Šestog aprila 1945. godine Sarajevo je oslobođeno od fašista, a nakon četverogodišnjeg rata i potpunog prestanka svih sportskih aktivnosti u gradu, došlo je vrijeme da se fiskultura i sport vrate u živote građana glavnog grada Bosne i Hercegovine. Situacija u gradu bila je daleko od povoljne, zapušteni sportski tereni, nedostatak opreme i rekvizita bili su samo neki od problema koji su otežavali povratak sportskog života u grad. Svi sarajevski fudbalski klubovi koji su egzistirali u vrijeme Kraljevine Jugoslavije bili su već nekoliko godina ugašeni. Na 1. Kongresu USAOBiH, održanom 11. maja 1945, donesena je Rezolucija o sportu, u kojoj se zahtijeva da se zabrani obnavljanje rada sportskim društvima čiji je rad bio zasnovan na nacionalizmu i fašizmu, pa je tako grad Sarajevo ostao bez najuspješnijih klubova iz predratnog perioda, kao što su SAŠK, Slavija, Đerzelez, Makabi i Hajduk.

Dva dana kasnije, 13. maja osnovano je Omladinsko fiskulturno društvo Sloboda, a 19. maja osniva se i Fiskulturni odbor Bosne i Hercegovine, a sve s ciljem što bržeg razvoja sporta na području NR BiH. Sloboda je tako, jedno kratko vrijeme, bila jedino sportsko društvo u gradu, sve dok 3. juna nije osnovano i Radničko-sportsko društvo Udarnik.

PRVE UTAKMICE

Iako u teškim uvjetima, 9. jula 1945. godine odigrana je prva fudbalska utakmica između ovih dvaju društava. U ovom historijskom meču fudbaleri Slobode bili su uvjerljivi te su pobijedili s 9:1. Konačno, 15. jula u Sarajevu se osniva i treće društvo: Vaso Miskin Crni, kojeg osnivaju sarajevski željezničari. Budući da tadašnje vlasti nisu dozvoljavale da sportska društva nose imena po narodnim herojima, na vanrednoj sjednici održanoj 14. oktobra ovo društvo mijenja ime u Radničko fiskulturno društvo Željezničar. Time su i zvanično udareni temelji za snažan razvoj sporta, a naročito fudbala u glavnom gradu BiH.

Gradski fiskulturni odbor u jesen 1945. godine počinje s pripremama za organizaciju prvog gradskog prvenstva u fudbalu, koje je trebalo dati predstavnika grada Sarajeva u finalu BiH za Saveznu ligu. Jesenji dio odigran je u oktobru i novembru, a učestvovala su sva tri sarajevska kluba: Sloboda, Udarnik i Željezničar. Najuspješnija je bila Sloboda, savladavši Udarnik i Željezničar u obje utakmice, čime se približila cilju da izbori nastup u Republičkom takmičenju, što je ocijenjeno kao veliki uspjeh društva u prvoj godini osnivanja.

Ipak, Gradski fiskulturni odbor 12. februara 1946. donosi odluku o poništavanju svih odigranih utakmica u Prvenstvu grada Sarajeva, te nalaže da se Prvenstvo ponovo odigra u martu te godine. U ponovljenom prvenstvu Željezničar dolazi do četiri pobjede u duelima s Udarnikom i Slobodom, te osvaja prvo mjesto i plasman u finale BiH za Saveznu ligu, dok se Sloboda kao drugoplasirana plasirala u kvalifikacije za finaliste BiH. Sloboda ipak nije uspjela u konačnom cilju, a plasman u finale BiH potvrdili su još i mostarski Velež te banjalučki Borac.

Tokom 1946. godine u Sarajevo su sve češće dolazile fudbalske ekipe iz cijele bivše države, a revijalne utakmice odigrane na bivšem stadionu Slavije bile su itekako posjećene. Jedna od takvih utakmica odigrana je 13. januara 1946. godine, kada su se pred oko 5.000 gledalaca susreli Crvena zvezda i reprezentacija grada Sarajeva, sastavljena od igrača Slobode, Udarnika i Željezničara, a susret je završen uvjerljivom pobjedom beogradskog kluba. Bilo je 0:10.

Gradska reprezentacija nije puno bolje prošla ni u duelu s beogradskim Partizanom, koji je slavio sa 7:0. Loši rezultati natjerali su gradske vlasti da počnu razmišljati o potencijalnim rješenjima koja bi dovela do poboljšanja situacije, kako u fudbalu, tako i u ostalim sportovima. Tako je u februaru nakratko zaživjela i ideja o osnivanju četvrtog sportskog društva, Kozare, ali se od te ideje brzo odustalo. Umjesto toga, odlučeno je da se radi na što većem omasovljenju sporta u postojećim društvima, mada se već u ljeto 1946. godine počelo pričati o ujedinjenju Slobode i Udarnika u novo, jače društvo.

Dok se čekala jesen, za kada je predviđen start Republičke lige BiH, Sloboda i Udarnik igrali su revijalne utakmice, kako u Sarajevu, tako i širom BiH. Udarnik je 30. juna bio gost Krivaje iz Zavidovića, gdje je doživio poraz od 0:1, dok je Sloboda 14. jula gostovala u Mostaru kod Veleža, slavivši s 3:2 u izuzetno zanimljivoj utakmici. Krajem jula, Crvena zvezda je nakon šest mjeseci ponovo gostovala u Sarajevu. Ovaj put odigrali su dvije utakmice, najprije protiv Slobode 28. jula, a dan kasnije i protiv Željezničara. U duelu Crvene zvezde i Slobode Beograđani su pred punim tribinama slavili s visokih 4:2. Sloboda je u tom duelu nastupila u sastavu: Gazdić, Đanešić, Štrkalj, Strinčić (Tošić), Glavočević, Trbonja, Đ. Lovrić, Pecelj, Novo, F. Lovrić, Stipančić, a golove za sarajevski tim postigli su Novo i Pecelj.

PLASMAN U PRVU LIGU

U augustu 1946. godine počela je Prva savezna liga Jugoslavije, a u isto vrijeme osnivaju se i republičke lige u svim jugoslavenskim republikama, pa tako i u BiH. Republičkoj ligi BiH odmah su pristupili Udarnik i Sloboda, skupa s još sedam timova iz ostatka zemlje, a Sarajevo je bilo jedini grad s dva predstavnika u tom takmičenju. Prema propozicijama, predviđeno je da se iz BiH u Savezni kvalifikacioni kup plasiraju dva prvoplasirana tima na tabeli. Takmičenje u Republičkoj ligi bilo je formirano po principu dvostrukog bod-sistema, a igralo se po sistemu jesen-proljeće. Prema rješenju FISAJ-a, sva takmičenja u Republičkim ligama trebala su biti završena do 30. aprila, nakon čega je planiran početak Saveznog kvalifikacionog kupa, u kojem bi učestvovalo 16 timova iz svih šest republika.

Oba sarajevska tima ušla su u sezonu s ciljem plasmana u Kvalifikacioni kup, a najozbiljniji konkurenti bili su im Velež, Borac i Čelik. Sloboda je u prvom kolu na stadionu “Šesti april” u Sarajevu dočekala ekipu Jedinstva iz Bihaća, a konačnih 6:1 u korist Slobode opravdalo je njihovu ulogu jednog od glavnih favorita Republičke lige. Sloboda je do pobjede došla pred oko 1.500 gledalaca, a najzaslužniji za veliku pobjedu bio je sjajni Franco Lovrić, koji je protivničku mrežu pogodio čak pet puta.

Za razliku od Slobode, drugi sarajevski tim Udarnik u potpunosti je razočarao, doživjevši pravu katastrofu na gostovanju u Banjoj Luci, gdje je domaći Borac slavio pobjedu od visokih 7:1. Sloboda je i u drugom kolu nastavila sa sjajnim partijama, a ovaj je put nastradala ekipa Proletera iz Teslića, koja je poražena s 4:1. S druge strane, Udarnik je na svom terenu ugostio ekipu Veleža i u izuzetno zanimljivoj utakmici uspio doći do trijumfa od 2:1, čime je donekle popravljen loš utisak iz Banje Luke. Sloboda je nastavila pružati dobre partije i u naredna dva kola, a kada je u četvrtom kolu na svom stadionu savladala istoimeni tim iz Tuzle, rezultatom 3:1, nakratko je i preuzela čelnu poziciju na tabeli.

Kako je sezona odmicala, tako se forma Udarnika lagano dizala, dok je Sloboda pružala sve slabije partije. Ipak, ekipa Slobode držala je prvo mjesto sve do šestog kola, kada je na stadionu “Šesti april” gostovao banjalučki Borac. U utakmici koja je okarakterizirana kao derbi kola, Sloboda je pružila veoma blijedu partiju, a jedino vrijedno spomena bio je vodeći gol Pecelja u 35. minuti, nakon čega se igra Slobode potpuno raspala, što su iskoristili gosti iz Banje Luke, te trijumfirali s visokih 3:1. Ova utakmica donijela je dodatne glavobolje Slobodi, budući da je standardni prvotimac Đuro Lovrić zbog grube igre kažnjen s četiri mjeseca zabrane igranja od FISA BiH.

Poraz Slobode na najbolji način iskoristio je Udarnik, koji je na gostovanju tuzlanskoj Slobodi upisao četvrti uzastopni trijumf, te na tabeli prestigao svog gradskog rivala, izjednačivši se s Borcem po broju bodova. Sjajnu formu Udarnik je nastavio i u idućem kolu, savladavši ekipu Čelika s visokih 4:1, od koje je tako direktno preuzeo lidersku poziciju na tabeli, dok je Sloboda nastavila da gubi pozicije na tabeli. Ovaj je put Sloboda poražena od Veleža, te je tako za samo dva kola s prvog pala čak na peto mjesto na tabeli.

Osmo kolo donijelo je dugo očekivani duel dvaju sarajevskih rivala. Iako je Sloboda imala puno bolji tim, zbog trenutnih rezultata, Udarnik je bio blagi favorit. Očekivala se njihova šesta uzastopna pobjeda, ali je ipak presudilo iskustvo igrača Slobode, koja je u uzbudljivoj utakmici, pred više od 3.000 gledalaca, slavila s 3:2, čime je situacija na tabeli dodatno zakomplicirala. Tako je nakon sedam odigranih kola, a uoči dvosedmične pauze u prvenstvu, na čelu tabele bio banjalučki Borac s 10 bodova, koliko je imao i drugoplasirani Udarnik, ali uz lošiji gol-količnik. Vodeći dvojac u stopu su pratili Velež, sarajevska Sloboda i Čelik s po 9 osvojenih bodova.

OSNIVANJE TORPEDA

Tokom prvenstvene pauze, u Fiskulturnom domu održana je zajednička sjednica Okružnog fiskulturnog odbora Sarajevo, te Udarnika i Slobode. Na sjednici je procijenjeno da grad Sarajevo nema dovoljno kapaciteta kako bi sportisti bili razdvojeni u više društava, a kao glavni zaključak sjednice donesena je odluka o spajanju ovih dvaju društava u jedno, na zajedničkoj sjednici dva društva koja je zakazana za 24. oktobar. Prije nego što je sjednica održana, odigrano je još jedno, posljednje kolo prvog dijela prvenstva, u kojem je Udarnik na svom terenu dočekao Jedinstvo iz Bihaća, te ih savladao s visokih 3:0, što je bila ujedno i posljednja utakmica ovog kluba prije ujedinjenja sa Slobodom.

Tog četvrtka, 24. oktobra 1946. godine, održana je historijska sjednica, na kojoj su najprije članovi obaju društava podnijeli detaljne izvještaje svog rada, a potom se pristupilo izboru Predsjedništva novog društva. Za predsjednika je izabran Safet Džinović, dok su za dva potpredsjednika izabrani Vojo Marković i Alojz Stanarević. Nakon izbora Predsjedništva, odabrani su Upravni i Nadzorni odbor, a onda je na red došla odluka o imenu novog društva. Na prijedlog Šefketa Maglajlića, koji je bio izabran za predsjednika Nadzornog odbora, novo društvo dobilo je naziv Torpedo, po uzoru na istoimeni klub iz Moskve.

S obzirom na to da je Udarnik prvi dio sezone završio na čelu Republičke lige s učinkom od sedam pobjeda i samo dva poraza, Torpedo je preuzeo rezultate Udarnika i zauzeo njegovo mjesto u nastavku prvenstva, dok su poništene sve utakmice koje je Sloboda odigrala. Shodno tome, kreirana je i nova tabela na osnovu koje je Torpedo čvrsto držao lidersku poziciju s 12 osvojenih bodova, dok su iza njega bili Borac i Velež s po tri boda manje.

Položaj na tabeli jasno je ukazivao na to da je Torpedo sada glavni favorit za osvajanje jednog od prva dva mjesta. Dodatno, sigurnost je davala i kvaliteta nove ekipe, koja je sastavljena od najboljih igrača Udarnika i Slobode. Za prvog trenera Torpeda postavljen je Josip Bulat, a u tim su iz Udarnika pristupili Hodžić, Vlajčić, Šarenkapa, Pauković, Fizović, Konjević, Radović, Viđen i Mustagrudić, dok su iz Slobode u novi klub prešli Mantula, Glavočević, Tošić, Pecelj, Novo, Strinić, Đuka Lovrić i Alajbegović.

Drugi sarajevski klub, Željezničar, iskoristio je konfuziju oko stvaranja novog društva i u svoje redove prigrlio najboljeg fudbalera među igračima obaju klubova, polutku sarajevske Slobode Franju Lovrića, koji će kasnije ipak biti vraćen u Torpedo. Prije nego je Republička liga nastavljena, FISA BiH je donio odluku da se utakmice koje je Sloboda odigrala ne brišu iz evidencije, pa su tako, prema novoformiranoj tabeli, Borac i Velež, zahvaljujući pobjedama nad Slobodom, imali dva boda više na svom kontu, dok je Torpedo ostao na 12 osvojenih bodova jer je naslijedio rezultate Udarnika, koji je u duelu sa Slobodom pretrpio poraz od 2:3.

Već je 3. novembra Torpedo ugostio ekipu Bratstva iz Travnika na stadionu “Šesti april” pred oko 1.500 gledalaca. Torpedo je nastupio u sljedećem sastavu: Hodžić, Vlajčić, Šarenkapa, Mantula, Pauković, Glavočević, Tošić, Pecelj, Novo, Fizović, Strinić. Konačni rezultat glasio je 6:0 za Torpedo, a golove su postigli Novo i Fizović po dva, te Strinić i Glavočević. Prvi dio prvenstva završen je porazom u Mostaru, u utakmici koja se igrala sedam dana kasnije, a nakon koje je uslijedila zimska pauza. Torpedo ju je dočekao kao trećeplasirani tim lige, s jednim bodom zaostatka za vodećim dvojcem Veležom i Borcem.

U toku zimske pauze Torpedo je znatno pojačao svoj sastav, pa je sarajevski tim u drugi dio sezone ušao jači za nekoliko igrača, od kojih su najzvučnija imena bili golman Đuka Rebac, centarhalf Suad Švraka, polutka Vojislav Jovetić i centarfor Mile Novaković. Također, u proljetnom dijelu sezone tim je bio jači i za mladog Đuru Lovrića, kojem je u januaru istekla suspenzija. Znatno jači Torpedo na proljeće je ostvario četiri uzastopne pobjede, od kojih su posebno impresivne bile one ostvarene nad Slobodom od 5:0, te u duelu s Jedinstvom od 10:0. Niz od četiri pobjede zaključen je remijem u posljednjem kolu, s Borcem u Sarajevu, pa je Torpedo sezonu završio na drugom mjestu Republičke lige, iza Veleža, koji je trijumfirao u svih pet proljetnih susreta. Torpedo je tako ostvario plasman u Savezni kvalifikacioni kup, u kojem su se najprije igrale utakmice unutar republika, pa je za protivnika u prvom kolu imao ekipu Veleža.

Prvi je susret odigran u Mostaru 11. maja 1947. godine, a Velež je ostvario trijumf od 2:1. Revanš se igrao sedam dana kasnije, a utakmica je pobudila veliko interesiranje, kako sarajevske, tako i mostarske publike, koji su na utakmicu došli u velikom broju, pa se na stadionu “Šesti april” skupilo više od 10.000 gledalaca. Velež je prvi poveo, već u 11. minuti, te se u tom trenutku činilo da je jednom nogom u Kvalifikacionom kupu. Ipak, golovima Lovrića, Švaljeka i Švrake Torpedo dolazi do velikog preokreta i plasmana u nastavak takmičenja. Idući protivnik bio je predstavnik Crne Gore, Sutjeska.

Uprava Torpeda smatrala je da tim ne posjeduje dovoljno kvaliteta da preskoči preostale tri prepreke na putu do Prve savezne lige, pa je od Fiskulturnog saveza zatražena pomoć. Fiskulturni savez BiH procijenio je da Željezničar nema gotovo nikakve šanse da zadrži prvoligaški status. Budući da je drugi sarajevski klub zauzimao 13. poziciju na tabeli, a za ostanak u Prvoj ligi trebalo je osigurati samo prvih osam ekipa, Fiskulturni savez donosi odluku da Torpedo pojačaju dva igrača Željezničara. Tako su u Torpedo stigli bivši igrač Slobode Franjo Lovrić te Mile Rajlić, koji je već tri sedmice bio pod suspenzijom od svog kluba. Na krilima Rajlića i povratnika u tim Franje Lovrića, te s novim trenerom Slavkom Zagorcem, Torpedo je s ukupnih 8:3 izbacio Sutjesku i ostvario plasman u polufinale Kvalifikacionog kupa.

Uoči utakmica s Dinamom iz Pančeva, Torpedo krajem juna podnosi molbu Željezničaru za ustupanje još šest igrača (Golac, Alajbegović, Šilić, Konjevod, Lazarević i Domorocki), na koju su čelni ljudi Željezničara pozitivno odgovorili, pošto su već tada ostali i bez teoretskih šansi za opstanak u ligi, a u interesu da grad Sarajevo i BiH i iduće sezone imaju barem jednog učesnika Prve lige. Domorocki je odbio preći u Torpedo, dok su ostali igrači potpisali pristupnicu te tako znatno pojačali tim uoči finiša Kvalifikacionog kupa. S novim timom Torpedo je s ukupnih 5:3 izbacio ekipu Dinama iz Pančeva, te se plasirao u finale Saveznog kvalifikacionog kupa, gdje ga je kao posljednja prepreka uoči plasmana u Prvu saveznu ligu čekala ekipa Sloge iz Novog Sada.

Žrijebom je odlučeno da se prva utakmica igra u Sarajevu, a prednost domaćeg terena u prvoj utakmici iskorištena je na najbolji način. Pred oko 5.000 gledalaca, koliko ih se skupilo na stadionu “Šesti april”, Torpedo je s uvjerljivih 5:1 pregazio ekipu Sloge. Iako su gosti iz Novog Sada prvi došli u prednost, Torpedo je golom Franje Lovrića došao do izjednačenja, a potom s po dva gola Rajlića i Novakovića do velikog preokreta i pobjede koja je sarajevski tim dovela na prag plasmana u Prvu ligu. Zahvaljujući visokoj pobjedi u prvom susretu, Torpedo je u revanšu odigrao rutinsku utakmicu, koja je završena rezultatom 3:3, te tako napravio historijski rezultat, plasiravši se u Prvu saveznu ligu, nepunih godinu dana nakon osnivanja kluba. Prvi je gol Torpedo postigao u utakmici protiv Bratstva, a strijelac ovog historijskog gola bio je Nerćes Novo.

PRVE PRVOLIGAŠKE UTAKMICE

Prvu historijsku utakmicu u Prvoj ligi Torpedo je odigrao protiv Ponziane iz Trsta na stadionu “Šesti april”. Iako su vladale velike vrućine, na tribinama se skupilo oko 3.000 gledalaca koji su željeli da pozdrave debitantski nastup Torpeda u najvišem rangu takmičenja. Utakmica je odlično počela za domaći tim, koji je dominirao od samog starta i stvarao prilike pred golom Ponziane, da bi već u 15. minuti navijači vidjeli i prvi gol. Pas Svrake na najbolji mogući način koristi Rajlić, koji pogađa mrežu golmana Parole za vodstvo Torpeda od 1:0. Ipak, postignuti gol loše je utjecao na igrače Torpeda, koji su se opustili, a to koriste gosti iz Trsta, te stižu do izjednačenja, što je ujedno bio i konačan rezultat utakmice. Sedmo kolo napokon je donijelo prvi prvoligaški trijumf. Na stadionu “Šesti april” gostovao je Vardar, a golovima Svrake i Lazarevića, Torpedo je došao do svoje prve pobjede.

Sedam dana kasnije, 5. oktobra 1947. godine, u Sarajevu je gostovao Spartak, ali taj je dan u historiji kluba ostao upisan zbog drugih razloga. Naime, tog dana održana je sjednica Fiskulturnog društva Torpedo, a jedna od tački dnevnog reda bila je i promjena imena društva. Na prijedlog urednika Oslobođenja Mirka Ostojića, jednoglasno je donesena odluka da društvo promijeni ime iz Torpedo u Sarajevo. Tako se rodilo Sarajevo, klub koji će kasnije postati simbol grada i BiH.

S novim imenom, Sarajevo je pred oko 8.000 svojih navijača već poslijepodne dočekalo posljednje plasiranu ekipu na tabeli, a umjesto očekivane pobjede i nastavka niza nepobjedivosti, uslijedio je hladan tuš. Nakon samo šest minuta igre gosti su došli do vodstva od 1:0, a napadački red Sarajeva, uprkos brojnim prilikama, do kraja susreta nije uspio vratiti rezultat u egal, te su se gosti u Suboticu vratili s oba boda. Nakon Spartaka, Sarajevo je u okviru posljednjeg kola prvog dijela prvenstva gostovalo u Zagrebu, kod ekipe Dinama, gdje je pretrpjelo najteži poraz u sezoni. Domaćini su slavili s visokih 6:1. Time je spuštena zavjesa na prvi dio sezone, u kojem je Sarajevo dobar utisak s početka sezone znatno pokvarilo s dva vezana poraza u samom finišu polusezone.

(Tekst je objavljen u Stavu br. 190, 25. oktobra 2018. godine)