U velikom broju političkih utakmica koje su aktuelne nakon izbora 2020. godine u Bosni i Hercegovini jedna se zasigurno može posebno izdvojiti kao primjer, a koji, kao rijetko kada, na jednom uvjetno rečeno mikroplanu prikazuje sve duple standarde naše javne i političke scene, kao i svu hipokriziju dežurnih političkih moralista i revolucionara. Riječ je o političkoj utakmici u Općini Novi Grad Sarajevo, a glavni protagonisti te političke utakmice stari su rivali Semir Efendić i Elmedin Konaković. Svakako tu političku utakmicu treba posmatrati uzimajući u obzir historiju njihovih odnosa dok su još bili stranačke kolege.
Konaković je, treba biti iskren, kao šef kluba SDA u Skupštini Kantona Sarajevo, a zatim i kao premijer Kantona Sarajevo poprilično uspješno nametao svoju politiku kao zvaničnu politiku SDA u Kantonu Sarajevo. S obzirom na to da je on kao čovjek koji je navikao na svjetla reflektora, još od košarkaške karijere, preko epizoda u glumačkim vodama u kojima se okušao kao gostujući glumac u opskurnoj seriji domaće produkcije Sex i selo, i često viđen gost raznih javnih događaja u Sarajevu, pa sve do njegove političke karijere, treba priznati da je dobro izgledao pred kamerama i uspijevao praviti “one man show”. Međutim, kad god bi se negdje blizu njega pojavio mlađi Efendić, momentalno je Konakovićeva sjajna zvijezda prestala blistati. Razloga je za to, vjerujemo, više. Međutim, na prvi je pogled vidljiva suštinska razlika između njih dvojice. Formalno obrazovanje, neformalno također, rezultati rada, godine, legitimitet i broj glasova, sve to je bilo na strani Efendića.
Po sarajevskoj čaršiji kruže priče da je Konakovićev uvjet ostanka u SDA bilo izbacivanje SDA organizacije u Novom Gradu, u čijem je rukovodstvu i sam Efendić. Kako takvim zahtjevima nije udovoljeno, priliku da se direktno, političkim žargonom kazano, “izvagaju” protagonisti ove priče imali su već na izborima 2018. godine. Epilog, lista SDA koju je ponio Efendić imala je skoro dva puta više glasova od liste koju je nosio utemeljitelj nove političke stranke Narod i pravda. U ličnim glasovima Efendić je također ostvario ogromnu prednost nad Konakovićem. Nakon izbora, uz pomoć nedemokratskog i u političkoj teoriji neprirodnog udruživanje gubitnika, Konaković je uspio formirati vlast u Kantonu Sarajevo, a koja je za veoma kratak period pokazala svu svoju nesposobnost i uspjela u rekordnom roku generirati nemali broj afera koje tek trebaju dobiti svoj konačan epilog.
Na krilima te ideološki neprincipijelne i nekompatibilne koalicije, stranke uvjetno kazano “Četvorke”, nastupile su zajedno na izborima 2020. godine. Istini za volju, takva je koalicija, uz svesrdnu podršku većine medija, međunarodne zajednice i preplaćenog nevladinog sektora i uspjela napraviti neki rezultat. Doduše, isključivo u Sarajevu. Međutim, Konakovićeva najveća želja nije se ostvarila, opet je poražen od mrskog mu Efendića.
Nakon izbora pokušavao je, uz pomoć emisara, po doktrini “ako ga ne možeš pobijediti, pridruži mu se”, privući Efendića u projekt “Četvorke”. Čak su ih u samoj izbornoj noći, uz pomoć Face TV-a, uspjeli sastaviti u studiju. Rezultat, Efendić, uprkos činjenici da su mnogi najavljivali njegov izlazak, odlučno ostaje u SDA. Nakon toga su uslijedile manipulacije s podacima Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine, a koji se sukcesivno unose, na osnovu čega su organizirali proteste, po uzoru na Trumpove pristalice, ispred zgrade Općine Novi Grad Sarajevo. Iskoristili su čak informaciju o nekim vrećama s glasačkim materijalom koje se navodno iznose iz zgrade Općine Novi Grad, ali su pogriješili ne samo općinu nego čak i regiju, jer se to iznošenje vreća zapravo desilo u Bosanskom Novom, koji je nakon Agresije na Bosnu i Hercegovinu preimenovan u Općinu Novi Grad. Iako bi nakon takve greške i takvog dezavuiranja javnosti pristojno bilo uputiti izvinjenje, Konaković i njegove pristalice nastavili su protestirati i “jahati na tom valu” sve do konačnog objavljivanja rezultata od strane Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine.
Nakon što su Konaković i njegove pristalice postale svjesne da su opet poraženi, usmjerili su sve svoje snage na formiranje većine u Općinskom vijeću Novi Grad Sarajevo, a s ciljem blokade rada načelnika, blokade objektivno vidljivog razvoja te Općine, a u konačnici vjerovatno i izglasavanja nepovjerenja načelniku Efendiću. Otišli su toliko daleko da su čak i javno, putem društvenih mreža, počinili elemente bića krivičnog djela trgovina utjecaja. Naime, Srđan Mandić – novoizabrani načelnik Općine Centar Sarajevo i Elmedin Konaković objavili su sliku s vijećnikom iz, pazite sada, BOSS-a, a koji je navodno smijenjen s pozicije izvršnog direktora u Komunalnom javnom preduzeću “Rad”. Obećali su mu, javno, da će ga, ako prihvati mandat vijećnika (koji je nespojiv s pozicijom izvršnog direktora u javnom preduzeću), ponovo imenovati s obzirom na to da su opet preuzeli Vladu Kantona Sarajevo.
Želja za formiranjem većine u Vijeću putem koje bi opstruirali Efendića bila je toliko jaka da su ponude iz dana u dan rasle. Prema svjedočenju aktera te političke utakmice Mirze Memiševića, vijećnika ispred DF-a, a koju su Konaković i “Četvorka” pretvorili u političku pijacu, ponude koje on dobivao imale su eksponencijalni rast vrijednosti, od mjesta u upravnim i nadzornim odborima Kantona Sarajevo, preko dobro plaćenih ugovora o djelu u kantonalnim ministarstvima, pa sve do apartmana. Memišević je sve ponude odbio i iste javno obznanio, na šta, sasvim očekivano, sarajevski mediji nisu burno reagirali, kao ni samo Tužilaštvo. Možete li samo zamisliti kakva bi afera preko noći nastala da je situacija kojim slučajem obratna?
Sve što su radili bilo je uzaludno jer su SDA Novi Grad i načelnik Efendić uspjeli formirati većinu. Nakon toga je uslijedila prava histerija, kao da se radi, u najmanju ruku, o Parlamentarnoj Skupštini Bosne i Hercegovine, a ne lokalnom vijeću. “Njihova stranka” (Naša stranka op. a.) poslala je saopštenje u kojem su, u maniru mafijaške organizacije, stavili sliku svoje dojučerašnje članice Enise Spahić s krvavom rukom preko njenog lica. Postavlja se pitanje zašto tako nisu reagirali kada su “oteli” Damira Arnauta u Parlamentu BiH, koji je ušao s kompenzacijske liste SBB-a, ili kada im je partner Konaković “oteo” zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo Elvisa Vretu? Druge stranke također su imale burne reakcije spram svojih vijećnika koji su učestvovali u novoj većini.
Šlagvort na tu histeriju dao je sam Semir Efendić koji je objavio poprilično opširan status, a u kojem je analizirao cijelu “bitku” za Općinsko vijeće. U tom je statusu, između ostalog, naveo, da su vijećnici “Četvorke” po nalogu Elmedina Konakovića i Kemala Ademovića bili prinuđeni glasati istom olovkom s kamerom za rukovodstvo Vijeća i na taj način slikati svoje glasačke listiće. Nakon toga, uslijedio je demanti Konakovića i optužba, veoma podrugljivim tonom, na račun Efendića, a koje su kasnije njegovi sljedbenici dijelili i razrađivali po društvenim mrežama. Dok su sve to radili, nisu bili svjesni da postoji snimak sa sporne sjednice, koji je Efendić naknadno objavio, a u kojem se vidi da vijećnici mijenjaju jednu olovku prilikom odlaska na glasanje. Olovka, kako je Efendić i naveo, odgovara onoj koja se može naći na bilo kojoj stranici za trgovinu špijunskom opremom, pa čak i domaćoj stranici OLX.
Objava tog snimka bila je, šahovskim žargonom, šah-mat koji je ogolio sve neprincipijelnosti i Konakovićevu sklonost ka neistini. Također, rasvijetlio je visok stepen nepovjerenja među članovima i kadrovima “Četvorke”, kao i komandni lanac u istoj, a na čijem su čelu, sada je više nego evidentno, bivši kadrovi “Četvorki” mrske SDA.
Svakako, osim navedenih pozitivnih efekata, cijeli slučaj dodatno je razotkrio odveć poznate duple standarde salonskih analitičara, preplaćenog, s jedne, i potplaćenog (podmićenog) nevladinog sektora, s druge strane. Mainstream mediji, također, nisu dali dužnu pažnju “aferi olovka”, štaviše, utrkivali su se u prenošenju neuvjerljivih Konakovićevih demantija koji potcjenjuju inteligenciju svakog pametnog i obrazovanog čovjeka. Izostala je reakcija i međunarodne zajednice, na šta smo, nažalost, također navikli.
U svakom slučaju, “bitka za Općinu Novi Grad” poslala je jednu simboličku poruku, kako gore navedenim, tako i “Četvorki”, ali u konačnici i mladom i perspektivnom Efendiću. Koju, pitate se? Poznata je svima izreka da je fudbal sport u kojem uvijek pobjeđuju Nijemci. E pa, izgleda da je politika u Bosni i Hercegovini, iako nismo mislili da ćemo ovo ikad izgovoriti, na svu sreću, ako uzmemo u obzir sve gore navedeno, disciplina u kojoj uvijek pobjeđuje SDA.
