Blago Nidžarinih sehara

Nidžara Eminović rođena je 1976. godine u Donjem Vakufu. Od pete godine živi u Sarajevu, gdje završava osnovnu školu. Započela je školovanje u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu, a, zbog Agresije na Bosnu i Hercegovinu, srednju školu završava u Istanbulu. Po povratku u Sarajevo upisuje orijentalnu filologiju na Filozofskom fakultetu, gdje završava tri godine studija. Nidžara kaže da nema duži radni staž jer se posvetila porodici i djeci. “U Istanbulu sam pohađala kurs za bojenje na tkaninama, u Turskoj su veoma popularni kursevi ručnih radova. Kada se u Sarajevu otvorio prvi hobby centar, prodavaonica potrepština za umjetnike, onda sam postepeno počela kupovati materijal i time se baviti. Nakon toga sam usput počela i prodavati ono što bih napravila, to je originalan poklon koji ne možete pronaći nigdje drugdje”, tvrdi Nidžara.

Dekupaž ili salveta tehnika objašnjena je kao tehnika prvi put u 20. stoljeću, iako se ova tehnika primjenjivala i mnogo ranije. Ova je drevna tehnika u Evropu stigla iz Kine čak u 12. stoljeću. Kinezi su je doveli do savršenstva i uz pomoć nje dekorirali su razne drvene predmete. Ipak, tek u 20. stoljeću Francuzi su odlučili da ovoj tehnici daju i ime. Riječ ‘decouper’ stoga dolazi iz francuskog jezika i u prijevodu znači ‘isjeći’. Ovo podrazumijeva kreativnu tehniku uz pomoć koje se radi ukrašavanje raznih predmeta tako što se slike isijecaju s raznih papira ili salveta i nanose u slojevima na određeni predmet uz pomoć ljepila. Nidžara kaže da se danas dekupaž radi na zidnim i podnim pločicama, na slikama, zidovima, kao i na brojnim drugim predmetima. “Najčešće se koristi rižin papir, s kojim je vrlo lahko raditi dekupaž. U Istanbulu su već počeli proizvoditi rižin papir na metar, kao što se rade tapete. To još kod nas nije došlo, ovdje možete naći A3 i A4 formate. On se aplicira na table, kutije, stolove, kućni namještaj. Boje koje se koriste usavršene su do te mjere da se mogu koristiti na svim vrstama materijala, čak se mogu bojiti i parket i pločice. To su tzv. hibridne boje, prilagođene za svaku površinu. Idu i na metal, i na drvo, i na plastiku. Kod nas u Bosni i Hercegovini najpopularnije su table, podmetači i kutije na kojima se radi dekupaž. Meni je najvažnije što je sav materijal u kojem radim eko i može se koristiti u kući bez bojazni.”

TEHNIKA UKRAŠAVANJA

Umjetnici u Bosni i Hercegovini koji rade dekupaž najčešće koriste MDF materijal, poznatiji i kao medijapan. Medijapan dolazi u raznim profilima i dimenzijama. Nidžara Eminović naglašava kako je u Bosni i Hercegovini izuzetno dobra ponuda medijapana jer ima mnogo privatnih i malih obrtnika koji namjenski za dekupaž prave predmete od medijapana: “Ti predmeti se šmirglaju, ako na njima ima nekih nepravilnosti, to treba popraviti, i onda se boje. Prilikom bojenja se mogu koristiti određeni šabloni koji se mogu kupiti, a onda se predmeti mogu ukrašavati ili bojom ili reljefnim pastama. Zbog ljepšeg estetskog dojma, najčešće se na to sve stavlja rižin papir, ili salvete, jer su vrlo lagani za korištenje. Zbog cijene tog papira, danas se vrlo često koristi laserski print koji se radi na običnom tankom papiru. Vi svoj bilo kakav motiv možete odnijeti u kopirnicu, oni vam naprave kopiju, a onda se taj papir tanji selotejpom, to je vrlo jednostavna tehnika i takav istanjen papir se aplicira na već obojenu podlogu. Ostatak ukrašavanja zavisi od mašte, a i od onoga što klijent traži, ako je riječ o naručenom radu.”

Dekupaž se može prilagoditi i uraditi na skoro svakom materijalu. Njime se boje kuhinje, kućni namještaj, stolovi, komode, ormari. Ovom tehnikom može se renovirati bilo koji stari predmet, koji nakon urađenog dekupaža na njemu izgleda kao potpuno nov. “Također, koriste se odljevci od gipsa ili das-mase. To su silikonski kalupi u koje se stavlja ili gips ili das-masa i onda se dobiju ornamenti koji se lijepe na kutije, ramove, namještaj, nakon čega se od nečega što je bilo potpuno staro dobije nešto sasvim novo. Koriste se i zlatni i srebrni listići koji se apliciraju na kutije ili namještaj i onda dobijete vrhunski efekt, izuzetnu estetiku i pravu ljepotu. To se ne radi na velikim površinama, najčešće se aplicira po ivicama i slikama. Ovo je izuzetno skupa izrada, zlatni ili srebrni listići su skupi, vrlo nježni i osjetljivi za upotrebu, ali na kraju se taj predmet koji se radi dotjera do savršenstva”, pojašnjava Eminović, te dodaje da je u posljednjih tridesetak godina tehnika dekupaža veoma uznapredovala.

“Danas se dekupaž radi u čitavoj Evropi, Južnoj Americi, Rusiji. Svi koriste ovu tehniku, pogotovo kod restauracije predmeta. S njih se skida tanki površinski sloj i onda se nanose boje i papiri. Imate slučaj da ljudi, pogotovo na Zapadu, iz svojih kuća jednostavno izbace stari i dotrajali namještaj koji bez sumnje ima svoju vrijednost, ali je već star i dotrajao. Na smetljištu se nerijetko nađe namještaj i od punog drveta, ručni rad. Onda ljudi uzmu taj takav namještaj, od toga naprave vrhunske stvari i onda ga prodaju po izuzetno visokoj cijeni”, kaže Nidžara.

STARINAMA VRAĆA PRVOBITNI SJAJ

Naša sagovornica najčešće radi bosanske sehare s motivom bosanskog ćilima. Kaže da je to i najtraženije. “Pogotovo kada neko hoće da pokloni ovakav predmet nekome u dijaspori, a i kada dijaspora dođe ovdje u Bosnu na odmor. Ljudi vole i motive sa zvekirima, rukohvatima, bosanskim ćilimima na tablama, seharama i podmetačima. To su najčešće narudžbe. Također, radila sam table s motivima arabeske. Na te table stavljam tečno staklo, ili epoksidnu smolu, zbog zaštite i dugotrajnije upotrebe. To se na fotografijama najbolje može vidjeti kolika je razlika između običnih stvari i onih koje su ukrašene. Tu zaista ljepota dolazi do izražaja i vrlo često su mi se ljudi javljali govoreći da im je ta neka stvar na kojoj sam radila postala mnogo draža, upravo zbog toga što je s dekupažom zasjala u sasvim novom svjetlu. Hvalili su mi se kako su im ti predmeti, koji su nekada bili gotovo na izdisaju, sada stalni inventar u kući. Ti predmeti se mogu veoma dugo koristiti nakon što prođu ovakvu vrstu restauracije. Moji se radovi mogu pronaći diljem Amerike, Australije, Evrope, u Saudijskoj Arabiji, nema gdje nisu otišli i na to sam stvarno ponosna. Nekada se začudim kako ljudi na kraju svijeta saznaju za ovo čime se bavim, ali tako to ide. Neko nešto naruči, onda njegova sestra, brat, rođak, komšija vidi to kod njega, svidi mu se i tako to krene. Tek nedavno sam napravila na Instagramu profil ‘nidzara76’ i nisam se nešto puno bavila marketingom. Možda je to i iz razloga što se vrlo često zna desiti da neko samo uzme i preslika rad kada tako postavite na društvene mreže ili Instagram. Zbog toga nisam svoje radove baš mnogo reklamirala. Nedavno sam napravila vodeni žig i pomalo izbacujem svoje radove, ali najčešće sam po preporuci imala narudžbe koje su išle preko granice”, priča nam Nidžara Eminović.

Kada ljudima pošalje fotografije, oni izaberu određeni dizajn, izgled, motiv, a ostatak prepuštaju Nidžari, koja kaže da se veliki dio njenog rada i odnosa između nje i kupaca bazira na obostranom povjerenju. “Kada ljudi vide moje uratke, odmah budu prezadovoljni i nekada ne mogu iščekati kada ću završiti posao da vide kako to na kraju izgleda. Danas predmeti koji se vode da se rade pod dekupaž tehnikom i prodaju se vrlo često nisu tako lijepi za oko jer nisu urađeni kako treba. Tu treba posvetiti mnogo pažnje, predmeti se moraju dobro išmirglati. Treba biti jako oprezan da se boje nigdje ne prelijevaju, mora se biti veoma pedantan i uredan. Na kraju dobijete proizvod koji izgleda kao da je sad negdje iz neke fabrike izišao, ja to makar tako radim. Posvetim pažnju i vrijeme i ne želim da finalni proizvod bude traljav i ne tako lijep. Naravno, zbog svega toga, cijena predmeta koje prodajem bude u skladu s ogromnim vremenom i pažnjom koje uložim u svoj rad. Ne mogu rad koji radim pet ili sedam dana prodati nizašta. Ljudi mi se često jave i kažu: ‘Ah, je li to ono nešto što se boji?’, ali kada pogledaju moj rad u odnosu na ono što su do tada viđali, itekako primijete razliku.”

Nidžara kaže kako već duže vrijeme planira uraditi u dekupažu jednu veliku seharu koju je naslijedila od rahmetli svekrve. “Ona je baš onako povelika i želim je uraditi, još se samo trebamo odlučiti za motiv koji ćemo na njoj oslikati. Prilično je jednostavna, nije izrezbarena. Suprug želi da na njoj budu neki bosanski motivi, vidjet ću kako ću je uraditi, a, ako Bog da, svakako je u planu. Mene ovaj posao opušta, izuzetno je relaksirajući i može se primijeniti na dosta predmeta i materijala. Neke žene rade dekupaž i na kartonskim kutijama, nakon čega više ne možete ni prepoznati da je to nekada bila kartonska kutija. Mislim da je možda najvažnije u cijelom ovom poslu koji radim što se meni lično izuzetno sviđa. Postoji bezbroj kombinacija koje se mogu primijeniti i upravo me to privlači. Svaki novi predmet koji radim može biti potpuno različit od prethodnog, kada je riječ o motivu koji oslikavam, kao i o tehnici koju koristim. Privlače me iluminacije koje se mogu naći na Mushafu, tih kombinacija u Turskoj ima toliko mnogo. Naprimjer, kako je urađena Plava džamija s tim njihovim poznatim motivima pločica s lalom. Dosta tih rižinih papira je na tržištu, pa mi je to bilo pri ruci i praktično za koristiti, a jako je lijepo i efektno. Kada to ukomponirate s bojama i ručnim radom, završnica bude fantastična. Najveće mi je zadovoljstvo kada neko bude oduševljen i zadovoljan mojim radom i kada opet poželi da nešto oslikam. To je ono što mi daje motivaciju, kada znam da sam usrećila nekoga, a onda neko drugi još nekoga kada mu to pokloni. To mi se zadovoljstvo ne može ni s čim porediti.”