Vratio sam se u Ukrajinu 12. marta, prvobitno kako bih pisao za jedan američki medij koji pokriva vijesti vezane uz odbranu. Napisao sam četiri ili pet članaka u prvoj sedmici, ali onda je to sve jednostavno počelo izgledati neozbiljno. Nisam želio biti puki posmatrač. Ljudi koje sam poznavao iz prethodnih posjeta, a koji su sada u ukrajinskoj vojsci, zamolili su me za pomoć. Mislili su, budući da sam bivši američki marinac, da ja predstavljam američku vladu, bez obzira koliko često govorio da sam daleko od toga.

Moje prvo borbeno iskustvo kao marinca bilo je u Mogadišu u Somaliji 1990-ih, a zatim sam bio u prvoj diviziji marinaca tokom američke invazije na Irak 2003. godine. Završio sam obilaske u Iraku i bio jednom u Afganistanu, učestvovao u evakuaciju civila iz Libije 2011. godine i zapovijedao specijalnim jedinicama protiv ISIL-a 2016. godine.

Tako sam shvatio da mogu pomoći, na neki mali način, osim pisanja. Osjećao sam težinu i odgovornost, jer je ukrajinska vojska doživjela brzu ekspanziju. Prihvatili su hiljade novaka, što stvara značajan problem u obuci. Svijet vojnih specijalnih operacija prilično je malen, a ja sam član The Global SOF Foundationa, udruženja međunarodnih snaga za specijalne operacije. Kaže se da je tvoj ugled najvažnija stvar koju imaš, pa sam zamišljao da su ljudi ovdje čuli moje ime i pitali za mene.

Počeo sam pomalo, s nekolicinom momaka, obučavati ukrajinske snage za specijalne operacije s fokusom na otpor, jer smo bili u Kijevu i u trenutku kada se borba vodila na periferiji Kijeva, manje od 10 kilometara od nas. Bio je to grad pod opsadom.

Neki od momaka s kojima radim došli su na ideju da nas nazovu Mozart Group i mislio sam da je to privlačno. Sada se pitam je li to bila pogreška, jer mi nismo plaćenici poput ruske Wagner grupe. Naši ciljevi i način na koji djelujemo su toliko različiti. Ne želim da iko misli da smo išta poput njih i ne želim da iko misli da je naša jedina svrha suprotstaviti im se. Imamo takav prijezir prema toj organizaciji.

Pružamo osnovnu taktičku obuku, tj. kako rukovati oružjem. Počinjete s osnovnim procedurama jer mnogi ljudi misle da su vrlo napredni, ali ne znaju kako se taktički kretati a da ih ne vide, ili ne razumiju kamuflažu i osnovno rukovanje oružjem ili formacije. Odradili smo neke snajperske treninge, ali to je bio više trening gađanja. Naša interakcija je bila s ukrajinskim SOF-om i Ministarstvom odbrane Ukrajine, a ne sa samim predsjednikom Volodimirom Zelenskim. I tu je bio široka lepeza različitih ljudi – od momaka koji su proveli nekoliko godina u vojsci, snajperista i onih koji su vrijeme proveli u teritorijalnoj obrani sve do žena srednjih godina.

Primijetio sam da su Ukrajinci dobri u brojnim stvarima, čak su bolji od britanskih i američkih trupa u brojnim ključnim područjima. Jedno od njih je i razumijevanje dronova i onoga šta dronovi mogu učiniti. Također, razumiju kako koristiti preciznu paljbu, uzimaju osnovne quadcoptere i pretvaraju ih u smrtonosno oružje. Događaju se neke vrlo genijalne stvari.

Moral Ukrajinaca je izrazito visok. Bio je čak i kada je Kijev bio pod prijetnjom. Samo uvjerenje da Rusi neće pobijediti raste s više zvjerstava na koja nailaze. Prošao sam Irak i Afganistan, a prije toga sam bio u Mogadišu. Borio sam se protiv ISIL-a. Tu čujete da se loše stvari događaju u ratu tako da mi nije strano koliko ljudi mogu postati izopačeni. Ali neki dan sam nekome rekao da više poštujem ponašanje ISIL-a nego Ruse. To nije pretjerivanje. Nikada nisam počinio ratni zločin, uvijek sam govorio svojim momcima da se borimo s vrijednostima koje zastupamo, a ne usvajamo vrijednosti naših neprijatelja. Ne smatram se opakom osobom, ali trenutno sam ispunjen najdubljim prijezirom i ljutnjom.

Bio sam jedan od prvih ljudi u Buchi nakon ruskog povlačenja i vidio sam tijela bačena tamo, uključujući i tijela djece. Takve stvari se događaju u ratu. Kada imate vojnike koji su nervozni, oni su spremni na sve, ali čini se da je ovo bio vrlo, vrlo namjeran pristup ubijanju civila. Ljudi su izvučeni iz svojih domova i ubijani, žene grupno silovane u podrumima i zatim pogubljene. Ruke Ukrajinaca nisu neokrvavljene, ali teško ih je kriviti. Jer zamišljam da je ovo moja zemlja i da su to porodice koje sam poznavao. Također se ne upuštam u ovo kao neko ko je naivan i kao osoba koja nije prije vidjela okrutnost i izopačenost.

Sada dolazi stotinu volontera pa mislim da ćemo imati veći utjecaj. Imali smo tendenciju gravitirati kandidatima za specijalne operacije, ali oni koji su dolazili iz konvencionalnih snaga s posebnim vještinama – ako su bili instruktori snajperisti ili su znali upotrijebiti projektil stinger ili protutenkovske topove – dovedeni su da pomognu u obuci Ukrajinaca. Imamo dva tima za provjeru, u SAD-u i Velikoj Britaniji, jer posljednja stvar koju želimo ovdje su dečki koji su kauboji. Ali ne želim se pretvarati da smo promijenili tok rata. Iskreno, mislim da je veliki dio učinka koji smo imali bio neopipljiv. Čini se da su Ukrajinci jako uzbuđeni što iza sebe imaju Amerikance i Britance, koji im pomažu i podržavaju ih. Mislim da je to važno.

Sada moramo gurati i imamo plan izbaciti mobilne timove za obuku i logistička mjesta iza prve linije. Radimo naše prvo istraživanje mjesta gdje ćemo izvaditi medicinsku opremu i pružiti medicinsku obuku, jer Ukrajinci trebaju borbenu podršku. To nije pucanje u ljude, već evakuacija unesrećenih i pomoć na trijažnim mjestima. Grupa Mozart regrutirala je mnogo dobrovoljaca medicinara.

Moramo biti sposobni djelovati u samoobrani, ali mi nismo plaćenici; to mi nije namjera. Pokušavamo spasiti živote.

U potpunosti smo vođeni donacijama. Za nas u tome nema novca. Nema bespovratnih sredstava jer nismo nevladina organizacija. Ali pokušavamo učiniti više od toga da problemu zalijepimo flaster, pokušavamo izgraditi sposobnost, kapacitet i otpornost.

Mislim da ovo neće biti kratak rat. Mislim da će trajati najmanje godinu. Radit ćemo na deminiranju određenih područja – idemo naučiti tu vještinu iako imamo svoje dečke koji zapravo izlaze i pomažu Ukrajincima u deminiranju – i također želim ući u evakuaciju ugroženih građana. Moj cilj je nastaviti raditi ono što radimo, ali se proširiti. Ono što me najviše zabrinjava nisu Rusi, nego mogućnost da novca ponestane i da tako iznevjerimo ljude.