Poslije nekoliko sedmica rekordno visokih temperatura i teške žege pala je kiša. Takvom željno čekanom osvježenju raduje se, doslovno, sve živo, cvijet i insekt, čovjek i zvijer... Sve osim naših islamofobnih sugrađana koji, čini se, pripadaju nekom permanentno neraspoloženom i zlovoljnom obliku (polu)života, nekoj naročitoj vrsti otrovnih buhokota koji vole da mrze. Naizgled živi, a mrtvih srca.
Razlog za zlovolju ovdašnjih islamofoba nije toliko kišna dova koju je organizirala Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, koliko činjenica da je kiša nakon dan-dva zaista i pala. Uvijek spremni za govor mržnje, islamofobi su naoštrili svoje pandže i jezike da ismijavaju “zatucane religiozne budale”, koje se “uzalud mole nebu”, a blagorodna kiša ih je ostavila kratkih rukava i mokrih glava. Ko će ko dragi Bog!
Štaviše, kiša nije samo saprala prašinu s naših ulica, već i liberalne maske s ovdašnjih islamofoba, te ih prikazala onakvima kakvi zaista i jesu. Iako se vole predstavljati racionalnim i objektivnim ljudima, odanim naučnoj metodi, iz njihovih reakcije posve je jasno da je riječ o osobama opterećenim sasvim iracionalnom mržnjom proizašlom iz još iracionalnije ideologije koju baštine.
Još jedan specifikum vezan za ovu populaciju jeste to da vrlo selektivno upotrebljavaju svoje otrovne žaoke, one nekako redovno zaobilaze kršteni dio građana Bosne i Hercegovine, te su isključivo usmjerene na ubode u muslimansko tkivo. Ovakva vrsta specijalizacije već je dobro poznata stvar, no novi su žestina i učestalost napada na muslimane, na njihove svetinje i njihovu tradiciju.
Čini se da je za ovu islamofobnu osionost ponajviše zaslužna činjenica to što su islamofobi i bošnjakofobi postali vlast. Nametnuta, nelegitimna i nelegalna vlast, ali, svejedno, vlast. To ih je potaklo na razmišljanje kako je možda vrijeme da islamofobnu šovinističku retoriku, koju prakticiraju na svojim druženjima, soarejama i sijelima prenesu u javni prostor te da je nametnu kao legitimni javni diskurs.
Sredstvo za uspostavljanje takvog “novog bosanskog poretka” je, naravno, Naša stranka, koja je politička artikulacija vizija, stremljenja, želja i potreba ovog društvenog sloja. Ideologija našizma, na kojem ova stranka počiva, jeste toksična kombinacija militantnog komunističkog ateizma, srpsko-pravoslavne islamofobne mitologije, katoličko-hrvatskog supremacizma i kulturrasizma te specifičnog urbanog fašizma građana druge ili treće generacije. U takvoj nevjerovatnoj kombinaciji islam i bošnjaštvo glavni su i, zapravo, jedini problem za uspostavu željenog društvenog poretka.
Upravo zato se Naša stranka tako odlučno i oduševljeno stavlja u odbranu islamofobnog šovnizima, kojeg u javni prostor ispaljuju njeni kadrovi ili stranci bliski “nezavisni” komentatori. Otuda i podrška uvredama na račun reisa i Islamske zajednice. Braneći takav šovinizam, našisti, ustvari, brane svoje “pravo” na šovinističku politiku spram većinskog naroda kojem su nametnuti da vladaju, brane svoju viziju društva u kojem će pozicija Bošnjaka, islama ali i svih bošnjačkih i muslimanskih institucija biti reducirana do marginalizacije, brane sve svoje prošle ali i buduće izdaje naroda kojem su nametnuti.
Zato za ovdašnje islamofobe kiša nije bila blagoslov, već prava nepogoda, koja ih je toliko ozlovoljila da već danima ne prestaju da zuje i ujedaju. Srećom, ovdašnje društvo do sada je razvilo dobar imunitet te s radošću očekuje nove kiše, naročito one oktobarske, koje će, ako Bog da, odnijeti sa sobom i političke nametnike ondje gdje im je i mjesto. Na smetljište historije.
KAP PO KAP
Bježi kišo s prozora: Zašto su ljuti naši islamofobi
Čini se da je za islamofobnu osionost ponajviše zaslužna činjenica to što su islamofobi i bošnjakofobi postali vlast. Nametnuta, nelegitimna i nelegalna vlast, ali, svejedno, vlast. To ih je potaklo na razmišljanje kako je možda vrijeme da islamofobnu šovinističku retoriku, koju prakticiraju na svojim druženjima, soarejama i sijelima prenesu u javni prostor te da je nametnu kao legitimni javni diskurs.
MUSTAFA DRNIŠLIĆ
Stavovi koje zastupaju autori nisu nužno i stavovi uredništva. Nijedan dio ovog izdanja ne smije se umnožavati, kopirati ili na bilo koji način reproducirati i koristiti bez izdavačevog pismenog dopuštenja.