Svako malo pa se historija ponavlja. U petak, 26. februara, ukupno 300 učenica oteto je iz srednje ženske škole u gradu Jangebe, u sjeverozapadnoj nigerijskoj državi Zamfara, nakon što su naoružani muškarci napali centar tokom ranih jutarnjih sati.

 "Ogorčeni smo i rastuženi zbog još jednog brutalnog napada na školsku djecu u Nigeriji", rekao je Peter Hawkins, predstavnik UNICEF-a u Nigeriji. "Ovo je flagrantno kršenje prava djece i užasno iskustvo za njih, što bi moglo imati trajne posljedice na njihovo mentalno zdravlje. Upotpunosti osuđujemo napad i pozivamo odgovorne da djevojke odmah puste na slobodu i da vlada preduzme korake kako bi se osiguralo njihovo sigurno puštanje i oslobađanje svih ostalih nigerijskih školaraca", dodao je.

Ovakve vrste napada događaju se često posljednjih nekoliko mjeseci. Samo sedmicu prije nego što je 300 mladih ljudi nestalo iz škole Jangebe, 28 drugih učenika i nekoliko nastavnika u školi u Kagari, u zapadnoj državi Niger, uhapšeni su od strane naoružanih ljudi. Ovaj incident dodaje se onom koji se dogodio 11. decembra, kada je više od 340 ljudi oteto iz škole u Kankari, na sjeverozapadu države Katsina. Odgovornost za ovaj napad preuzela je teriristička grupa Boko Haram, izazvavši val ogorčenja i nesigurnosti u regiji, jer su do tada napadi bili ograničeni samo na sjeveroistok zemlje.

Posljednjih godina ovaj je scenarij viđen u velikom dijelu Nigerije. Djeca su žrtve sukoba u kojem učestvuju svi, od stočara do kriminalnih organizacija. Nasilje je odnijelo više od 1.100 ljudi samo u prvoj polovini 2020. godine, navodi se u izvještaju Amnesty International i prisililo je više od 200.000 da se preseli u susjedni Niger. Posljednja tri napada imaju zajedničku metu: obrazovni sistem. Šta stoji iza ovog vala nasilja?

Godine 2014. godine Boko Haram je potresao svijet masovnom otmicom u školi a posljednji od njihovih napada dogodio se prošle sedmice, kada su neidentificirane osobe provalile u internat i otele studentice.  Nešto kasnije tokom dana, pušteno je gotovo 300 otetih učenika. Međutim, uprkos izjavama vlasti o pojačanim sigurnosnim mjerama, otmice se ponavljaju.

Od 2011. godine Nigeriju, najmnogoljudniju afričku zemlju, obilježio je rat protiv terorističke grupe Boko Haram u njenim sjevernim državama. Otmice, razbojništvo i nasilje raširilili su se i u ostatku zemlje.

Kriza je pojačana u delti Nigera, gdje različite oružane skupine napadaju naftne kompanije i državne cjevovode. Sukob je smanjio proizvodnju nafte u zemlji za trećinu, što je dodatno osiromašilo stanovnike regije.

Nigerija je multietnička i kulturno raznolika federacija koju čine 36 autonomnih država i federalna teritorija, gdje se nalazi glavni grad Abuja. Političkim krajolikom uglavnom dominira stranka Kongresa svih naprednjaka (APC). Muhammadu Buhari osigurao je drugi mandat na predsjedničkim izborima 2019. godine, uprkos činjenici da je rezultatie osporila glavna opoziciona stranka, Narodna demokratska stranka (PDP). 

Stanovništvo zemlje brzo se povećavalo tokom proteklih decenija. Potpredsjednik Yemi Osinbajo 23. februara kazao je tokom samita UN-a da stanovništvo Nigerije raste mnogo brže od ekonomije, ograničavajući tako sposobnost za izgradnju održivih i prehrambenih sistema. U ovom trenutku, procjenjuje se da ih već ima više od 219 miliona a predviđa se da će do sredine stoljeća broj stanovnika doseći 400 miliona.

Ako nešto karakterizira Nigeriju, to je njena široka kulturna, etnička i vjerska raznolikost; različitost koja se očituje u podjeli između pretežno muslimanskog sjevera i juga, gdje kršćanstvo prevladava. Od više od 250 etničkih grupa koje postoje u zemlji, većina su Hausa-Fulani koji predstavljaju 29% stanovništva i nalaze se na sjeveru zemlje, Joruba na jugoistoku sa 19% stanovništva, Ijwbo i Ikwa, koji predstavljaju 18, odnosno 10% i koji su smješteni na jugozapadu zemlje.

Ova podjela generirala je još jedan sukob koji se ugradio u regiju posljednjih decenija. Nivo razvijenosti, obrazovanja ili bogatstva potpuno se razlikuju između muslimanskog sjevera i kršćanskog juga, što uzrokuje porast sukoba između obje društvene grupe uzastopnim napadima muslimana Fulanija na druge zajednice. Uz to, od 36 saveznih država te zemlje, najmanje 12 priznaje šerijat a ta činjenica ima direktan uticaj na pravosudni sistem, koji je, iako je naizgled neovisan, vrlo neefikasan, kao i lokalna administracija.

U tom kontekstu postoji niz faktora u sukobu. S jedne strane, tu su naoružane bande koje pljačkaju i otimaju civile s ciljem da traže otkupninu. Piraterija je u opadanju, sada se češće krade sirova nafta ili se napadaju naftne platforme.

U toj spirali nestabilnosti, grupa Boko Haram pronašla je savršeno okruženje za svoje aktivnosti. Ustajući 2002. godine na sjeveru Nigerije, području s muslimanskom većinom, ova organizacija želi uspostaviti šerijatskju vlast u zemlji. Uprkos terorizaciji zemlje od početka 21. stolječa, ova grupa nije dobila globalnu pažnju sve do 2014. godine, kada je u Chiboku otela gotovo 300 djevojaka. Iako je 200 djevojaka pušteno nakon pregovora, za oko 100 se još uvijek ništa ne zna.

Od tada je Boko Haram izvršio više napada i otmica na visokom nivou u školama na sjeveroistoku. Nasilje izazvano pobunom raselilo je oko dva miliona ljudi i ubilo više od 30.000, pokazuju najnoviji podaci agencije za izbjeglice Ujedinjenih nacija.

Slaba struktura političkog sistema zemlje obilježene korupcijom i u kojoj guverneri imaju malu vlast budući da policiju i vojsku kontrolira savezna izvršna vlast, pretvorila je masovne otmice u unosan način prihodovanja. Osim toga, kidnapovanje djevojčica iz škola garantuje publicitet i učešće vlade u pregovorima. Sa svoje strane, Buhari je takođe optužio državne političare za poticanje takvih postupaka.

Progresivna dezertifikacija teritorije dovodi također do konfrontacije. Uz to, od prošlog oktobra protestira se protiv policijskog nasilja. Tih dana najmanje 56 ljudi izgubilo je život, uključujući demonstrante, pripadnike oružanih snaga i nasilnike koje su vlasti navodno angažirale.

Posljednji incidenti smatraju se još jednim primjerom neuspjeha vlade i vojske u zaštiti građana Nigerije. Povećanje broja žrtava, dodano ekonomskoj krizi kroz koju zemlja prolazi, podstiče bijes, ne samo na sjeveroistoku zemlje koji je najviše pogođen nasiljem, već i širom zemlje.

Stoga se u narednim godinama Nigerija suočava s velikim izazovom smanjenja ovisnosti o nafti i diverzifikacije svoje ekonomije, kao i stvaranja čvrstih i učinkovitih institucija sposobnih za rješavanje problema poput terorizma ili siromaštva.

U tom kontekstu, mora se uzeti u obzir i izbor Nigerijke Ngozija Okonjo-Iweale za novu generalnu direktoricu Svjetske trgovinske organizacije (WTO).

S više od 190 miliona ljudi i jednom od najmlađih populacija na svijetu, Nigerija je postala ključni regionalni igrač u zapadnoj Africi. U ovoj zemlji postoje najveće rezerve prirodnog plina na kontinentu. Uprkos tome, Nigerija ostaje duboko siromašna i neravnopravna zemlja. Na nacionalnom nivou, 40% Nigerijaca (83 miliona ljudi) živi ispod granice siromaštva, dok je još 25% (53 miliona) ranjivo.

Nigerija je zemlja u kojoj nafta čini više od 80% izvoza, trećinu kredita bankarskog sektora i polovinu državnih prihoda, pokazuju najnoviji podaci Svjetske banke. Promjene koje je ova industrija pretrpjela posljednjih mjeseci uzrokovale su veću nejednakost u zemlji.

Pored toga, endemska pothranjenost mora se uzeti u obzir zbog smanjene kupovne moći stanovništva na ovom području i zbog pojave sve dublje ekonomske krize uzrokovane povećanjem stanovništva.

Tome se mora dodati pojava bolesti kao što je koronavirus i poteškoće zdravstvenih sistema da se na vrijeme suoče s epidemijama. Sve je to skupa, uz prisustvo oružanih grupa i porast kriminala, natjeralo hiljade ljudi da napuste Nigeriju u potrazi za boljom budućnošću.