Bosna i Hercegovina, zemlja vječitih tranzicija i nedovršenih procesa, dobila je još jedan dokaz da međunarodna zajednica, uprkos decenijama prisustva, i dalje ne uspijeva pronaći zajednički jezik kada je riječ o našoj sudbini.

Jučerašnja sjednica Vijeća za provedbu mira (PIC) potvrdila je ono čega su se mnogi pribojavali – agonija oko izbora novog visokog predstavnika se nastavlja, a na "bijeli dim" iznad bijelog zdanja u Emerika Bluma 1 morat ćemo sačekati barem do 14. jula. Do tada, Bosna i Hercegovina ulazi u svojevrsno stanje "tehničkog mandata" na međunarodnom nivou.

Diplomatski šah

Sudbonosna sjednica: Sukob velesila oko nasljednika Christiana Schmidta

Umjesto punopravnog nasljednika Christiana Schmidta, koji 1. jula i zvanično odlazi u penziju, kormilo OHR-a preuzet će Louis J. Crishock, ali samo kao vršilac dužnosti. Ovakav ishod neodoljivo podsjeća na sudbinu brojnih domaćih kompanija koje, uslijed političkih blokada i neslaganja vlasnika, završe pod "privremenom upravom".

Crishock će tako postati neka vrsta stečajnog upravnika međunarodnog autoriteta, s još uvijek nejasnim konkretnim ingerencijama i planovima, osim onog protokolarnog o "osiguravanju institucionalnog kontinuiteta".

Transatlantski jaz

Iza zatvorenih vrata PIC-a vodi se bespoštedna diplomatska borba za prevlast između Washingtona i vodećih evropskih sila. Na sceni je transatlantski jaz kakav odavno nije viđen. S jedne strane, SAD snažno guraju italijanskog diplomatu Antonija Zanardija Landija. Kako bi umirili skeptične Evropljane, Italijani su u opticaj pustili i non-paper s očiglednim američkim pečatom u kojem obećavaju da Landi neće revidirati ranije odluke i da će bonske ovlasti koristiti samo kao krajnju mjeru.

S druge strane fronta, Berlin i Pariz ne popuštaju. Njihov favorit je Rene Troccaz, a strah od toga da bi Landi mogao postati "produžena ruka" Washingtona i eventualno poništiti Schmidtove izmjene Krivičnog zakona, tj. one po kojima se trenutno sudi ključnim političkim akterima poput Milorada Dodika – drži Evropljane u gardu.

Napetost je tolika da je Washington, prema diplomatskim izvorima, otvoreno zaprijetio preispitivanjem svog učešća i finansiranja OHR-a, što bi za ovu instituciju značilo ne samo politički, već i finansijski krah.

Između osjećaja sigurnosti i opravdanog skepticizma

Velike sile se, očigledno je, nadmeću čiji će favorit sjediti u Sarajevu, ali običan državljanin Bosne i Hercegovine ostaje razapet između dva oprečna osjećaja.

S jedne strane, postoji doza sigurnosti koju pruža činjenica da se SAD i Evropa ovoliko "tuku" oko pozicije visokog predstavnika koja sugerira da nas još uvijek nisu potpuno pustili niz vodu i da smo im, iz nekog razloga, bitni.

S druge strane, javlja se kod dijela građana i opravdani skepticizam. Tačnije, postoje oni koji se s pravom pitaju kakav to interes imaju bjelosvjetske velesile od nas. Šta je to što traže zauzvrat kako bi ostale uz našu zemlju? Da li je borba za novog visokog predstavnika borba za funkcionalnu Bosnu i Hercegovinu ili tek odmjeravanje mišića u kojem smo mi samo šahovska tabla?

Louis J. Crishock 1. jula preuzet će dužnost, ali će to uraditi u produžetku "diplomatskog rata". Njegov mandat v.d. direktora međunarodnog prisustva bit će test za Bosnu i Hercegovinu, ali i za snagu savezništva Washingtona i Brisela.

Hoće li 14. juli donijeti konačno rješenje ili samo novu epizodu u seriji "međunarodna neodlučnost", ostaje da se vidi. Do tada, ostajemo pod privremenom upravom, nadajući se da ova "firma" ipak neće proglasiti potpuni bankrot.