro njihovog sadašnjeg tima – svi su stigli sa 21 godinom ili manje, svi za manje od 50 miliona funti.

Naravno, Dortmund ima male šanse da se takmiči sa gore navedenim klubovima u smislu plata, honorara ili bonusa. Oni još uvijek mogu ponuditi prilike za prvi tim, a zahvaljujući razrađenoj mreži pražnjenja i dalje mogu zabaciti svoju mrežu šire od većine – 16-godišnji ekvadorski veznjak Justin Lerma je njihova posljednja akvizicija. Još uvijek mnogo obećavaju igrači kao što su Julien Duranville (18), Youssoufa Moukoko i Jamie Bynoe-Gittens (obojica 19). Ali velika je vjerovatnoća da kada se pojavi sljedeći Bellingham ili Haaland, Dortmund neće imati sredstava da ih privuče. I tako su bili primorani da se ponovo prilagode.

Tim koji ih je odveo na Wembley je relativno star po standardima Dortmunda. Hummels i Marco Reus imaju 35 godina. Centarfor Niclas Füllkrug, potpisan prošlog ljeta, ima 31, Marcel Sabitzer i Emre Can 30, Sébastien Haller 29. Trenutno se ulažu usaglašeni napori da se potpiše ugovor sa Stuttgartovim plodnim napadačem Serhouom Guirassyjem, koji ima 28 godina. U međuvremenu, njihove dvije najveće mlade zvijezde – Sancho i Ian Maatsen – su na pozajmici iz Premijer lige. I dalje igraju visokoenergetski, vertikalni fudbal. I dalje cijene tempo u kontranapadu. Ali ovo, ni u kom slučaju, nije Dortmund popularne mašte.

Novi generalni direktor, Lars Ricken, ima akademsku pozadinu, a ipak je u nedavnom intervjuu iznio prioritete transfera Dortmunda na konkurentnijem tržištu. “Mladi, gladni igrači koji imaju potencijal tržišne vrijednosti” uz “okvir iskusnih igrača na koje se mladi igrači mogu osloniti”, objasnio je. “To mora biti naš način.”

Možda je ovo prokletstvo takozvanog „kluba modela”: morate nastaviti da inovirate, mijenjate se, težite novim rubovima. Visokoenergetski stil presinga čiji je pionir Klopp postaje standardna praksa, tako da ćete morati pronaći novi način. Vaš model koji je orijentiran na mlade besramno kopiraju veći rivali, pa morate ići dalje. Možda je sljedeća potcijenjena oblast rasta raspon 25-30, igrači kao što su Sabitzer i Can koji su već prošli kroz veće klubove, ali još uvijek imaju dosta milja u rezervoaru.

I naravno, postoji određena ironija u činjenici da je Dortmund stigao na korak do svog najvećeg dostignuća uglavnom rastavljanjem modela kojeg su proveli deceniju mukotrpno sklapali. Ovo je tvrđi i podatniji tim od svojih prethodnika, sposobniji da prebrodi teške trenutke, ugodnije provodi duge periode vremena bez lopte, eksplicitnije je orijentisan na rezultat, a ne na proces.

Naravno, ništa od ovoga možda neće biti dovoljno u subotu uveče. Godišnji prihod Madrida je otprilike dvostruko veći od Dortmunda, njihovo iskustvo i pedigre su neuporedivi, njihov osjećaj vlastite sudbine je neosporan. Pa ipak, iz ovog naizgled beznadežnog scenarija izvire zlatna prilika. Pobijedite u ovom finalu i nikada više Dortmund neće biti poznat kao vječna djeveruša. Pod Wembleyjevim lukom, Dortmund ima šansu ne samo da ispiše historiju, već da sebi napiše novu budućnost.

Izvor: The Guardian