Pjesma naslova Geççek, što je govorni oblik glagola geçeçek, a što znači “proći” u futuru, dakle “proći će”, odnosno nešto kao “proće” – riječ koja se upućuje djeci kad se povrijede ili kad ih nešto boli – uspalila je maštu opozicionih lidera u Turskoj i zvaničnika do te mjere da su osjetili potrebu da podijele svoje oduševljenje na društvenim mrežama, prije svega na Twitteru, koliko odmah pošto je objavljena na pjevačevom, Tarkanovom YouTube kanalu 17. februara 2022.
O. K. (jedina riječ na engleskom koju gradonačelnik Istanbula, koji je navodno diplomirao taj jezik na fakultetu, umije izgovoriti pred američkim ambasadorom, pošto je njegova ekselencija održala kraći govor o važnosti tursko-američkih odnosa), ukusi su različiti. Međutim, vjerovati da spomenuti opozicioni lideri i zvaničnici imaju identičan muzički ukus ekvivalent je vjerovanju da se FETÖ operativac Kemal Batmaz slučajno našao u okolini vojne baze Akıncı ujutro 16. jula 2016, gdje je gledao da kupi nekretninu (Batmaz se uredno pojavljuje na snimcima sigurnosnih kamera unutar baze u vrijeme kada se dešavao gulenistički pokušaj puča). Takve “koincidencije” su klasični modus operandi gulenista. Pa ko im vjeruje, široko mu polje.
Šta je to uspalilo maštu tako, na ličnom planu, heterogene skupine, može se vidjeti po, opet, veoma uniformnim reakcijama. Ako već nije jasno po naslovu pjesme, to su stihovi koji se svode na isto “proći će, naravno, proći će i ovo”, kao i (gulenistički) lajtmotiv o cvjetanju: “cvjetni dani su blizu, vjeruj mi”. Ne treba puno mašte da se stihovi o “teškim vremenima, koja će proć'”, ispolitiziraju i projektiraju na izbore u Turskoj sljedeće godine.
Nejasnoći ove hoćebiti opoziciona himna doprinosi sam videoklip s jasnim referencama na Covid-19 pandemiju, uz mnoge druge subliminalne poruke, ali o vizualnom malo kasnije, ali nejasnoći je najviše doprinio sam Tevetoğlu sljedećom izjavom: “Prije otprilike godinu dana prošao sam kroz period kada mi nije bilo dobro raspoloženje. Mnoge stvari kao što su pandemija, tužni događaji koji se dešavaju u svijetu, alarmantni tok čovječanstva, uništenje prirode mnogo su utjecale na mene i činilo se da sam izgubio nadu. U tim trenucima melodija i riječi ove pjesme odzvanjale su u meni. Rekao sam 'Proći će, naravno, i ovo će proći, vidite, to će učiniti dan nade.' Rekao sam da treba da napišem pjesmu koja će biti dobra za sve nas. Mislio sam da će nas ova pjesma možda malo utješiti, dati nam moral i nadu. Nadam se da će vam Geççek izmamiti osmijeh na lice i da će biti dobra za sve nas.”
Lijepo i plemenito, ako je istinito. No, u slučaju da je tako, Meral Akşener, liderka Dobre partije (İP), Aylin Nazlıaka, član skupštine Republikanske narodne partije (CHP), Faik Öztrak, glasnogovornik CHP-a, Engin Özkoç šef poslaničke grupe CHP-a, Gamze Akkuş İlgezdi, pomoćnik predsjednika CHP-a, Koray Aydın, predsjednik organizacije İP-a, Meral Danış Beştaş predsjednica poslaničke grupe Demokratske partije naroda (HDP), kao i odbjegli notorni gulenista, bivši fudbaler i bivši poslanik Hakan Şükür i mnogi (nebrojeni) drugi predstavnici tzv. Nacionalnog saveza i satelita mu (uključujući i predstavnike PKK-a) nanijeli su ogromnu štetu kako pjesmi, tako Tarkanovoj (dobroj?) namjeri. Malo je čudno da nije našao za shodno da se jače ogradi. “Malo” je u prethodnoj rečenici eufemizam, svaki umjetnik od integriteta vrištao bi do neba ako bi mu se djelo zloupotrijebilo u političke svrhe bez njegove saglasnosti.
U cijeloj toj ujdurmi meni je najzanimljiviji klip (muzika je ionako, meni bar, teška za razlikovanje od drugih Tarkanovih hitova, lako se zaboravlja). Još mi je zanimljivije da niko u tom klipu nije vidio ono što i ja, pa je ovo na neki način “ekskluziva”.
Klip počinje kadrovima maglovitog (ili “smogovitog”) modernog Istanbula iz zraka. Rez na nivo ulice i prikaz saobraćajne gužve. Mlada se žena dosađuje u autu. Rez na kadrove iz metroa (ljudi nose maske). Rez, ekran laptopa na kome je “Zoom” sastanak, u sobi smo čovjeka u košulji s kravatom koji se dosađuje na tom sastanku. Slijedi kadar nekog industrijskog skladišta, praćen kadrom iz njegovog enterijera dok se ogromna klizeća kapija otvara. Metalne police s raznoraznom “tehnologijom”. Sve je tamno i plavičasto. Ruka utiče neki kabl u nešto. Zatim uključuje kameru. Ruke tipkaju po kompjuterskoj tastaturi. Sljedeće što vidimo jesu leđa čovjeka s kapuljačom na glavi. Ponovo tipkajuće ruke, pa ekran na kojem se ispisuje kod.
Opet ulica (ubrzano prolaze automobili), žena na ulici ne uspijeva da zaustavi taksi. Jedan zračni kadar modernog Istanbula. Rez na čovjeka koji vrši videonadzor (po ekranima, reklo bi se neke fabrike). I on se dosađuje. Rez, djevojčica je očajna, reklo bi se zbog online nastave i domaćih zadataka. Rez, pubertetlija pati zbog akni na licu gledajući se u mobitel. Opet leđa čovjeka s kapuljačom u skladištu. Opet tipkajuće ruke i s dramskom pauzom prst pritišće tipku “enter”. Odjedanput, na svim javnim displejevima na zgradama u metrou se pojavljuje Tarkan. Mlada žena u kolima je na mobitelu imala GPS navigaciju koja nestaje i pojavljuje se, pogađate, Tarkan. Isto se dešava na ekranu svakog laptopa, mobitela i uopće ekrana koje smo do tada vidjeli i koje ćemo tek vidjeti u klipu. Sve opisano bilo je tokom muzičkog uvoda, kako se pojavljuje na ekranima različitih sistema i svih onih koje smo do sada vidjeli u klipu, Tarkan – čovjek s kapuljačom – počinje da pjeva. Kako pjesma ide, tako se lica ozaruju, ljudi počinju da igraju i sve je lijepo i super.
“Pa on je hakovao sve što se da hakovati!” je bila moja reakcija. E to, očigledno hakovanje, jeste na neki način izmaklo svima koji su pisali i/ili pričali o pjesmi i analizirali sve oko nje, a bilo ih je mnogo (premnogo). Često, prečesto, promaši se najočiglednije.
Da, videoklip sam pogledao kada se kontroverza oko njega već digla i pomislio sam da je sve to hakovanje stvarnosti (pa čak i virtualne realnosti, jer ima nekoliko kadrova koji ukazuju na to) upravo u skladu sa svjetonazorom opozicije i hakovanje je mogući način da im se snovi o promjeni ostvare. Hakovanjem izbora, naprimjer?
Nemoguće je za očekivati da tako koordinirana akcija na Twitteru najvišeg ešalona ujedinjene opozicije ne izazove nikakvu reakciju. Kolumnista Diriliş Postasıja Murat Özer i kolumnista Not Habera Erem Şentürk ustvrdili su da je pjesmu “naručila” opozicija. Novinar dnevnika Akit Hacı Yakışıklı pak ide dotle da tvrdi da su stihovi “napisani iz Pennsylvanije”. To sa sigurnošću najvjerovatnije nikad nećemo znati. Međutim, takve su tvrdnje moguće upravo zato što su ljudi ovdje vrlo dobro upoznati s načinom funkcioniranja tog terorističkog kulta i nikad ne zaboravljaju jednostavnu činjenicu, koja je teško pojmljiva ljudima van Turske, da se taj kult tokom 50 godina postojanja ugnijezdio u sve, apsolutno sve, pore života ovdje. Pa i u tzv. industriju zabave, koja je praktično ostala neogrebana borbom protiv FETÖ-a. A kako se uopće boriti protiv takve simbioze?
Mala “koincidencija” iz videoklipa Tarkanove pjesme. Čovjek u košulji s kravatom na “Zoom” sastanku (kasnije u klipu vidimo da je obučen samo gore, dolje je u donjem vešu) “koincidentalno” je nastavnik, koji je nakon 15. jula 2016. udaljen s posla zbog veza s FETÖ. Vijest o tome je objavilo nekoliko medija, ali su nakon javnog protesta advokata dotičnog povukli vijesti s portala, iako je advokat u suštini potvrdio njihovu tačnost. No, u svakom slučaju vrlo interesantan “kasting” i naravno “koincidencija”.
Bilo je, naravno, reakcija na Twitteru i s druge strane, zastupnik Partije pravde i razvoja (AKP) iz Izmira napisao je: “Oni nemaju projekte, nikakve programe. Tješi ih pjevač koji se pretvorio u trola. Opozicija čija je nada Tarkan ne može čak ni upravljati živinarnikom. Oni besramno teže da vladaju državom.” Teško je ne vidjeti ovo kao vrlo preciznu ocjenu događaja na koji je prošle nedjelje potrošeno previše mastila i previše TV minuta.
P. S. Nevjernim “Tomama”, kojima je teško pojmljivo da se FETÖ može naći pod skoro svakim kamenom, toplo preporučujem knjigu The Mighty Wurlitzer: How the CIA Played America profesora historije na California State University Hugha Wilforda. Podnaslov dovoljno govori, a FETÖ (kao grana CIA) operira na istim principima
