Šezdeset četiri bivša pripadnika VRS-a, MUP-a RS-a i civilnih struktura vlasti RS-a optuženih za ratne zločine nalaze se u bjekstvu i uglavnom se kriju u Srbiji. Srbija ih je darivala državljanstvom i tako sakrila od ruke pravde, jer ona ne izručuje svoje državljane, a nerado se odlučuje da im sama sudi.
Najviše ih je optuženih za zločine protiv čovječnosti u vezi s genocidom u Srebrenici - njih devet. Predvodi ih Milenko Živanović, nekadašnji komandant Drinskog korpusa VRS-a. Protiv njega su posljednjih dana 2021. i prvih dana 2022. istovremno podignute dvije optužnice, jedna u Srbiji, a druga u Bosni i Hercegovini.
Optužnica Tužilaštva Bosne i Hercegovine tereti ga za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je isplanirao i izveo genocid u Srebrenici, a optužnica Javnog tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije za prisilno preseljenje stanovništva 1992. i 1995. sa područja Srebrenice, Cerske, Žepe i Goražda. Iako mu je pred Višim sudom u Beogradu suđenje počelo 30. maja 2022, Sud Bosne i Hercegovine je 28. jula 2023. izdao naredbu o raspisivanju međunarodne potjernice, objavio je portal Negatorigenocida.info.
Ostali optuženici za zločine na području Srebrenice još su daleko od bilo koje optuženičke klupe. Sud Bosne i Hercegovine je optužnicu protiv Radoslava Jankovića, nekadašnjeg obavještajnog oficira u Glavnom štabu VRS-a, potvrdio još 14. januara 2016. Optužnica ga tereti da je učestvovao u organizaciji transporta iz Potočara te da je bio u pratnji tri autobusa kojima su muškarci prebačeni u Orahovicu, znajući da će biti pogubljeni.
Radoslav Janković živi u Srbiji.
I Svetozar Kosorić, član Štaba Drinskog korpusa VRS-a, u bjekstvu je od 2016. I on živi u Srbiji. Optužnica potvrđena od Suda Bosne i Hercegovine 20. decembra 2016. tereti ga da je, kao načelnik Odjeljenja za obavještajne poslove Drinskog korpusa VRS-a, pronalazio lokacije za pogubljenje dječaka i muškaraca te učestvovao u organizovanju transporta za civile, predvodeći kolonu autobusa i kamiona kojima su žene i djeca prebačeni na teritoriju pod kontrolom ARBiH.
Dugogodišnji bjegunac pred rukom pravde je i Tomislav Kovač, nekadašnji komandant Štaba policijskih snaga i zamjenik ministra i ministar unutrašnjih poslova RS-a. Njega optužnica potvrđena pred Suom Bosne i Hercegovine 18. januara 2018. tereti da je komandovao policijskim snagama koje su sudjelovale u genocidu u Srebrenici. Policijske jedinice pod Kovačevom kontrolom bile su uključene u zarobljavanje muškaraca i dječaka, u transport i u masovna pogubljenja na više lokacija, uključujući skladište ZZ Kravica, Cersku, Dom kulture u Pilici, ekonomiju Branjevo, lokacije u Sandićima i Konjević Polju. Tomislav Kovač živi u Beogradu.
Optužnicu protiv Milomira Savčića Sud Bosne i Hercegovine je potvrdio 13. januara 2020. Tereti ga da je, kao komandant 65. zaštitnog motorizovanog puka Glavnog štaba VRS-a, u čijem sastavu je bio i bataljon vojne policije, pomagao u genocidu. Milomir Savčić je bio predsjednik Boračke organizacije RS-a i Sud mu je nakon potvrđivanja optužnice zabranio obavljanje te dužnosti. Suđenje mu je počelo 22. juna 2020. Bio je pod mjerama zabrane, ali ih je prekršio pa je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine na ročištu održanom 9. augusta 2021. zatražilo da mu se odredi pritvor. Ali niko ga nije zadržao i on je, nekoliko sati prije nego je sud donio odluku o određivanje pritvora, jednostavno išetao iz Suda Bosne i Hercegovine i dao se u bjekstvo. Pretpostavlja se da živi u Srbiji.
Zoran Malinić je bio direktno podređen Milomiru Savčiću. U bjekstvu je već više od četiri godine. Optužnica potvrđena pred Sudom Bosne i Hercegovine 16. oktobra 2020. tereti ga da je, kao komandant Bataljona vojne policije 65. zaštitnog motorizovanog puka GŠ VRS-a, pomagao u izvršenju genocida, odnosno da je, između ostalog, naredio podređenima da u Novoj Kasabi likvidiraju 12 civila, među kojima je bilo i žena i ranjenika. Iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine je saopćeno da je nastanjen u Beogradu.
Milisav Gavrić je bio pripadnik MUP-a RS-a. On ima najduži staž bjegunca pred pravdom. Optužnica potvrđena pred Sudom Bosne i Hercegovine 2008. tereti ga da je, u svojstvu zamjenika komandira Policijske stanice Srebrenica, u julu 1995. učestvovao u sistematskom hapšenju i ubistvima Bošnjaka, da je bio 12. i 13. jula u Potočarima i pomagao u transportu nekoliko hiljada žena, djece i staraca na teritoriju pod kontrolom ARBiH, te da je učestvovao u izdvajanju civila kojima se gubi svaki trag.
Borislav Stojišić i Rajko Drakulić nalaze se u bjekstvu skoro osam godina. Optužnica Tužilaštva Bosne i Hercegovine od 28. decembra 2017. tereti ih da su, kao pripadnici Vojne policije Vlaseničke brigade, u julu 1995. u Lukama kod Vlasenice, formirali punkt na kojem su zaustavili konvoj u kojem su prevoženi civili iz Potočara, te su ih opljačkali, razdvajali muškarce od djevojaka, djevojke silovali, a muškarce zatvorili u školu, a onda odveli na lokalitet Mršića i Jarovlja gdje su ubijani. Na lokalitetu Mršića nakon rata pronađena je masovna grobnica. Ovdje je ubijeno otprilike 30 ljudi. Stojišić i Drakulić su bili na optužnici skupa sa Miletom Kosorićem, komandantom Vlaseničke brigade Drinskog korpusa VRS-a, koji je u međuvremenu pravosnažno osuđen na 18 godina, i Momčilom Tešićem, kojem je, nakon prekida zbog bolesti, suđenje nastavljeno 31. januara 2025.
Gotovo osam godina u bjekstvu je i Bogdan Stevanović. Optužnica od 12. maja 2017. tereti ga da je u augustu 1992, u svojstvu komandira SJB Skelani i člana Kriznog štaba Srpske općine Skelani, učestvovao u progonu bošnjačkog stanovništva sa šireg područja Skelana i Srebrenice. Progoni su činjeni i zatvaranjem u prostorijama SJB Skelani i "Združeni dom" te prisilnim progonom žena i djece prema Bajinoj Bašti u Srbiji. Ubijeno je najmanje 35 osoba, a više stotina ih je deportovano ili zatočeno. Pretpostavlja se da živi u Bajinoj Bašti.
Šest je bjegunaca optuženih da su počinili teške ratne zločine na području Općine Prijedor. U bjekstvu je najduže Branislav Gavranović. Optužnica potvrđena od Suda Bosne i Hercegovine 26. novembra 2015. tereti ga da je 19. augusta 1992. u Donjoj Puharskoj silovao ženu bošnjačke nacionalnosti. Živi u Švedskoj, koja je odbila da ga izruči.
I protiv Mirka Vrućinića Sud Bosne i Hercegovine je potvrdio optužnicu 2015. godine, ali se on u bjekstvu nalazi od 2020. Optužnica ga tereti da je, kao načelnik SJB Sanski Most, učestvovao u progonu bošnjačkog i hvatskog stanovništva u općini Sanski Most i u selu Briševu u općini Prijedor. Suđenje mu je počelo 22. aprila 2015. i redovno je dolazio na sud, ali se na samom kraju dao u bjekstvo. Prema riječima njegovog branitelja Branka Gudala, Vrućinić je 31. augusta 2020, uoči iznošenja završnih riječi odbrane, došao u njegovu kancelariju i kazao mu da neće doći na ročište i da ide u Srbiju. Pošto je suđenje bilo završeno, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je zatražilo da sud izrekne presudu, ali je taj zahtjev odbijen jer prema Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine ne može se suditi u odsustvu. Vrućinić je već u septembru 2020. upisan u državljanstvo Srbije.
Mijodrag Vujičić zvani Crnogorac u bjekstvu je od 2017. Optužnica ga tereti da je, kao pripadnik 43. prijedorske brigade VRS-a, učestvovao u pogonu stanovnika bošnjačke nacionalnosti iz sela Zecovi. U ovom progonu ubijeno je više od 150 civila, među njima i žene, i djeca, i starci, a preživjeli su pohvatani i zatočeni u logore Keraterm, Omarska i Trnopolje. Vujičić živi u Beogradu.
Dragomir Šaponja i Željko Rudak su bili na optužnici zajedno sa Slavkom Puhalićem, Draganom Škrbićem i Rajkom Damjanovićem. Tu optužnicu Sud Bosne i Hercegovine je potvrdio 2023. Tereti ih da su bili dio sistema logora "Omarska", "Keraterm" i "Trnopolje", te da su, između ostalog, učestvovali u silovanju najmanje deset žena, među kojima su bile dvije maloljetne osobe, od kojih je jedna preminula usljed zlostavljanja (13-godišnja djevojčica je, kako stoji u optužnici, grupno silovana od pripadnika jedinice "Manijakosi" na najbrutalniji način), a kod dvije žrtve je silovanje prouzrokovalo nasilnu trudnoću i porod.
Dragomir Šaponja je, skupa sa Zdravkom Govedaricom, Predragom Kostićem, Nedeljkom Paspaljem, Milanom Pavlićem, Milutinom Popovićem, Draženkom Predojevićem, Željkom Savićem, Mirkom Babićem, Nikicom Janjićem, Draganom Kondićem, Goranom Lajićem i Nedjeljkom Timarcem, bio na optužnici koju je Haško tužilaštvo podiglo 1995. za zločine u "Omarskoj" i "Keratermu", ali je optužnica povučena u maju 1998. Tadašnja glavna haška tužiteljica Luis Arbur obrazložila je da je došlo do povećanja broja optuženih i da nije "moguće voditi više odvojenih suđenja za povezana djela koja su počinila lica kojima se adekvatno može suditi pred drugim sudskim tijelima, poput državnog suda", naglasivši da odluka nije donesena zbog nedostatka dokaz. Do sada je iz ove grupe optužnica podignuta samo protiv Šaponje.
I Mladen Mitrović je, prema optužnici Tužilaštva Bosne i Hercegovine iz decembra 2024, bio stražar u jednom od prijedorskih logora - u "Omarskoj" - gdje je počinio zločin protiv čovječnosti. Mitrović se 1997. skrasio u SAD-u, ali su ga tamošnje vlasti otkrile, te je 2016, kako je pisao Associated Press, osuđen na četiri godine jer je dao lažan iskaz prilikom useljenja.
U bjekstvu su po četiri optužena za zločine počinjene na području Foče, Vlasenice, Sarajeva i Ključa. Nikola Brčić je na osnovu potjernice iz BiH u decembru 2016. uhapšen u Beogradu. Spominje se u mnogim presudama u vezi sa zločinima u Karamanovoj kući u Miljevini gdje su djevojčice i djevojke bošnjačke nacionalnosti držane kao seksualno roblje. Nikada nije izručen niti mu je suđeno u Srbiji.
Za silovanje je optužen i Ranko Radulović. "Od 2. do 5. augusta 1992. u kući u Foči gdje su bili stacionirani pripadnici jedinice Dragoljuba Kunarca, djevojka bošnjačke nacionalnosti silovana je 11 puta od strane pripadnika VRS-a", stoji u optužnici. Ranko Radulović je državljanin Crne Gore i ranije je višestruko osuđivan, vlasnik je kafića i noćnog kluba u Nikšiću, a bio je i predsjednik gradskog fudbalskog kluba "Čelik". Putem videolinka iz Višeg suda u Podgorici 17. septembar 2021. izjasnio se da nije kriv, međutim, nikada nije došao na suđenje. Na statusnoj konferenciji održanoj 23. novembra 2023, tužilac Tužilaštva BiH Mersudin Pružan kazao je da ovaj predmet nije ustupljen crnogorskom pravosuđu jer svjedoci ne žele ići u Crnu Goru da svjedoče, čemu se naročito protivi jedna od ključnih svjedokinja. Od jula prošle godine Ranko Radulović je nedostupan i crnogroskim vlastima, koje ga sumnjiče za silovanje dvadesettrogodišnje djevojke u Nikšiću.
I Miodrag Nikačević je optužen za silovanje. Optužnica pred Sudom Bosne i Hercegovine potvrđena 25. januara 2021. godine, tereti ga i za ubistva, te da, kao komandir specijalne jedinice zvane "Nikačevi", nije poduzeo ništa da spriječi svoje podređene da pobiju uhapšene civile. I Nikačević je živio u Crnoj Gori, ali je u međuvremenu pobjegao u Srbiju.
Gorana Mojovića optužnica Tužilaštva Bosne i Hercegovine od 15. oktobra 2018. tereti da je, kao načelnik inžinjerijske jedinice Taktičke grupe Foča VRS-a, 2. augusta 1992., postavljanjem eksploziva potpuno uništio Aladža džamiju. Mojović živi u Zemunu.
Slađan Pajić je optužen da je sudjelovao u višestrukim silovanjima žene bošnjačke nacionalnosti te za silovanje djevojčice od trinaest godina u Vlasenici. Bio je uhapšen 3. jula 2018. godine, te je nakon pustanja na slobodu pobjegao u Srbiju.
Zorana Stupara optužnica potvrđena pred Sudom Bosne i Hercegovine 15. novembra 2018. tereti da je, kao pripadnik rezervnog sastava SJB Vlasenica, učestvovao u napadima na sela Džamdžiće, Alihodžiće, Gradinu i druga naselja, gdje je ubijeno najmanje 16 civila te prognano više desetina građana bošnjačke nacionalnosti. Bio je na optužnici skupa sa Simom Stuparom, koji je pravosnažno osuđen na 12 godina.
Blagoje Vojvodić i Čedo Bogičević su u bjekstvu od 2016. godine. Optužnica potvrđena pred Sudom Bosne i Hercegovine 1. novembra 2016. tereti ih da su učestvovali u progonu nebranjenog bošnjačkog stanovništva u selu Zaklopača. Bili su na optužnici sa Radomirom Pantićem, Milomirom Miloševićem, Brankom Jolovićem, Nenadom Vukotićem i Nikolom Lošićem, koji su u međuvremenu pravosnažno oslobođeni, te sa Markom Čalmićem, koji je preminuo tokom suđenja. Žive u Srbiji.
Mileta Stojanovića optužnica potvrđena pred Sudom Bosne i Hercegovine 7. oktobra 2022. godine tereti da je, u svojstvu upravnika zatočeničkog objekta koji se nalazio u dva hangara-cisterne za naftu u sarajevskom naselju Rajlovac, sudjelovao u zatvaranju otprilike 150 civila bošnjačke nacionalnosti iz Ahatovića, Bojnika i Dobroševića, koji su držani u nečovječnim uvjetima, podvrgnuti su raznim oblicima fizičkog i psihičkog zlostavljanja i vođeni na prinudne radove na prvu liniju fronta. Stojanavić živi u Gornjem Milanovcu.
Dragan Petković je pred Kantonalnim sudom u Sarajevu optužen da je učestvovao u premlaćivanju i pljačkanju civila te u strijeljanju I. K. iz sela Tihovići nad iskopanom rakom. U bjekstvu je od 2016. godine.
Za Krstom Markovićem zvanim Kićo Federalna uprava policije je 8. maja 2013. godine, na osnovu naredbe Kantonalnog suda u Sarajevu, raspisala potjernicu zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.
Branislava Gavrilovića, optužnica potvrđena pred Sudom Bosne i Hercegovine 29. decembra 2020. tereti da je, u svojstvu komandanta vojne formacije "Brnetovi četnici", koja je djelovala u sastavu Prve igmanske brigade VRS-a, početkom oktobra 1992. godine, prilikom napada na Otes, naredio da se civili koji su se sklonili u jednu garažu predaju, te je tada teško ranjenog Harisa Merzića, studenta medicine koji je radio u ambulanti u Otesu, kojeg su na nosilima iznijeli iz garaže, ustrijelio jedan pripadnik njegove jedinice, a da je on to mirno posmatrao.
Prema optužnici, u ljeto 1993. kada je zarobljeno više vojnika ARBiH na Golom brdu iznad Ilidže, učestvovao je u njihovom maltretiranju, jednog je lično ubio, a pripadnicima svoje jedinice naredio da ubiju još dvojicu. Prema informacijama Tužilaštva Bosne i Hercegovine Branislav Gavrilović živi u Beogradu, a prema pisanjima medija, muž je (ili su u ljubavnoj vezi) Maje Gojković, nekadašnje ministrice kulture u Vladi Srbije i predsjedavajuća Narodne skupštine Srbije, te aktelne premijerke Pokrajinske vlade Vojvodine.
Zoran Adamović, Saša Dunović, Ratko Samac i Slobodna Ris optuženi su za zločine u Ključu. Optužnica Tužilaštva Bosne i Hercegovine od 29. decembra 2017. godine tereti Zorana Ademovića, koji živi u Srbiji, da je, kao pripadnik VRS-a, u ljeto 1992. godine učestvovao u ubistvu četiri civila u Gornjem Kamičku. Sašu Dunovića optužnica potvrđena 23. decembra 2011. godine pred Sudom Bosne i Hercegovine tereti da je, kao pripadnik 17. lake pješadijske brigade VRS-a, učestvovao u progonu Hrvata i Bošnjaka 1992. godine i da je počinio ubistva. Za Slobodanom Risom potjernicu je, kako su to pisali mediji, raspisao Kantonalni sud u Bihaću. Ratko Samac je optužen za učešće u ubistvu bračnog para Hamdije i Derviše Vučkić i Mine Talić 14. maja 1993. godine. Živi u Rusiji. Naime, početkom 2024. objavljeno je da je Vladimir Putin 9. januara 2024. godinr potpisao ukaz o stupanju u rusko državljanstvo za više od 44 strana državljana, među kojima se, pod rednim brojem 29, nalazi i Ratko Samac.
Po trojica bjegunaca optužena su za zločine na području općina Zvornik i Bihać. Među njima najduži staž kao bjegunac od pravde ima Radomir Škiljević - u bjekstvu je od 2006. godine. Optužnica ga tereti da je, kao pripadnik Čete vojne policije Zvorničke brigade VRS-a, mučio zatvorenike u logoru DP "Novi izvor" u Zvorniku. Bio je na optužnici sa Ratkom Todorovićem i Dušanom Spasojevićem, koji su još 2008. godine pred Kantonalnim sudom u Tuzli osuđeni na pet godina i mjesec, odnosno na pet godina i osam mjeseci. Prema podacima Kantonalnog tužilaštva u Tuzli, nalazi se u Crnoj Gori.
Optužnicu protiv Vinka Lazića Suda Bosne i Hercegovine je potvrdio 30. decembra 2015. godine. Tereti ga da je, kao načelnik SJB Ugljevik, naređivao operacije policajaca u vrijeme širokog i sistematičnog napada usmjerenog protiv civila bošnjačke nacionalnosti u širem području sela Lokanj u općini Zvornik. Krije se u Srbiji, čak je 13. maja 2019. godine videolinkom iz Beograda svjedočio pred Sudom Bosne i Hercegovine na suđenju Goranu Maksimoviću i drugima, kao svjedok odbrane Ljiljana Mitrovića, koji je na kraju pravosnažno osuđen na osam godina zatvora.
Protiv Dušana Spasojevića podignute su tri optužnice. Na osnovu prve je 2008. godine pred Kantonalnim sudom u Tuzli pravosnažno osuđen na pet godina za zločine u zvorničkim logorima "Novi Izvor" i "Standard". Druga, od Suda Bosne i Hercegovine potvrđena 28. decembra 2018. godine, tereti ga da je, u svojstvu pripadnika TO srpske općine Zvornik, 27. maja 1992. godine silovao ženu izu Jusića u školi u Malešiću. Uhapšen je od pripadnika SIPA-e 19. novembra 2018. i u pritvoru je proveo do 5. aprila 2019. godine. Dok mu se sudilo u ovom predmetu, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je podiglo i treću optužnicu. Ta optužnica, potvrđena pred Sudom Bosne i Hercegovine 21. februara 2020. godine, tereti ga da je, skupa sa Vladom Ristanovićem, Perom Radićem i Božom Vidovićem, kojima se trenutno sudi pred Sudom Bosne i Hercegovine, učestvovao u napadu na selo Jusiće kada je ubijeno više civila bošnjačke nacionalnosti. Netom nakon potvrđivanja ove optužnice pobjegao je u Srbiju.
Dušan Cimeša je optužen za zločin protiv čovječnosti na području općine Bihać. Optužnica Tužilaštva Bosne i Hercegovine od 28. novembra 2018. godine tereti ga "da je, u svojstu načelnika SJB srpske opštine Bihać sa sjedištem u Ripču, ujedno i član Kriznog štaba, odnosno Ratnog predsjedništva srpke općine Bihać", svjesno učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu sa zajedničkim ciljem da teritoriju srpske općine Bihać očiste od stanovništva bošnjačke nacionalnosti, vršenjem progona na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Prema informacijma Tužilaštva Bosne i Hercegovine nastanjen je u Beogradu.
Gojko Borjan je u bjekstvu od 2020. godine, kada je za njim raspisana međunarodna potjernica. Sumnjiči se za zločine počinjene na području Hrgara. Borjan se kao saučesnik spominje u presudama Saši Ćurguzu i Željku Stanareviću, osuđenima pred Sudom BiH na 14 i 13 godina za ubistva 11 civila bošnjačke nacionalnosti koji su na Hrgar dovedeni iz Ripča gdje su bili zatočeni, a njihova tijela su pronađena u jami Bezdana u kojoj je pronađeno 83 tijela.
I za Slavkom Dotlićem je raspisana međunarodna potjernica. Osumnjičen je da je bio čuvar u logoru u IMT-eovom servisu u Ripču. Na suđenju Saši Ćurguzu pred Sudom BiH 1. septembra 2016. godine svjedočio je Milan Matijević, policajac u Ripču u vrijeme rata. On je tada kazao da je jednom prilikom rezervni policajac Slavko Dotlić, pijan, pucao na zatvorenike i da je uspio jednog ubiti.
Bjegunci Vitomir Popić i Aleksandar Grčić optuženi su za zločine počinjene u Gackom. Popića optužnica potvrđena na Sudu Bosne i Hercegovine 11. januara 2013. tereti da je, u svojstvu komandira Stanice milicije u SJB Gacko, učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je imao za cilj progon nesrpskog stanovništva iz općine Gacko. Grčića optužnica Tužilaštva Bosne i Hercegovine od 8. decembra 2022. godine tereti da je zlostavljao civile zatočene u kasarni u Avotvcu. Popić živi u Novom Sadu.
Jovan Kušić i Branislav Vuković su optuženi za zločine na Palama ponad Sarajeva. Optužnica Tužilaštva Bosne i Hercegovine od 4. oktobra 2019. godine tereti ih da su sudjelovali u mučenju, zlostavljanju i premlaćivanju civila bošnjačke nacionalnosti zatočenih u Domu kulture. Kušić je nastanjen u Novom Sadu i državljanin je Srbije, a Branislav Vuković zvani Bato živi u Vankuveru i državljanin je Kanade, saopćeno je iz Tužilaštva.
Marinko Vidović i Pero Vujović su optuženi za zločin protiv čovječnosti u Ilijašu. Optužnica potvrđena pred Sudom Bosne i Hercegovine 19. decembra 2022. godine tereti ih da su, Vidović u svojstvu komandanta, a Vujović u svojstvu pripadnika Interventnog voda Prve ilijaške brigade VRS-a, 5. juna 1992. učestvovali u napadu na selo Lješevo, kada je ubijeno 20 civila bošnjačke nacionalnosti, a ostali odvedeni u logor. Žive u Srbiji, otkud je Marinko Vidović 17. maja 2023. video-linkom svjedočio pred Sudom Bosne i Hercegovine na suđenju Ranku Draškoviću i Savi Manojloviću, koji su kasnije pravosnažno oslobođeni.
Goran Fifić i Milijana Milidrag su optuženi za zločin u Hadžićima. Optužnica potvrđena pred Kantonalnim sudom u Sarajevu 13. januara 2023. godine, tereti ih za mučenje civila bošnjačke nacionalnosti zatočenih u Sportsko-rekreacionom centru.
Mile Gvozden i Slavko Predojević optuženi su za zločine u Sanskom Mostu. Mileta Gvozdena optužnica Kantonalnog tužilaštva u Bihaću tereti da je, skupa sa bratom Miroslavom, koji je osuđen na 12 godina pred Višim sudom u Beogradu, 5. decembra 1992. godine u Sasini i Tomašici ubio šest civila hrvatske nacionalnosti. Optužnica protiv Slavka Predojevića potvrđena je pred Kantonalnim sudom u Bihaću 3. oktobra 2013. godine tereti ga da je, kao pripadnik VRS-a, 25. augusta 1992. u Skucanom Vakufu ubio Semira Mehića. Nastanjen je u Srbiji.
Dušan Kuzmanović i Zoran Kolobarić su optuženi za zločin na području Teslića. Kuzmanović je bio na optužnici sa Predragom Markočevićem i Marinkom Đukićem, pa je pred sami kraj suđenja pobjegao u Srbiju te je za njim raspisana potjernica, a ostala dvojica su pravosnažno oslobođena. Optužnica Tužilaštva BiH od 19. jula 2018. tereti ga da je, kao načelnik SJB Teslić i kao član Kriznog štaba općine Teslić, učestvovao u progonu bošnjačkog stanovništva. Sud Bosne i Hercegovine je od Granične policije dobio informaciju da je Kuzmanović 14. septembra 2023. godine prešao granicu sa Srbijom. U Srbiji se krije i Zoran Kolobarić. Bio je na optužnici sa Draganom Panićem, Dragoslavom Sljepčevićem, Draganom Toprekom, Srpkom Vukovićem, Božimirom Vukovićem i Mladenom Markovićem. Optužnica Javnog okružnog tužilaštva u Doboju tereti ih da su u Osivici, Ruževićima i Dragalovcima učestvovali u ubistvima i premlaćivanju civila.
Daleko od optuženičke klupe
Duško Kornjača je u bjekstvu skoro deset godina, živi u Novom Sadu. Za njega je Aleksandar Vučić, aktuelni predsjednik Republike Srbije, kazao da nikada neće biti izručen. Optužnica potvrđena na Sudu Bosne i Hercegovine 8. juna 2015. godine tereti ga da je, kao predsjednik Kriznog štaba, te predsjednik Skupštine opštine Čajniče i ministar odbrane u vladi SAO Hercegovine, kao svjestan učesnik udruženog zločinačkog poduhvata, planirao i naredio progon nesrpskog stanovništva općine Čajniče. Njegov brat Milun Kornjača bio je komandir "Plavih orlova" i osuđen je pred Sudom Bosne i Hercegovine na jedinstvenu kaznu od sedam godina zatvora.
Milojko Kovačević je u bjekstvu šest godina. Sud Bosne i Hercegovine je 28. februara 2019. godine potvrdio optužnica koja ga tereti da je, kao pripadnik SJB Višegrad, u junu 1992. godine učetvovao u prisilnom preseljenju civila bošnjačke nacionalnosti iz sela Donje Veletovo pored Višegrada, kada je cjelokupno stanovništvo transportovano prema području Općine Sokolac, gdje su žene, djeca i starije osobe protjerane na teritoriju pod kontrolom ARBiH, a 50 muškaraca odvedeno nad jamu "Paklenik" i pogubljeno. Živi u Užicu, saopćeno je iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine.
Brane Petković je optužen za zločine u Goraždu. Optužnica potvrđena od Suda Bosne i Hercegovine 23. novembra 2020. godine tereti ga da, u svojstvu komandanta Opštinskog štaba TO Srpsko Goražde, nije spriječio ubistvo 40 osoba u napadu na Lazje-Kokino Selo 22. maja 1992. godine. Neki mediji su pisali da Brane Petković živi u Kragujevcu.
Mladena Vasiljevića optužnica potvrđena od Suda Bosne i Hercegovine 29. juna 2016. godine tereti da je, kao načelnik SJB Rogatica, od maja do novembra 1992. učestvovao u progonu civilnog stanovništva te općine. Živi u Srbiji.
Damir Antelja je optužen za zločine na području Općine Nevesinje. Optužnica potvrđena od Suda Bosne i Hercegovine 7. februara 2022. godine tereti ga da je, skupa sa Zdravkom Kandićem, Draganom Đurđićem, Draganom Ivaniševićem, Goranom Došlom, Milanom Trifkovićem, Sinišom Kandićem, Mladenom Kandićem i Dragoslavom Aćimovićem, kojima se trenutno sudi pred Sudom Bosne i Hercegovine, učestvovao u ubistvu oko 100 osoba bošnjačke nacionalnosti u selu Zijemlje, među kojima je više desetaka žena, starijih osoba i veći broj djece.
Grozdan Savić je pred Okružnim sudom u Bijeljini optužen da je, kao pripadnik VRS-a, od aprila do novembra 1992. u mjestima Koraj i Mrtvica u općini Lopare fizički zlostavljao, zastrašivao i udarao više civila bošnjačke nacionalnosti koji su iz bijeljinskog logora "Sabirni centar" dovođeni u ova sela na prinudni rad. U optužnici stoji da je zatočenike tukao gvozdenim lancem po glavi. U decembru 2015. izručen je iz Rumunije, ali mu je dozvoljeno da se brani sa slobode. Nije se pojavio na suđenju 9. marta 2016. godine i otad je u bjekstvu.
Miloša Zekića optužnica potvrđena od Suda Bosne i Hercegovine 27. augusta 2014. godine tereti da je sredinom maja 1992, u svlačionicama stadiona Šekovići, gdje su bili zatočeni civili bošnjačke nacionalnosti iz Osmaka i Memića, pucnjima iz puške usmrtio četiri osobe.
Miroslav Tripković je optužen za ratni zločin protiv čovječnosti počinjen na području Općine Kalesija, odnosno da je učestvovao u ubistvu tri maloljetnika bošnjačke nacionalnosti u junu 1992. u šumi Stupić. Nalazi se u zatvoru u Srbiji.
Protiv Slobodana Ljubičića Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je podiglo optužnicu 16. augusta 2021. godine. Tereti ga da je, kao pripadnik SJB Brčko, učestvovao u ubistvu četiri civila bošnjačke nacionalnosti, te u silovanju i seksualnom zlostavljanju. Bio je na optužnici sa Stojanom Petrovićem koji je pravomoćno osuđen na sedam godina zatvora. Živi u Srbiji.
Za Ristom Berovićem potjernica je raspisana 29. decembra 2004. godine, po nalogu Kantonalnog suda u Sarajevu, gdje je optužen za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u Vogošći.
Obrada Ožegovića Kantonalni sud u Bihaću traži od 2012. godine zbog ratnog zločina protiv civila počinjenog na teritoriji Općine Bosanski Petrovac. Obrad Ožegović se pominje u presudi Slavku Stričeviću, osuđenom na devet godina pred Kantonalnim sudom u Bihaću: "Kao pripadnik rezervnog sastava MUP-a RS, 28. juna 1992, zajedno sa Milutinom Babićem i Obradom Ožegovićem, tukao je zarobljene pripadnike TOBiH iz Sanskog Mosta: Mustafu Cikotu, Emsuda Smailovića i Sadika Burnića. Na kraju su ih odveli do Derviševe jame u selu Bravsko. Prvo je Ožegović ubio Burnića, a dok su ga ostala dva zarobljenika nosili prema jami u njih je pucao Stričević." U aprilu 2014. godine Milutin Babić je izručen iz Srbije i nalazio se u pritvoru "Luke" u Bihaću, gdje je krajem 2014. doživio moždani udar.
Za Perom Vrakelom potjernica je raspisana još 2006. godine. Za njega su neki svjedoci kazivali da je 24. februara 1992. godine na središnjem trgu u Glamoču ubio liječnika hrvatske nacionalnosti Alojzija Kelavu. Na suđenju Dušku Suvari, pravosnažno osuđenom na šest godina zatvora, pred Sudom Bosne i Hercegovine je 25. juna 2021. pročitana izjava preminulog svjedoka Semira Smajića u kojoj, između ostalog, kazuje da su Srbi još 1991. išli u rat u Hrvatsku i da su se vraćali sa oružjem, te da je u jednom kafiću ubijen doktor Alojzije Kelava, da ga je ubio Pero Vrakela koji je uhapšen i poslan u Knin. Smajić dalje svjedoči da se Pero Vrakela uskoro vraća iz Knina i da se predstavlja kao vojvoda te okuplja oko sebe grupu problematičnih momaka kojoj se pridružuju i Duško Suvara i njegov brat Goran. Dalje Smajić govori o upadima u stanove i kuće i o ubistvima. Na kraju je Smajić s porodicom morao napustiti Glamoč i stan predati srpskim vlastima.
Neđeljko Popović je u bjekstvu od 2020. godine. Te godine je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine protiv njega podiglo optužnicu koja ga tereti da je, kao načelnik SJB Mrkonjić Grad, u junu 1992. godine dozvoljavao pripadnicima SJB, vojnicima i drugim osobama, ulazak u prostorije SJB, kao i u prostorije firme "Udarnik" u Bjelajcu i prostorije firme "Zadružna trgovina" u Podbrdu, gdje su vršili teška premlaćivanja i mučenja i nad nezakonito zatočenim većim brojem osoba bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, među kojima je bilo i malodobnih osoba i žena. Iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine je saopćeno da je nastanjen u Pančevu.
Miodrag Đurkić je u bjesktvu od 2022. Te godine Sud Bosne i Hercegovine je potvrdio optužnicu koja ga tereti da je, kao kriminalistički i KDZ tehničar u SJB Donji Vakuf, a od 1. jula do 23. septembra 1992. i upravnik zatočeničkog objekta "Vrbaspromet", počinio progon civilnog nesrpskog stanovništva općine Donji Vakuf.
Siniša Milojčić je optužen da je, kao pripadnik VRS-a, skupa sa Miladinom Trivićem i Slobodanom Bajićem, 18. juna 1993. u Banjoj Luci presreli devetnaestogodišnju djevojku bošnjačke nacionalnosti, odvezli je Trivićevim vozilom na kupalište "Mirnica", sva trojica su je silovali, a na kraju je zadavili remenom od puške i tijelo odvezli do odvodnog kanala za otpadni materijal i bacili u vodu. Pred Okružnim sudom u Banjoj Luci Trivić je pravosnažno osuđen na 15, a Bajić na osam godina zatvora. Milojčić živi u Švedskoj i tamošnje vlasti su 2012. odbile da ga izruče ili da ga procesuiraju, jer po švedskim zakonima nakon 15 godina dolazi do zastare ako je osoba imala između 18 i 21 godine u vrijeme počinjenja zločina.
Ljuban Ećim je optužen da je, u vrijeme širokog i sistematičnog napada VRS-a i policije na stanovništvo bošnjačke i hrvatske nacionalnosti na području Općine Kotor-Varoš i okoline, u svojstvu zamjenika i de facto zapovjednika Specijalne jedinice policije CSB Banja Luka, sudjelovao u udruženom zločinačkom poduhvatu. Međutim, Sud Bosne i Hercegovine je odbio potvrditi optužnicu Tužilaštva Bosne i Hercegovine od 27. decembra 2019. godine, jer tužioci nisu ispitali optuženog prije podizanja optužnice. Iz Tužilaštva BiH su odgovorili da su saslušali optuženog 26. jula 2019. u Višem sudu u Beogradu i da su Sudu Bosne i Hercegovine dostavili zapisnik sa saslušanja br. PomUk-Po2 44/2019.
Zorana Stojčića optužnica Okružnog javnog tužilaštva iz Doboja od 17. maja 2024. godine, tereti da je "zajedno sa Bojanić Miroslavom i Stanković Tihomirom koji su (na po godinu dana) pravosnažno osuđeni presudom Okružnog suda u Doboju" učestvovao u premlaćivanju civila hrvatske nacionalnosti zatočenog u Osnovnoj školi "Todor Dokić" u Kalenderovcima pored Dervente. Uhapšen je u Rumuniji 29. maja 2019. godine, ali nije izručen, objavio je portal Negatorigenocida.info.
