Vijesti iz Ukrajine bacaju sjenku nad svim ostalim događajima u svijetu. Međutim, u petak, 18. marta 2022, historijski dan otvaranja mosta “Çanakkale 1915” preko Dardanela  zabilježen je u svjetskim medijima. A kako i ne bi bio, ipak je to monumentalni most koji obara rekord svojim rasponom između stubova (simboličnih 2.023 metra), što ga čini visećim mostom najdužeg raspona u svijetu.

Ovo je četvrti put da se Azija povezuje mostovima s Evropom. Od toga, dva puta za vladavine Partije pravde i razvoja (AKP) na čelu sa sadašnjim predsjednikom Republike Turske Recepom Tayyipom Erdoğanom. Osim toga, dva kontinenta povezana su jednim tunelom i jednom metrolinijom u Istanbulu. Također izgrađenim za vakta AKP-a i Erdoğana.

No, vratimo se mostu “Çanakkale 1915”. Ono što svijet nije vidio jeste otpor izgradnji tog, kao i svih prethodnih mostova. Doduše, CNN nije propustio da pomene kritičare koji  propituju isplativost, rizike po okolinu i protivljenje javnosti. Naravno, to pominjanje odrađeno je “širokom četkom”, jer ući u detalje “argumentacije” kritičara otkrilo bi mnogo više o kritičarima i besmislenosti kritika.

Koliko se historija ponavlja, pokazao je neko ko je na društvenim mrežama objavio fotografiju teksta iz dnevnika Türkiye od 23. decembra 1999, koji se sastoji isključivo od podsjećanja na to šta su vodeće javne ličnosti u Turskoj i neke institucije govorile o izgradnji i otvaranju prvog mosta preko Bosfora, sada preimenovanog u “Most šehida 15. jula”, izgrađenog 1973. Slijedi odabir bisera.

Arhitektonska komora: “Most preko Bosfora je najveća katastrofa koje će se sručiti na glavu Turske i Istanbula. Zaobilaznica i viseći most su fantastična politička mašta.”

Çetin Altan, pisac: “Ne treba zaboraviti da će se Turska sutra uspostaviti u svjetlu ovih dokumenata (dokumenta Komore arhitekata), a ne prazne priče političara.”

Demirtaş Ceyhun, pisac: “Naučno je ustanovljeno da će most svakim danom činiti sve više i više užasne štete na tkivu društva.”

İlhan Selçuk, pisac: “Nećemo biti ponosni na ovaj most ni mi, niti naša djeca. Kako transportovati potrošačku robu kamionima bogatima s obje strane Bosfora, rješenje je most.”

Prof. dr. Gülten Kazgan,  ekonomistkinja: “Umjesto mosta, bolje napraviti nekoliko trajekata. Neproduktivne investicije bit će veliki potresi za tursku ekonomiju.”

Nadir Nadi, novinar: “Ovaj most je most desničara. Ovaj most je skupi češalj za ćelave.”

Dr. Selami Sözer, pejzažni arhitekta i profesor: “Most je pogrešan i opasan stav i nepoštovanje prema svim ljubiteljima umjetnosti u svijetu.”

Podružnica Radničke partije Beşiktaşa: “Želimo živjeti ljudski. Kažemo ne mostu.”

Kao što vidite, mostovi mogu biti katastrofe s nesagledivim posljedicama (naučno dokazano) na “tkivo društva” i ekonomiju, isto tako mogu biti ideološki orijentisani “desničarski”, neprijatelji ljubitelja umjetnosti itd. Međutim, ako mislite da su današnji argumenti nešto pametniji, varate se. “S druge strane medalje su negativni efekti mosta na prirodu, ekonomiju i društvo, smatraju ekonomisti i naučnici”, piše anonimni pisac na popularnom opozicionim sajtu Bianet. Naročito me zabavljaju negativni “efekti na društvo”, ne mogu ni da ih zamislim.

Čovjek se zapita da li ima prihvatljivih mostova za taj uvijek anti-protivan segment društva. I onda, koincidentalno, baš dok se u prisustvu predsjednika Republike Turske i premijera Južne Koreje inauguriše novi dragulj među mostovima, stiže tvit zvaničnog naloga Velike općine Antalija, gdje je na vlasti Republikanska narodna partija (CHP), iz kojeg vidimo da ima. Tvit glasi: “Obnovili smo most u Seriku star skoro 50 godina, koji je izgrađen 1975. godine i koji je završio svoj fizički život, kako bismo zaštitili životnu sigurnost naših građana”, a uz njega su priložene fotografije betonske ćuprije preko nekog potoka, raspona čitavih sedam metara.

Naravno, zasluženo, sprdnju na društvenim nisu mogli ne primijetiti mediji. Yeni Şafak: “Fotografije mosta objavljene na društvenim mrežama općine pod upravom CHP, koja nema drugu uslugu osim izrade skulptura (kako mi je to poznato), postale su predmet sprdnje.” Neki su korisnici komentarisali “Razmak između dvije kule je 7 metara, što simbolizuje Antalijsku ploču”, “Serikov đerdan”, “Jednu sedmicu besplatno”.

No, ruku na srce, tih pedesetak kubnih metara betona u krajnjoj je liniji neka usluga stanovnicima Serika i čin neke, nazovimo to, kreacije. A kreacija nije baš svojstvena CHP-u. Dok destrukcija jeste.

Žitelji Beşiktaşa prošle nedjelje bili su neprijatno iznenađeni djelimičnim uništavanjem jednog od simbola Istanbula. Drvored platana starih između 150 i 200 godina u jednoj od najljepših (upravo zbog tih platana) ulica Çırağan je desetkovan. Općina Istanbul je, pod izgovorom da su stabla bolesna, posjekla 112 historijskih platana iz vremena sultana Abdulaziza. Sve pod okriljem noći.

Izgovor da su platani oboljeli od gljivica i kancera nimalo ne drži vodu, jer protiv tih bolesti hem postoji prevencija, hem tretman. Nekim komentatorima nije promaklo da je koncentracija “bolesnih” stabala baš ispred gradilišta novih luksuznih stambenih objekata, kojima bi platani zaklanjali pogled na more, odnosno Bosfor. O tome da panjevi, koji su jedno kratko vrijeme svjedočili ovom zločinu, ne pokazuju znake bolesti da ne govorimo.

Nemoguće je ne sjetiti se takozvanih Gezi protesta 2013, koji su za povod imali preseljenje, ne sječenje, nekoliko stabala iz istoimenog parka. Nemoguće je ne zapitati se gdje su ti silni ekološki svjesni žitelji Istanbula koji su bili spremni da pale i ruše Istanbul zbog 5-6 stabala. Kako to da sada šute?

Naravno, to je retoričko pitanje. Gradonačelnik Istanbula İmamoğlu (rođen Mudafa), koji je, između ostalog, vodio neku dječurliju na Gezi proteste, te koji se tokom kampanje predstavljao kao veliki “ekolog”, odavno je pokazao svoje rušilačke sposobnosti i mržnju prema pravom zelenilu. Naime, odavno je uništio viseće bašte koje su krasile (maskirale) betonske zidove duž autoputeva koji presijecaju Istanbul. To je urađeno pod izgovorom “štednje” vode. Viseće bašte zamijenjene su grafitima (oh, kako je to moderno) od čijeg agresivnog šarenila čovjeku može pozliti ako ih gleda kroz prozor vozila u pokretu.

No, ova destrukcija historijskih platana na ulici koja vodi od Dolmabahçe palate sve do Ortaköya, što su sve, uzgred budi rečeno, prelijepi dijelovi grada, sasvim je novi nivo štetočinstva.

U Turskoj je sječa drveta krivično djelo, kažnjivo s do sedam godina zatvora. Megazvijezda pop muzike i filma Hülya Avşar imala je velikih problema kada su radnici koji su radili na izgradnji njene vile posjekli neka stabla. No, teško je očekivati da će neko odgovarati za sječu 112 (a u najavi je mnogo više) viševjekovnih platana, simbola Istanbula. Uvijek će se naći stručnjaci koji će tvrditi da je to bilo neophodno. Možda je nepotrebno naglasiti da će to biti stručnjaci od iste te iste vrste koji blebeću o negativnim efektima mostova na društvo.

Da, skoro zaboravih. Na obalama koje spaja most “Çanakkale 1915” posađeno je 540 hiljada sadnica. Dok jedni grade i sade, drugi uništavaju.