Sandsova sporo umiranje i smrt 5. maja 1981. bila je prekretnica u gorkom tridesetogodišnjem sukobu zbog britanske vlasti u Sjevernoj Irskoj. Nasilje je počelo 1968. godine, kada je policija napala mirne proteste za ljudska prava u Derryju, sjevernoirskom gradu s velikom katoličkom većinom.

Privremena Irska republikanska vojska (IRA) nastala je 1970. godine i počela gerilski rat s britanskom vojskom i lojalističkim paravojnim snagama većinskog protestantskog stanovništva, koji su željeli zadržati Ulster, kako ga zovu, britanskim.

Pobuna u zatvoru

Republikanski zatvorenici u zatvoru Maze južno od Belfasta odbijali su nositi zatvorske uniforme nakon što im je 1976. godine ukinut status političkih zatvorenika. Umjesto toga, umotavali su se u pokrivače. To je eskaliralo u "prljavi prosvjed" dvije godine kasnije, kada su odbijali prati se i brijati i počeli mazati zidove svojih ćelija izmetom.

Budući da je britanska premijerka Margaret Thatcher odbila popustiti, Sands je 1. ožujka 1981. godine počeo, kako je rekao, "štrajk glađu do smrti". Sands, zapovjednik 450 zatvorenika Privremene IRA-e u najstrože čuvanom bloku H zatvora Maze, tada je bio 26-godišnjak. 

Priključio se IRA-i u dobi od 18 godina, nakon što mu je porodica bila prisiljena napustiti svoj dom na protestantskom području. Proveo je veći dio sljedećeg desetljeća iza rešetaka nakon što je dvaput uhapšen s vatrenim oružjem. U nekim razdobljima pjesnik i tekstopisac, Sands se smatrao borcem za slobodu. Thatcher je ustrajala na tome da su on i njegovi drugovi obični zločinci. 

Sands je 9. aprila izabran za zastupnika u britanskome parlamentu u Londonu, tijesno porazivši bivšega čelnika glavne probritanske unionističke stranke u Sjevernoj Irskoj.

Bilo je to prvi put da je Privremena IRA sudjelovala u izbornoj politici, a pobjeda je uvjerila neke republikanske aktiviste da mogu pobijediti i tako. Do 54. dana štrajka glađu, "Sands nije imao više od 44 kilograma", objavio je AFP u to vrijeme.

"Pod tijelo mu je stavljena podloga od ovčje kože, kako mu kosti ne bi probijale njegovu kožu. Umotan je u mehku odjeću da zadrži tjelesnu toplinu", opisala je agencija.

Neuspjeh posrednika

Posljednje dane Bobbyja Sandsa obilježili su očajnički pokušaji posredovanja između zatvorenika i Londona, uključujući Papu i evropsko povjerenstvo za ljudska prava. Ali Thatcher je odbijala bilo kakav kompromis.

Gubeći svaku nadu, osobni izaslanik Ivana Pavla II. dao je Sandsu papino raspelo. Dana 5. maja, tada gluh i slijep, Sands je umro u zatvorskoj bolnici. Thatcher je ostala nepokolebana, a njezin stav podupirala je većina zastupnika u Westminsteru.

Kad je sama "Željezna lady" umrla 2013. godine, grafiti na republikanskom zapadu Belfasta poručili su joj da "truhne u miru". Sandsov sprovod 7. maja bio je ogroman prikaz snage republikanskog pokreta. Sedamdeset hiljada ljudi slijedilo je lijes do groblja Milltown u zapadnom Belfastu.

Još devet republikanskih zatvorenika umrlo je nakon Sandsa, sve dok štrajk glađu nije obustavljen 9. oktobra pod pritiskom obitelji štrajkaša. Premda su republikanci u prvo vrijeme udvostručili svoje nasilje i više napadali kontinentalnu Britaniju, kasnije su prihvatili ustavnu politiku nakon što su 1998. godine potpisali Sporazum na Veliki petak.

IRA se službeno odrekla nasilja u julu 2005. godine.

Njihovo političko krilo Sinn Fein sada dijeli vlast s unionistima s obje zajednice koje su približno jednakog broja. U trideset godina sjevernoirskoga sukoba ('Troubles') umrlo je više od 3.500 ljudi.

(Hina)