Tog 23. jula 1992. godine četnici su na oči majke Have Tatarević iz Zecova kod Prijedora, odveli od ručka njenih šest sinova i muža lokalnim putem.

Tada ih je posljednji put vidjela.

- Taj dan su jeli za stolom. Došli su i odveli ih do mesnice. Prvo je išao moj muž, a za njim i moji sinovi. Rekli su da će se vratiti odmah. Međutim, ni nakon pet dana nije ih bilo. Za to vrijeme pljačkane su kuće, odvođena stoka - pričala je majka Hava.

AUTOR SABIT BEKTO

U junu u Sarajevu izvođenje poeme ‘Hava majko, koliko ti je srce’ Sabita Bekte

Hava je za svojim sinovima i mužem, Muharemom, Senadom, Sejadom, Nihadom, Zilhadom, Zijadom i Nishadom tragala 22 godine.

Njihovi posmrtni ostaci su pronađeni u aprilu 2014. godine, u najvećoj masovnoj grobnici na ovim prostorima, u Tomašici. Ukopani su u julu iste godine. To je samo jedan u nizu zločina koji su počinili pripadnici Vojske RS-a.

Gotovo deset godina od prvih hapšenja osumnjičenih, Prvostepeno vijeće Suda Bosne i Hercegovine u decembru 2023. godine izreklo je presudu za 150 ubistava, mučenja, seksualna zlostavljanja i druga nečovječna djela nad civilima prijedorskog sela Zecovi. Od ukupno 11 optuženih, osuđeno je njih petero, dobili su ukupno 59 godina zatvora.

Dušan Milunić osuđen je na 12 godina zatvora, Zoran Stojnić na osam godina, Zoran Milunić na 14 godina, Ljubiša Četić na pet godina i Ilija Zorić na 20 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti, odnosno za krivična djela koja uključuju ubistva, progone, silovanja, mučenja, zatvaranja u logore.

Ostali od ukupno jedanaest optuženih, oslobođeni su krivice.

PRIJE TAČNO TRIDESET GODINA

Na današnji je dan Vojska Republike Srpske Havi Tatarević ubila šest sinova

Nadalje, svi optuženi oslobođeni su po pitanju postojanja udruženog zločinačkog poduhvata.

Zanimljivo je da se niti jedan od optuženih nije pojavio na izricanju presude.

Najveću kaznu zatvora dobio je Ilija Zorić (20 godina). On se povezuje sa zločinima u kući Hasana Bačića, u kojoj su bile samo žene i djeca. Najmlađe dijete imalo je tri, a najstarije 16 godina. U one koji su preživjeli prvi napad, pripadnici Rasavačke čete vraćali su se, te ponovo pucali u njihova tijela. Preživjelo je samo jedno dijete od 15 godina, koje se sakrilo unutar kuće i vidjelo masakr.

Život Fikreta Bačića iz Zecova stao je u ljeto 1992. godine kada mu je pobijena cijela porodica, 29 žena i djece Bačića, brat i stričević, ukupno 31. Fikretova supruga, majka, brat, bratova djeca… Ubijena su i Fikretova djeca. Sin Nermin imao je 12 godina. Kćerka Nermina bila je šest godina mlađa. Ubijen mu je i dvogodišnji bratić Ernest. Njihova tijela nikada nisu nađena.

Fikret je slučajno preživio jer je radio u Njemačkoj. Od tog dana 1992. godine, radi samo jedno. Traga za njima kako bi ih pokopao, kako bi znao gdje im je mezar.

Fikret Bačić

Bačić je prisustvovao izricanju presude Miluniću i drugima. Tada je kazao:

- Sjedeći u sudnici sam računao, za jednog ubijenog 105 dana zatvora. Poštovani gospodine Maksumiću i Sudsko vijeće, ovo je žalosno, iako je ovo historijski dan da je neko odgovarao za zločine u Zecovima. Pitao bih Sud, Tužilaštvo i sve institucije koje se bave pitanjem ratnih zločinaca, ekshumacijama, kada će taj proces biti okonačan. Mi već 31 godinu smo osuđeni i 31 godinu izdržavamo kaznu, jer su zločinci dokazali van razumne sumnje da mi nismo trebali biti u tom vremenu, na tom mjestu, nismo se smjeli zvati drukčije.

Na području sela Zecovi ubijeno je najmanje 150 civila bošnjačke nacionalnosti, u logorima na području općine Prijedor 30, dok su ostali civili ubijeni na drugim lokacijama i pod drugim okolnostima poslije progona iz sela Zecovi.