Jedna od ličnosti koja povezuje Bošnjake i Makedonce, a koja nije dovoljno afirmirana u bosanskohercegovačkoj javnosti jeste Alija Avdović. On je bio jedan od prvih revolucionara koji je, uprkos invaliditetu, bio borac za slobodu Makedonaca u međuratnom periodu i na početku bugarske okupacije. Njegova je porodica porijeklom iz Risina, odnosno Nuda, od Bijedića, od kojih se u Mostaru rodio 1917. godine Džemal Bijedić.

U nedjelju, 29. augusta 2021, u skopskom naselju Hasanbegovu, na inicijativu narodnog zastupnika dr. Zećira Ramčilovića, Opština Gazi Baba obilježila je 80 godina od smrti revolucionara i prvoborca Alije Avdovića.

Delegacija koju je predvodio Ramčilović s predstavnicima bošnjačke zajednice, lokalne samouprave, na čelu s gradonačelnikom Borčom Georgievskim, i Saveza boraca položili su cvijeće ispred spomen-ploče koja se nalazi na mjestu rodne kuće Alije Avdovića.

“Obilježavamo 80. godišnjicu smrti Alije Avdovića, prvoborca i jednog od osnivača revolucionarnog i komunističkog pokreta u Makedoniji. Nakon njegovog hapšenja od fašističke bugarske vlasti, koja je u tom periodu gušila sve progresivne sile i borce za slobodnu Makedoniju, 29. augusta 1941. godine strijeljan je s još nekoliko revolucionara u logoru Banjica kod Beograda. Ime Alije Avdovića, bez obzira na to što nije bio proglašen za narodnog heroja, ispisano je zlatnim slovima na stranicama naše historije i mi danas nastavljamo njegovu ideju za koju se nesebično žrtvovao u izgradnji slobodne i nezavisne države jednakih i ravnopravnih građana. Neka je vječni spomen i rahmet njegov hrabroj i plemenitoj duši”, poručio je Zećir Ramčilović.

Ramčilović je dodao da će u narednom periodu u istom naselju na novom trgu biti postavljena bista Alije Avdovića, čime će se još više afirmirati i dati značaj djelu ovog pripadnika bošnjačke zajednice u Sjevernoj Makedoniji.

O biografiji Alije Avdovića najviše možemo saznati iz naučnog rada dr. Ramčilovića, iz kojeg ovom prilikom izdvajamo najvažnije dijelove.

Uoči i nakon Berlinskog kongresa intenzivirana su iseljavanja Bošnjaka iz Hercegovine, a posebno “stare” Hercegovine, koju je pripojila Crna Gora prema Sandžaku, Kosovu, Albaniji i Makedoniji, koji su i dalje bili dio Osmanskog Carstva. Uslijed tih migracija, Skoplje je postalo novi centar Bošnjaka. Međutim, njihov život zbog siromaštva i malarije bio je izuzetno težak.

Alijini roditelji preselili su se iz Nuda, sela na granici Trebinja i Nikšića, neposredno nakon Berlinskog kongresa. Njegov djed Abdulah bio je imam u Nudu i koordinirao je preseljavanje 79 porodica iz okoline Nikšića, Bileće i Gacka u Skoplje. Hercegovačkim muhadžirima dodijeljena je zemlja u Hasanbegovu, gdje je Abdulah bio imam novosagrađene džamije u čijoj se avliji i danas nalazi njegov mezar. Abdulah je bio izuzetno ugledan pa su njegove potomke prozvali po njemu i tako su dobili prezime Avdović, a Alijin otac Mumin nastavio je porodičnu imamsku tradiciju.

Alija Avdović rođen je 15. jula 1912. godine u Hasanbegovu uoči balkanskih ratova, koji su označili kraj deosmanizacije Balkana. To je bio uvod u Prvi svjetski rat, koji je dodatno pogoršao stanje Bošnjaka. Posebno je teško stanje bilo između dva svjetska rata, kada se iseljavanje Bošnjaka i drugih muslimana nastavilo prema Turskoj.

Alija Avdović osnovnu školu završio je u svom rodnom selu. Pohađao je Veliku medresu kralja Aleksandra I. u Skoplju, koju je vlast osnovala kao gimnaziju da privuče što više muslimana koji bi postali nosioci velikosrpske ideologije. Međutim, ova Medresa postala je rasadnik slobodarskih i revolucionarnih ideja, a nju su pohađali istaknuti predstavnici komunističkog pokreta kao što je Rifat Burdžović Tršo iz Bijelog Polja. Prema nekadašnjem medresantu Mustafi Memiću, u Narodnooslobodilačkom ratu (NOB) učestvovalo je više od 180 učenika Velike Medrese. Zbog toga je u narodu bila poznata rečenica: Ko hoće da bude veliki komunista, neka uči u Velikoj medresi. Alija je kasnije upisao Filozofski fakultet u Skoplju, a kao pripadnika progresivnog studentskog pokreta, progonila ga je srpska policija. Još dok je bio u Medresi, organizirao je proteste i štrajk, a zbog čitanja nedozvoljenih knjiga bio je nakratko isključen iz škole.

Alija Avdović bio je veoma inteligentan i dobar učenik. Osobito veliki talent pokazivao je za jezike: osim bosanskog i makedonskog, govorio je i turski i albanski, a vrlo dobro je vladao arapskim, njemačkim, ruskim, te je učio i francuski jezik. Poznavao je dobro antičku filozofiju, evropsku književnost, razvijajući enciklopedijski duh. Pisao je prozu i poeziju, a njegove pjesme objavljivane su u školskim časopisima: Almanah, časopis srednjoškolske družine Sandžaka, Kosova i Makedonije, i Vesnik, književni list pitomaca Velike Medrese Kralja Aleksandra I.

Poznato je bilo Alijino široko poznavanje islama, jer je potjecao iz imamske porodice. Iako je izgubio desnu nogu tokom poljoprivrednih radova, to ga nije spriječilo da bude ustrajni borac za slobodu i inspiracija drugima. Zbog toga je dobio nadimak Zopa.

Kroz školovanje se istakao u humanitarnom radu. Organizirao je prikupljanje sredstava za siromašne, često pomažući slabijim kolegama iz razreda. Time je izgradio autoritet među učenicima i simpatije među nastavnicima. Nakon što je diplomirao upisao se na Filozofski fakultet u Skoplju.

Međuratni period u Kraljevini Jugoslaviji predstavljao je dio kontinuiranog procesa i borbe nepriznatih jugoslavenskih naroda za nacionalnu slobodu i ravnopravnost sa Slovencima, Hrvatima i Srbima. U tom kontekstu, Bošnjaci Makedonije, poput Alije Avdovića, bili su dio uzlaznog procesa u borbi makedonskog naroda za slobodu i stvaranje svoje države. U širem kontekstu, aktivnosti Alije Avdovića su od značaja i za borbu Bošnjaka za ravnopravnost i stvaranje svoje države, ali i za ravnopravnost u drugim republikama jugoslavenske federacije. Njegov rad i djelo imali su utjecaja i dobijaju na značaju kad znamo da, za razliku od ostalih naroda Makedonije, nijedan Bošnjak nikad se nije priključio fašističkim vlastima ili mnogim profašističkim organizacijama, već je pomagao revolucionarni i narodnooslobodilački pokret, materijalno, logistički i s ličnim učešćem u partizanskim jedinicama, smatra Ramčilović.

Alija Avdović jedan je od prvih komunista, revolucionara Makedonije,      zbog čega je gonjen, suđen, hapšen i zatvaran. Na samom početku rata u potrazi za vođama antifašističkog pokreta i oružanog otpora biva uhapšen, a zatim i strijeljan 29. augusta 1941. To su činjenice koje se malo spominju. Činjenica je da su on i njegov drug Borislav Todorović prvi “makedonski komunisti” koji su ubijeni zbog revolucionarnog  i antifašističkog pokreta u nacističkom logoru, odnosno da je jedan od njih bio upravo Bošnjak iz Makedonije.

“Put koji je odabrao bio je više nego težak, ali ispravan. Ideali za koje se borio djelimično su ostvareni u novoj jugoslavenskoj federaciji, a njegovo djelo nedovoljno poznato i priznato, ali ipak vječno. Ne zbog Alije, zbog nas samih, prije svega kao građani Makedonije smo dužni govoriti istinu i odati svaku počast i priznanje ovom borcu za slobodu i ravnopravnost. Na njegovoj rodnoj kući 4. jula 1961. godine od građana Opštine Sahat Kula postavljena je ploča na kojoj piše: ‘U ovoj kući je živio i radio poznati revolucionar Alija Avdović, koji je 1941. godine bio odveden od strane Gestapoa u zloglasni logor Banjica i iste godine strijeljan.’ Danas, u čast Alije Avdovića i njegovog djela, osnovna škola u selu Batinci i jedna ulica u Hasanbegovu, gdje je rođen i gdje je proveo najveći dio svog života, nose njegovo ime”, zaključuje na kraju svoga rada dr. Ramčilović.