Na političkoj sceni očita su preslagivanja, udruživanja, preletavanja, mijenjanja stranačkih dresova i slične radinosti. Možda je najtragičniji slučaj Fahrudina Radončića, koji se mjesecima bavio unutarstranačkim trvenjima u SDA, da bi mu na koncu iz stranke izašla čitava Hercegovina, a zatim mu se opasno zakuhalo u Zavidovićima. Naravno, Radončić je to komentirao u svom stilu, bacivši spin da je riječ o jedinstvenom slučaju čišćenja korumpiranih kadrova, ali ne bilo gdje, ne u nekoj Bosni već u, pazi sad, čitavom svijetu. Niko, ali doista niko, nema veći đon od obraza. Radončić se naprosto vidi prvakom i kada masovno gubi.
Nadalje, formirana je nova stranka udruživanjem političke stranke načelnika Općine Stari Grad Ibrahima Hadžibajrića i krajiške A-SDA. Poprilično iznenađujuće s obzirom na to da je poznato da se ime ne mijenja ako za to ne postoji potreba iz krajnje nužde. U marketingu se takva pojava zove rebrendiranje i poduzima se kada je proizvod propao ili je pred gašenjem. Što se tiče Hadžibajrića, riječ je o projektu partije tzv. jednog lica, ali A-SDA je ipak bila stranka koja je razvila stanoviti brend u Krajini. Primijetili smo da je Dino Konaković s podozrenjem prokomentirao ovu krajiško-sarajevsku simbiozu te na isti dan pokrenuo kampanju u kojoj je promovirao nova imena u svom NiP-u – Aljošu Čamparu i načelnika Srebrenika Nihada Omerovića.
Pozornica za ovaj događaj ponovo je bila Face TV, a pritom su izrečene neke zaista nevjerovatne tvrdnje. Aljoši Čampari napokon su popustile sve kočnice, a što i ne bi kada je shvatio da Konakovićev beskrupulozni populizam ima efekta u javnosti?! “Bla, bla, bla, SDA je kriva... bla, bla, bla... mi nismo i nećemo... bla, bla... SDA...”, sažetak je proizvodnje komunikacijskih šumova koje se odaziva na ime NiP. Ali, naivan je onaj koji misli da su ovi zvukovi bezazleni.
Narod je razočaran, ljut, nezadovoljan, u očajničkoj potrebi za promjenama i retoričke fraze s jakim kritičkim nabojem često su vrlo prijemčive. Bez obzira na to što nemaju nikakvog uporišta u stvarnosti. Primjerice, Aljoša Čampara će reći da je SDA izdala državu i sve isporučila HDZ-u i SNSD-u jer im je prepustila sektor finansija. Istodobno će mudrijaš Aljoša priopćiti nešto nevjerovatno – da Ministarstvo sigurnosti koje vodi kadar SDA ništa ne vrijedi, da je Ministarstvo vanjskih poslova bezvrijedno i da je uzeto samo da se zaposli kadar SDA Bisera Turković i, na koncu, da ni Ministarstvo odbrane ništa ne vrijedi jer se dijeli na troje. Kakvo ublehaštvo, kakav monstruozni populizam!!! Zaključak može biti samo da je Čampara ili potpuni glupan ili je krajnje zlonamjeran i osvetoljubiv. Pošto nije glupan, to sigurno znamo, znači da je opasan čovjek. Doduše, možda jeste do te mjere od strasti pomućene pameti pa nije shvatio da sektor MUP-a koji je dobio na povjerenje ima u ovom trenutku mnogo veću sigurnosnu ulogu od samih Oružanih snaga. No, govoriti to Čampari uzaludan je posao. Da je kojim slučajem Ministarstvo finansija u rukama SDA, a gore navedena ministarstva u rukama HDZ-a i SNSD-a, tada bi, bez ikakve sumnje, Čampara uz Konakovićevo navijanje rekao da je SDA bitan samo novac.
SDA je, naime, pred velikim izazovom. Šta god uradi, kako god okrene, kriva je. Činjenice se ne uzimaju više u obzir, logika ne postoji, a zamjenom teza zavladao je zastrašujući oblik populizma i teškog licemjerja. SDA-ovci mogu jadikovati do Sudnjeg dana, ali situacija se neće sama od sebe popraviti. Greške koje čine, ponajviše u lošoj komunikaciji s javnošću, jednostavno si više ne mogu dopuštati. Većina patriota ove zemlje to savršeno razumije osjećajući da slabljenje ove stranke definitivno znači i slabljenje Bosne i Hercegovine. To je prirodni osjećaj, doslovno ugrađen u genotip dijela Bošnjaka. To bi povjerenje SDA morala opravdati i početi promišljenije komunicirati s javnošću. Logika po kojoj “će se stvari same odviti” više ne pali. Slučajevi Konakovićeve tvorničke proizvodnje laži najbolji je primjer za tu tvrdnju. Odnosno, ako SDA neće intenzivnije komunicirati, uradit će to drugi umjesto njih.
Primjerice, izlazak federalnog zastupnika Senada Mašetića iz SDA iz glasnica Aljoše Čampare tumači se kao neka vrsta gubitka. Smiješno, jer činjenice upućuju da je Mašetić samo jedan u nizu onih koji se posve odrodio od terena i dopustio si da bude dio klike otuđenih SDA-ovaca u Gornjem Vakufu, koja je umalo izručila ovaj izranjavani grad HDZ-u. Centrala SDA ispravno je procijenila, među njima i Denis Zvizdić, i podržala zdravu i dokazanu struju na čelu s načelnikom Seadom Čauševićem. Gornji Vakuf će prodisati, a Mašetić će vjerovatno završiti u rukama nekog Čampare s kojim će ciljati na svoju bivšu stranku. No, uopće se ne bismo začudili da ljudi poput Mašetića budu proizvedeni u heroje, ne bi to bio prvi slučaj takve vrste. Svi gore navedeni, trebalo bi još dodati Senada Šepića i Mirsada Kukića za kompletnu sliku, bili su nekada SDA-ovci, pod teškom lupom u javnosti, optuživani i prezreni, a danas su odjednom borci za bolju Bosnu i Hercegovinu i javnost im aplaudira.
Na koncu, u moru informacija trljamo oči, hvatamo se po glavi, pokušavamo razumjeti jesmo li sanjali ili nam se priviđa politička propaganda oko slučaja “Memić”, koji je posljednjih sedmica ponovo aktueliziran u javnosti. Na prste brojimo ko je bio ko u vrijeme kada je nesretni mladić Dženan Memić stradao – Dino Konaković je bio premijer KS, Ismir Jusko iz SBB-a bio je ministar MUP-a KS, Aljoša Čampara bio je (i još je) ministar MUP-a FBiH, kantonalna tužiteljica bila je Dalida Burzić, koja je bez sumnje bila bliska vrhu SBB-a. Prebiremo po razumu oko kantonalnog policijskog komesara kojeg je Vlada “Šestorke” smijenila i postavila novog još za vrijeme prošlog mandata. Niko ne spori porodici Memić pravo na borbu za pravdu, ali nejasne su, van fokusa su mete koje se biraju u vrhu SDA. Jedini koje bi mogli priupitati iz SDA jesu nadležni iz vremena kada je Dženan stradao – a imena su im Dino Konaković i Aljoša Čampara. Danas ta dva čovjeka dijele isti stranački dres.