Tri dana u oktobru – šesti, sedmi i osmi – jesu dani kada se Turska sjeća šehida palih tih dana 2014. u pogromu koji su na jugoistoku zemlje počinili pripadnici i simpatizeri terorističke organizacije – tzv. Radničke partije Kurdistana (PKK).
Tih je dana svijet bio u stanju masovne histerije oko sudbine sirijskog grada Ayn el-Araba, za tu priliku preimenovanog u Kobane – kurdski naziv tog toponima. Prije nego što je sirijski ogranak PKK-a, koji se u to vrijeme, kao uostalom i sada, prostituirao s režimom u Damasku, Iranom i SAD, a s ISIS-om igrao tango, obavio etničko-političko čišćenje Ayn el-Arab bio je pretežno arapski grad. Poslije tog “čišćenja” – Arapa po etničkoj osnovi, Kurda po političkoj (ljudi koji nisu pristajali na staljinističko-maoistički jednopartijski zulum) – Ayn el-Arab, zahvaljujući pomenutom tangu, postao je simbol “sudbine Kurda”, kako za konzumente balege zapadnih korporativnih medija, tako za bjelosvjetske “ljevičare”.
Istovremeno, to je bilo vrijeme kada je antiturska propaganda, čiji je izvor prije svega bila teroristička organizacija fetulahdžija (FETÖ), o “turskoj podršci” ISIL-u bila na vrhuncu. U tu propagandnu septičku jamu tada je skočio i današnji stanovnik Bijele kuće, da bi se poslije (lično) izvinjavao, ali sada je, čini se, ponovo okrenuo ćurak (sa staračkom demencijom nikad nisi načisto).
Gradeći na toj percepciji, PKK u kooperaciji s ISIS-om je izvodio igrokaz “oni nas kao napadaju, a mi se kao branimo”. “Prema bivšim stanovnicima, YPG je bez borbe prepustila periferiju Kobanija ISIS-u, naređujući stanovnicima da napuste sela koja su oni željeli braniti”, piše Roy Gutman u izuzetno važnom, ali zanemarenom, komadu istraživačkog novinarstva za The Nation februara 2017. priglupog naslova Da li su sirijski Kurdi počinili ratne zločine? (Have the Syrian Kurds Committed War Crimes?). Priglup, ne zbog pitanja na koji je odgovor pozitivan, nego zato što valja propoziciju da je PKK, ili u ovom slučaju njegova sirijska grana YPG, isto što i sirijski Kurdi. U samom tekstu naslov je opovrgnut konstatacijom ogromnog egzodusa sirijskih Kurda, što u sjeverni Irak, što u Tursku, iz onoga što je, kako navodi Gutman, “jedan visoki zvaničnik u Obaminoj administraciji nazvao regiju pod kontrolom YPG-a “mini totalitarnom državom”.
Također, to je bilo vrijeme kada je oficirski kadar turskih sigurnosnih snaga bio izbušen pripadnicima FETÖ-a, što je praktično značilo da su aktivno potpomagali gorenavedenu percepciju i zapravo provodili politiku CIA-e i Pentagona. “Radili smo s Turcima u koje smo vjerovali, a koji nisu bili lojalni Erdoğanu”, kako je anonimni savjetnik Združenog štaba američkih oružanih snaga rekao u pero (“legendarnog”) novinara Symora Hersha (tekst Military to Military, Lonfon Review of Books, Vol. 38 No. 1, 7 January 2016).
Iako je Turska uradila stvari bez presedana u cilju odbrane Ayn el-Araba i zaštite civila – otvaranje koridora za oružane snage Kurdistanske regionalne vlade (sjeverni Irak), poznate pešmerge, koje su zapravo odbranile grad i otvaranje granica za izbjeglice (bar 192 hiljade ih je prešlo u Tursku) – atmosfera je bila plodno tlo da se nalože pripadnici i simpatizeri PKK-a u zemlji. Zadatak loženja jeste, logično, pripao de facto političkom krilu PKK-a – Demokratskoj partiji naroda (HDP).
Tih oktobarskih dana 2014. godine u pola devet uvečer HDP je pozvao rulju na ulice tvitom: “Hitni poziv Centralnog izvršnog odbora HDP-a, koji je trenutno zasjeda, našem narodu! Situacija u Kobaneu je izuzetno kritična. Pozivamo naše ljude da izađu na ulice i podrže one koji su izašli na ulice u znak protesta protiv napada ISIS -a i embarga vlade AKP -a protiv Kobanea.”
Sat i po kasnije, kada je već bilo jasno da rulja na ulicama ubija, pali i uništava, uslijedio je novi tvit HDP-a: “Od sada je Kobane posvuda. Pozivamo na STALNI OTPOR dok opsada i brutalna agresija na Kobane ne prestane.” I još jedan: “Pozivamo naš narod, od 7 do 70, da izađu na ulice, ČUVAJTE TEREN I DJELUJTE protiv pokušaja masakra u Kobaneu.”
Bilans tih poziva: spaljeno 197 škola, uništeno 269 zgrada javnih institucija, opljačkan 1.731 dom i radnja i uništeno 1.230 vozila. U neredima je povrijeđena 761 osoba – 326 snaga sigurnosti i 435 civila, dok je živote izgubilo 37 ljudi. Sve to u 30 gradova jugoistoka Turske.
Simbol stradanja nevinih u ta tri dana divljanja PKK rulje jeste šesnaestogodišnji mladić Yasin Börü. S drugovima je 7. oktobra raznosio kurban (bio je četvrti dan Kurban-bajrama). Izboden je noževima više od 50 puta, njegovo je tijelo zatim bačeno s četvrtog sprata, spaljeno i gaženo automobilom – definitivni dokaz da ne postoji ni najmanja razlika između ISIS-a i PKK-a.
Događaji tih dana ne obilježavaju se zvanično. Mediji specijalnim prilozima i zvaničnici izjavama i/ili tvitovima održavaju sjećanje na Yasina i na, u suštini, pokušaj PKK-a da zapodjene građanski rat, baš kao što je to pokušao manje od godinu kasnije – u julu 2015. godine.
Kad kažem mediji, mislim na iole normalne medije. U to svakako ne spada franšiza Murdochove FOX TV. Oblik života koji se odaziva na ime İsmail Küçükkaya, a voditelj je jutarnjeg dezinformativnog programa tog žurnalističkog bordela, napravio je provokaciju nezapamćenih proporcija baš 6. oktobra. Naime, gost programa tog jutra mu je bila supruga bivšeg kopredsjednika HDP-a Selahattina Demirtaşa Başak.
Selahattin Demirtaş nalazi se u zatvoru, gdje služi kaznu od 4 godine i 8 mjeseci za zločine koji su prethodili vremenu od 6. do 8. oktobra 2014. i usput čeka na suđenje za zločin koji je kao podstrekivač tog pogroma učinio tih dana. Cijela emisija imala je za cilj predstaviti ga kao nevinu “žrtvu političkog progona”, ali je (kao nehajno) plasirala (dosta bitne) poruke, poput one da je gospođa Başak u stalnom kontaktu s gospođom Dilek İmamoğlu, suprugom gradonačelnika Istanbula (rođenog Mudafa). Drugim riječima, naznake o širini fronta. “Tako smo još jednom shvatili da oni ispred nas nisu obični neprijatelji”, piše Fuat Uğur u dnevniku Türkiye imenujući neprijateljske elemente na tom frontu: PKK, FETÖ, Republikansku narodnu partiju (CHP), Dobru partiju (İP), Deva partiju, tzv. Partiju budućnosti (GP), ukratko besprincipijelnu koaliciju koja je umislila da je HDP “jezičak” koji će im omogućiti da pobijede Partiju pravde i razvoja (AKP) i predsjednika Erdoğana, pa šta košta da košta. Ako je cijena rastakanje zemlje (balkanizacija), neka bude.
Sve se ovo dešava nakon što je HDP objavio deklaraciju koju je nazvala pozivom na “demokratski savez”, a koja, kada se razgrnu dimne zavjese o “pravdi”, “slobodi”, “demokratiji”, “ekologiji” (i svemu “što vole mladi”), vrišti zapravo o separatizmu i želji političke “elite” koja je pod okriljem terorističke organizacije PKK-a da se uspostavi kao neupitna snaga koja bi u tom otcijepljenom dijelu vladala. Uostalom, sam je Demirtaş još davne 2015. godine sasvim iskreno rekao da “kurdsko pitanje” nije pitanje ljudskih prava nego političko pitanje. Drugim riječima, ljudska prava turskim Kurdima, od dolaska i reformi AKP-a na vlast, nisu uskraćena, naprotiv. Nisu ni ekonomska, o čemu svjedoči ubrzani razvoj i infrastrukturno povezivanje jugoistoka.
Problem je što teroristi i njihovi politički fiškali nisu na vlasti i ne mogu da naprave od te teritorije PKK-istan. Ono što je u svemu tome najodvratnije jeste da deklaracija nailazi na topao prijem gorenavedenih elemenata fronta, a lider CHP-a ide okolo i blebeće o “kurdskom pitanju” i HDP-u kao “legitimnom predstavniku Kurda”.
O tome bi mogao da pita majke i porodice od strane HDPKK-a kidnapovane djece koji već sada treću godinu mirno protestiraju u Diyarbakıru ili milione Kurda koji ne glasaju za HDP.
Promoviranje podstrekača na ubistva, nerede, pogrome (i u suštini građanski rat) srceparajućom pričom o “patnji” porodice čija je glava (zasluženo) u zatvoru i ne bi bio toliki problem da se desio bilo kojeg drugog datuma. FOX TV je samo jedna od dezinformacionih kloaka ovdašnjeg medijskog prostora i ima prava da zove koga hoće u goste. No, ovo je bilo gore nego sol na ranu porodicama šehida i gazija koji su pali i krvarili za Tursku. Otud je predsjednik Udruženja demokratskih šehida, veterana i žrtava terorizma 15. jula Abbas Gündüz izjavio da je ovo teroristička propaganda i rekao: “Nikada vas nećemo prihvatiti kao Kurde ili Turke. Vi ste teroristi.”
