Giotto di Bondone, siromašni sin kovača, u satima dok je čuvao ovce i koze crtao je u kamenu. Otkrio ga je Cenni di Pepo Cimabue i iz Romignana odveo u Firencu. Skromni pastir iz italijanske provincije načinom slikanja razvio je sasvim novu perspektivu koju će, nešto kasnije, Filippo Brunelleschi i Leon Battista Alberti teorijski definirati kao linearna perspektiva. Taj pristup slikarstvu bio je inicijalna kapisla za najveću buktinju u novijoj evropskoj historiji – renesansu. Nije nam namjera razvijati priču o uzrocima nastanka ove epohe u Evropi, ali je vrlo zanimljivo, što nije bio ni prvi ni posljednji slučaj u svijetu, da je jedan naizgled nebitan događaj bio uzrokom pojave nečega što će presudno utjecati na dramatično bitne procese.

Uvjeren sam da otpor zlu može postići rezultat čak i kad na prvi pogled nije u direktnom suprotstavljanju i ne koristi očekivana sredstva. Malo je poznato da je Nihad Nino Ćatić, ratni izvještač i pjesnik iz Srebrenice, u vremenu najveće gladi u tom gradu pokušavao realizirati pozorišnu predstavu. Nemam ništa protiv onih koji ne vjeruju u butterfly effect, ali sam potpuno uvjeren da ovakvi i slični sadržaji spašavaju svijet.

Kome je trebalo da organizira Izbor za miss Sarajeva u vremenu kada je grad zasipan granatama, nije imao struje, vode, hrane...

Valjda je čovjekovo da zasadi voćku, a o smaku svijeta ima se ko brinuti.

Kada su 1993. godine, skrivajući se u podrumima od snajperskih hitaca i granata, Sarajlije organizirale Izbor za miss glavnog grada Bosne i Hercegovine, nisu ni slutile da će taj događaj rezultirati planetarno poznatom pjesmom Miss Sarajeva tada vodeće svjetske rok-grupe “U2”. Objavljena je 20. novembra 1995. i jedini singl s albuma jeste Original Soundtracks 1 iz 1995. autora “U2” i Briana Ene. Na naslovnoj strani singla bila je Inela Nogić. O ovom događaju američki novinar Bill Carter snimio je dokumentarni film istog naslova kao i pjesma Bone Voxa. Luciano Pavarotti gostujući je vokal i svoj dio izvodi solo. Također se pojavljuje na “U2-ovoj” kompilaciji The Best of 1990-2000, a obrađivao ga je George Michael na svom albumu Songs from the Last Century.

Pjesma je dosegla šesto mjesto UK Singles Charta i bila je među deset najboljih u mnogim drugim evropskim zemljama. Bono, vokal “U2”, navodi Miss Sarajeva kao svoju omiljenu “U2” pjesmu. Miss Sarajeva prvi je put izvedena 12. septembra 1995. na godišnjem koncertu Pavarotti i prijatelji u Modeni. Bono, The Edge (David Howell Evans) i Brian Eno pridružili su se Pavarottiju na sceni, s kompletnim orkestrom, kako bi premijerno predstavili novi budući singl Soundtracks 1. Anna Coleman, supruga Marca Colemana, koji je usko sarađivao s bendom, napisala je italijanski libreto za pjesmu.

Nastupili su još Simon Le Bon, Meat Loaf, Dolores O'Riordan i Simon Le Bon. Stvarna pobjednica Izbora za miss Sarajeva Inela Nogić bila je prisutna i na binu je izašla s članovima benda “U2”. Bono je izgubio glas tokom koncerta i griješio je tokom izvođenja, nakon čega je rekao: “Sarajevo, ova pjesma je napisana za tebe. Nadam se da će ti se svidjeti, jer je ne možemo tek tako svirati.” Poslije koncerta Larry Mullen, bubnjar irske rok-grupe “U2”, rekao je: “To je (bilo) iskustvo koje neću zaboraviti do kraja svog života. I ako bih morao provesti 20 godina u bendu samo da bih odsvirao tu pjesmu i da u tome uspijemo, mislim da bi bilo vrijedno truda.”

Bono i Pavarotti postali su prijatelji nakon zajedničke saradnje na Miss Sarajeva. Sredstva od koncerta usmjerena su djeci ratom zahvaćene Bosne. Pjesma je izvođena širom svijeta na turneji Vertigo Tour tokom 2005/2006. godine. U izmijenjenoj verziji izvođena je i tokom turneje U2 360 ili Kiss the Future od 2009. do 2011, da bi je na turneji 2017, kako bi skrenuo pažnju na prognanike iz Sirije, Bono Vox preimenovao u Miss Sirije.

Prijateljstvo između Bona Voxa i onih koji su branili ideju Bosne teško je i zamisliti bez angažmana američkog novinara Billa Cartera, koji je period od 1992. do 1996. proveo u Sarajevu. On je Bonu predložio da snimi dokumentarni film o otporu agresiji koju su pružali Sarajlije. Bono nije samo pristao da producira film, nego je osigurao sredstva potrebna za podršku projektu. Carter je prvobitno kontaktirao “U2” dok su bili na njihovoj Zoo TV turneji kako bi publici približili građane Sarajeva jer je osjećao da zapadni mediji ignoriraju stradanje civila u ratu. Ideja je bila jednostavna, umjesto zvaničnika, mladim Evropljanima prikazati kako pate civili. Tokom nastupa “U2” u Bologni 17. jula 1993. godine, putem satelitskog linka, publika je mogla vidjeti i čuti stanovnike opkoljenog Sarajeva koji su izloženi strahotama opsade.

Carter je opisao svoje iskustvo u Sarajevu i pomaganje civilima, te preživljavanje u ratnim uvjetima. Bono bio je fasciniran saznanjem da ljudi po improviziranim skloništima u gradu sviraju muziku, uključujući i pjesme “U2-a”, veoma glasno kako bi prigušili zvuk eksplozija. Dok je bio u Sarajevu, Carter je vodio TV intervju na MTV-u u kojem je Bono spomenuo da je tema Zoorope bila ujedinjena Evropa. Osjećajući da bi takav cilj bio isprazan ako bi se zanemarile neprilike u Bosni i Hercegovini, Carter je zatražio Bonovu pomoć. Zahtijevao je da “U2” dođe u Sarajevo kako bi se skrenula pažnja na rat i osudilo užasno izvještavanje o agresiji na BiH.

Bono je prihvatio na Carterov poziv a da nije pitao ostale članove grupe koji su to, po saznanju, odobrili. Bono je predložio da koncert održe u bunkeru iz kojeg je Carter najčešće izvještavao. Ideja je propala kad je istaknuto da je transport njihove opreme u grad nemoguć jer se u Sarajevo moglo ući jedino avionom UN-a. Menadžer benda Paul McGuinness shvatio je da čak, i ako bi grupa uspjela organizirati koncert, to bi ugrozilo njihove živote, ali i živote ljudi u publici i članova ekipe turneje. Umjesto toga, grupa se složila da koristi satelitsku antenu za direktnu videovezu sa svojih koncerata s Carterom u Sarajevu. Carter se vratio u grad i sastavio ekipu za videovezu.

Grupa “U2” kupila je satelitsku antenu koja je poslana u Sarajevo i platila 100.000 funti za TVSA kako bi se pridružilo Evropskoj radiodifuzijskoj uniji (EBU). Kad je sve bilo spremno, grupa je počela slati satelitske linkove u Sarajevo gotovo svake večeri, a prvi je poslan 17. jula 1993. iz Bologne. Kako bi se povezali s EBU-ovim satelitom, Carter i dvojica saradnika bili su prisiljeni ići u sarajevsku TV stanicu noću i snimati sa što je manje moguće svjetla kako ne bi privukli pažnju snajperista i artiljeraca. Da bi došli do zgrade, morali su preći područje poznato kao aleja snajpera. Ovo su uradili dvanaest puta tokom jednog mjeseca. Prilikom prijenosa Carter je govorio o sve težoj situaciji u gradu, a žitelji Sarajeva su se često obraćali bendu i njihovoj publici. Grupa je obustavila prijenose u augustu 1993. nakon saznanja da se opsada Sarajeva nalazi na naslovnicama mnogih britanskih novina. Efekt je postignut. Uprkos velikim obavezama i nemogućnosti da tokom rata nastupe u Sarajevu, članovi grupe su obećali da će jednom doći u ovaj grad.

Četiri godine kasnije, 23. septembra 1997. godine, Bono Vox je s grupom “U2” učinio Sarajevo centrom svijeta. Sarajevo je uvršteno u program turneje PopMart i Vox i drugovi su regiji ponudili spektakl za nezaborav.

O životu Bona Voxa zna se gotovo sve. Stoga, umjesto njegove biografije, navodimo podatak da ga u rekapitulacijama najznačajnijih Iraca svrstavaju u kvartet koji čini s Joyceom, Beckettom i Shawom.

Bono Vox dobio je počasni pasoš Bosne i Hercegovine 1997. godine, a dodijelio mu ga je bivši predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović. Dvadeset godina kasnije, 2017. godine, postao je počasni građanin Sarajeva.

Kažete da ćete poput rijeke naći put do mora / pronaći ćete put do mene. / Kažete da ćete pronaći put, / ali, ljubavi, ja nisam čovjek koji moli / i zaljubljen više ne mogu čekati. (Miss Sarajeva)