Bodrum je prošle sedmice dobio još jedan ružan i nadasve nepotreban spomenik. Ta vijest skoro sigurno ne bi izašla iz lokalnih okvira da nije bilo kratkog i surealnog govora predsjednika općine Bodrum Ahmeta Arasa. Međutim, komandante, što mu je lokalni nadimak zbog oficirske prošlosti, uspio je privući pažnju koja nadaleko prevazilazi okvire lokalnog, te su spomenik i govor postali tema vijesti i kolumni na nacionalnom nivou, kao i predmet sprdnje na društvenim mrežama.
Otkriven je spomenik spužvi. Da, spužvi, morskom organizmu, ne onom Bobu iz crtanog filma (mada bi to možda bilo smislenije). A zapravo nije otkriven, jer prije “inauguracije” nije bio pokriven, nego je oko njega vezana crvena traka, tako da je takorekuć oslobođen. No, da ne bude zabune, skulptura (?) ne predstavlja bilo koju spužvu (morski organizam), nego je to spužva izronjena s dubine od 60 metara u Geköva zalivu 6. oktobra 2011. od strane lovca na spužve Aksona Mehmeta, koji je bio prisutan i učestvovao u ceremoniji. Dakle, skulptura (?) predstavlja portret konkretne spužve.
Ne znam da li je mladom skulptoru Halilu Ibrahimu Severu ta spužva iz 2011. pozirala lično (niti je njena sudbina poznata široj javnosti), ali znam da, kad je o portretima riječ, ljudi obično pitaju “da li liči?”. E tih 9 tona travertin kamena, na postolju od 8 tona također travertina, koji sada “krase” (glavni) trg ispred bodrumske marine uglavnom ne liči ni na šta. Al' dobro, š'a ja znam o (savremenoj) umjetnosti (samo sam diplomirao na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu davne 1986. godine).
No, kao što već rekoh, promoviranje amorfne gomile kamena u (vrhunsko) umjetničko djelo od strane predsjednika općine, pa makar općina bila Bodrum, ne bi privuklo pažnju nacionalnih medija da nije njegovog govora. Najmanji apsurd govora, kojim se predsjednik općine vojnički izvikao na dvadesetak prisutnih, bilo je već standardno krivljenje za stanje u Bodrumu “prethodne vlasti” – Ahmet Aras pobijedio je na lokalnim izborima 2019. kao kandidat Republikanske narodne partije (CHP), preuzevši rukovođenje Bodrumom od Mehmeta Kocadona, također CHP-ovca, a žitelji Bodruma teško da pamte vremena kada ova varoš nije bila u rukama te partije.
Zapravo, govor je bio koncipiran kao preventivni napad na sve koji bi mogli postaviti bilo kakvo pitanje glede podizanja spomenika morskom organizmu – spužvi. Naglasak na “bilo kakvo pitanje” – od finansijskih, preko umjetničko-estetskih, do pitanja neophodnosti takve skalamerije usred Bodruma. Otkrivajući da je s umjetnikom Halilom dvije godine – znači od početka mandata – teško radio na ovom projektu, Aras je priznao da je najviše žalbi stanovnika na infrastrukturu – puteve i kanalizaciju (mada je on obrnuo redoslijed i usputno dodao “i njih ćemo napraviti”). Međutim, istovremeno je postavio stvar tako da je “zaštita” kulture, umjetnosti i umjetnika pitanje opstanka Bodruma, pa je prema tome svako ko propituje sreću koju ovaj spomenik donosi stanovnicima (i turistima) praktično neprijatelj opstanka Bodruma.
“Sreća zajednice ovisi o umjetnosti i kulturi, a ne o novcu. Novac nije cilj. To je alat. Mi ćemo to raditi. Novac će se potrošiti na to”, citat je koji je od lokalne napravio nacionalnu vijest. Aras bi možda bio u pravu da rukovodi varošicom koja se ne udavi u (s oproštenjem) vlastitim govnima prilikom svakog jesensko-zimskog pljuska i u kojoj sve funkcionira tip-top. To nije slučaj i, s obzirom na to da su te redovne poplave (logično i opravdano) vijesti na nacionalnom (ponekad i internacionalnom) nivou, cijela ova predstava imala je karakter teatra apsurda. Osim pojedinih kolumni, koje pominju te poplave, jedino je dnevnik Yeni Asır citirao slučajnog prolaznika: “Svaki put kad padne kiša, Bodrum poplavi! Umjesto da traže rješenje, oni se i dalje bave skulpturama.”
Meni se najviše dopada rečenica kojom Aras racionalizira podizanje spomenika spužvi (prevod precizan): “Ako ja sam, sa svojim sićušnim mozgom (küçücük beyınlem), stavim ovu spužvu ovdje, mislim da će možda troje djece reći da ovdje postoji kultura spužve” (naglašavanje moje). E sad zamislite koliko će djece u sljedećih 2.000 godina (koliko Aras računa trajnost ovog remek-djela) poželjeti da postanu lovci na spužve! Jedini “mali” problem jeste što najvjerovatnije neće imati šta da love, jer su oni kojima je spomenik posvećen “ronioci na spužve svih vremena, neopjevani heroji dubokog plavetnila koji su ostavili neizbrisive tragove na obalama Egeja i Mediterana” – citat s jeftine table prikačene na postament – doveli vrstu do izumiranja.
Zapravo sve to (uključujući tablu i tekst na njoj) liči na skeč koji bi se mogao naći na repertoaru Monty Pythona. Smrtna ozbiljnost kojom je izvedeno samo podvlači komični efekat.
Da će pare trošiti “na to”, Arasa treba uzeti ozbiljno. Naime, spužva je drugi spomenik inauguriran u dva dana. Prethodnog četvrtka (3. juni) u jednom parku otkriven je spomenik pjesniku Nazımu Hikmetu, koga CHP neopravdano prisvaja (bio je proganjan upravo pod jednopartijskim CHP režimom, ali to je druga i duga priča). Taj spomenik bar liči na spomenik, osim što je izliven u nečemu što s mnogo mašte treba da podsjeća na broncu, barem zadovoljava minimum standarda figurativne umjetnosti/zanata.
Opsesija CHP-a statuama ima dugu historiju i jednostavno objašnjenje – “ljubavlju” prema figurativnoj umjetnosti bijeli Turci distanciraju se od crnih Turaka, islamske tradicije i puka koji ne razumije “modernost”. Da, zaboravih da napomenem da je najveća grupa od tih dvadesetak prisutnih na inauguraciji spužve bila grupa predstavnica nečeg što se naziva Udruženje za podršku modernom životu (ÇYDD). U slučaju Bodruma i generalno općina gdje je CHP na vlasti, “modernost” NE podrazumijeva funkcionalnu kanalizaciju i/ili osvijetljene ulice s dobrim asfaltom – o takvim sitnicama zakeraju samo oni koji ne shvataju da je vrhunac modernosti postaviti kamenu spužvu na trgu.
Arasova opsesija statuama u potpunosti je u skladu s CHP svjetonazorom, ali u ovom momentu podvlači još jedan apsurd. Naime, dok se čelnici partije, naročito lider Kemal Kılıçdaroğlu, upljuvaše od ponavljanja da Turska ekonomski propada i da je “narod gladan”, kontradikcija da će jedan njihov predsjednik općine trošiti pare poreskih obveznika da ih usreći principom “gdje god nađeš zgodno mjesto, tu statuu posadi” ne može biti veća. No, bilo bi sjajno da je to bila jedina kontradiktornost.
U kolumni svegovorećeg naslova Statua spužve nam je falila, CHP je i to odradio! kolumnista Akşama Hikmet Genç piše: “Umjesto da potroši pare na prilazni put za gradsku bolnicu, İmamoğlu (gradonačelnik Istanbula) je kao doprinos borbi protiv pandemije napravio skulpturu s maskom. (Naravno, statua ima placebo-efekt. Gledaj je dugo i uporno pa će ti nivo antitijela porasti)”, prethodno zaključivši da: “Oni vajaju. Jer oni znaju kako se 'racionalizam', to jest učenja koja nastaju deduktivnim zaključcima, odražava pozitivnim sažimanjima u životu!”
Zapravo, turski “progresivci” izabrali su umjetnost (ili u ovom i mnogom drugim slučajevima “umjetnost”) kao perfektno vozilo za vučenje naroda za nos. Doduše, nisu jedini, evo skoro sam čitao kako je sicilijanski umjetnik Salvatore Garau nedavno prodao nevidljivu skulpturu za (skromnih) 18 hiljada dolara. Nešto se mislim, šteta što Ahmet Aras (još) nije otkrio tu mogućnost. Sav dvogodišnji “rad i muke” oko budžeta bi i dalje bile tu, ali bar estetika varoši ne bi bila (dodatno) narušena. A kada se onako vojnički izviče na prisutne prilikom “otkrivanja”, čik da vidim ko bi smio da vikne da je “car go”, odnosno da tamo nema ničega.
Uzgred, ovlašnim pregledom arhiva može se ustanoviti da kamena spužva u Bodrumu nije prvi spomenik spužvi. Isti tandem – ronilac spužvi Aksona Mehmet i vajar Halil Ibrahim Sever – prije tri godine izveli su isto u Marmarisu. Da li će ostati na spužvama ili će možda preći na pravljenje skulptura morskog krastavca (kako su neki na društvenim mrežama predlagali), ostaje otvoreno pitanje. No, činjenica da ovo nije ni prvi ni originalni spomenik spužvi samo potvrđuje da bi sve ostalo na manje-više lokalnom nivou da nije bilo Arasovog govora. Meni je misterija da li su saksije s bugenvilijama trajna postavka ili su tu bile samo dekoracija da “uljepšaju” kamenu spužvu za ceremoniju.
Dan nakon svečanog puštanja kamene spužve u rad na usrećivanju i donošenju harmonije žiteljima Bodruma (i šire) na drugom kraju Turske u crnomorskoj provinciji Zonguldak predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdoğan otvorio je luku dubokog gaza Filyos, treću po veličini u Turskoj, istovremeno objavivši da je otkrivena nova rezerva prirodnog plina od 135 milijardi kubnih metara u bušotini “Amasra-1” u Crnom moru. Time su rezerve prirodnog plina Turske porasle na 540 kubnih metara. Trebam li pisati o razlikama?