Mjesec dana nakon što su ruski tenkovi prvi put ušli u Ukrajinu, cijene nafte su porasle, a zapadne zemlje intenziviraju pozive Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima da povećaju svoju proizvodnju nafte kako bi pomogle stabilizaciji globalnih energetskih tržišta.

Arapski čelnici dosad su zahtjeve odbijali, a saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman (MBS) i prijestolonasljednik Abu Dhabija Mohammed bin Zayed (MBZ) više puta su odbijali uspostaviti telefonske razgovore s američkim predsjednikom Joeom Bidenom kako bi razgovarali o nafti i skoku cijena.

MBS i MBZ zadržali su mlak odnos s Bidenom od njegove inauguracije za predsjednika 2021. godine, za razliku od odnosa kakav su imali sa njegovim prethodnikom Donaldom Trumpom.

Za prijestolonasljednike ovdje postoji dvostruka strategija: političke mahinacije Saudijske Arabije i UAE u vezi s politikom SAD-a u regiji i šansa da povećaju blagajne svojih država prihodima od nafte. "Postoji zajednički osjećaj između Saudijske Arabije i UAE da su ih SAD iznevjerile i da se više ne pridržavaju uslova sporazuma Roosevelta i kralja Abdulaziza," rekao je Hashem Akel, stručnjak za energetska tržišta, za MEE u vezi s 80-godišnjim savezom između Washingtona i Riyada.

Davno je nestala dobra volja i odanost koju su Washington i Riyadh nekada imali jedno za drugo, što je počelo na sastanku 1943. između princa Faysala bin Abdul-Aziza Al Sauda koji je došao u Washington kako bi se susreo s tadašnjim američkim predsjednikom Franklinom D Rooseveltom. Nakon toga uslijedio je sastanak u Saudijskoj Arabiji 1945. između kralja Abdulaziza i američkog predsjednika.

Historijski događaj otvorio je novu eru između dviju nacija, pri čemu je SAD dodijelio Saudijskoj Arabiji i zemljama Zaljeva vojnu zaštitu, kao i pomoć u izgradnji i razvoju svojih država u zamjenu za pristup nafti, jer Rijad drži 16 posto svjetske rezerve.

Ipak, desetljećima kasnije, ovaj modus operandi bio je poremećen povećanjem broja bespilotnih letjelica i raketnih napada koje su pokrenuli jemenski pobunjenici Huti - koje podržava Iran - na saudijska naftna nalazišta i luke UAE.

Kao rezultat toga, i Rijad i Abu Dhabi postali su uznemireni kada su SAD odlučile ukloniti Hutije s popisa terorističkih grupa u februaru 2021. Njihova zabrinutost, koju je ponovio i Izrael, dodatno je porasla prošle sedmice kada su SAD rekle da razmatraju uklanjanje iranske Garde Islamske revolucije (IRGC) s popisa terorista.

"U politici postoje samo interesi. SAD je ostao neaktivan kada su Huti napali saudijska naftna postrojenja. Nisu osigurali zaštitu Rijadu od ovih napada", rekao je Akel. "Kada Biden nastavlja ignorirati MBS-a, koji je vođa Saudijske Arabije, donositelj odluka i budući kralj, to je takođe uvreda. Saudijska Arabija ima ekonomsku moć da učini ono što misli da je najbolje za nju."

Dok se druge zemlje bore s porastom troškova energije, rastuće cijene nafte rade u najboljem interesu Saudijske Arabije i UAE. Profesionalni trgovac Doug King rekao je Bloombergu da će nafta Brent ove godine vjerojatno dosegnuti 150 dolara po barelu, budući da se putovanja povećavaju nakon pandemije, a ponuda opada zbog sankcija ruskoj ekonomiji.

UAE su također imali težak početak s Bidenovom administracijom, kada su zastupnici iz Demokratske stranke pokušali odgoditi prodaju borbenih aviona F-35 UAE u sklopu vojnih ugovora od 23 milijarde dolara, uključujući dronove.

U decembru je Abu Dhabi rekao da će obustaviti pregovore o sporazumu, a u februaru je najavio plan za kupovinu desetak kineskih L15 Falcona jer UAE pokušava ojačati svoju odbranu nakon napada Hutija na njegove luke.

Drugi ključni faktor zbog kojeg Rijad i Abu Dhabi ne odgovaraju na Bidenove pozive je Iran, kojeg smatraju najvećim suparnikom zaljevskim zemljama, s izuzetkom Katara koji s Islamskom Republikom dijeli najveće plinsko polje na svijetu u Zaljevu.

Analitičari očekuju da SAD i druge svjetske sile - uključujući Kinu, Francusku, Njemačku, Rusiju i Veliku Britaniju - potpišu i ožive nuklearni sporazum s Iranom iz 2015., službeno poznat kao Zajednički sveobuhvatni plan djelovanja (JCPOA).

Ako se sporazum ponovno uspostavi, SAD bi ukinuo neke ekonomske sankcije Iranu, a zatim bi Teheran mogao prodavati svoju sirovu naftu na međunarodnom tržištu, smanjujući ovisnost o ruskoj nafti. "Amerikanci i Iranci plove u istom čamcu, svaki drži veslo. Rat između SAD-a i Irana, ili Irana i Izraela, sada nije opcija", rekao je Akel.

Ipak, ako bi Saudijska Arabija i UAE prihvatili zahtjeve SAD-a za povećanje proizvodnje nafte, i dalje će proći dva do tri mjeseca prije nego što se vidi bilo kakvo povećanje, jer naftnim poljima i strojevima je potrebno održavanje prije nego što počnu raditi, objasnio je Akel. "Nafta je nestabilnija na energetskim tržištima jer se budući ugovori o nafti postavljaju za tri mjeseca, dok se budući ugovori o plinu postavljaju za pet godina, a ponekad i više. Zato su cijene plina stabilnije", rekao je Akel.

Nakon zapadnih sankcija ruskim oligarsima i državnim kompanijama od invazije na Ukrajinu 24. februara, američki i evropski čelnici ispituju svaku moguću opciju da se izbjegnu oslanjanja na rusku naftu i plin.

Katar je značajan proizvođač ukapljenog prirodnog plina (LNG) i danima prije ruske invazije upozorio je da će biti "gotovo nemoguće" brzo zamijeniti moskovski plin. Doha izvozi plin u Južnu Koreju, Kinu, Indiju, Japan i Pakistan.

Za razliku od ugovora o nafti, koji ističu za tri mjeseca, Katar je zaključan u LNG ugovorima na 22 godine s Kinom od 2018. i 20 godina s Južnom Korejom od 2021. godine. U 2021. godine EU i UK uvezle su 70 posto svog LNG-a iz SAD-a (26 posto), Katara (24 posto) i Rusije (20 posto).

Evropska unija se dugo protivila katarskim dugim ugovorima o LNG-u, što je otežavalo promjenu ponude kako bi se brzo zadovoljila potražnja u drugim regijama. Polovina uvoza LNG-a u EU ostvaruje se kratkoročnim ugovorima, što EU preferira.

Hitna potreba EU za zamjenom ruskog plina potakla je nadu u Egiptu da će povećati izvoz plina u Europu. "Egipatski izvoz LNG-a obično ide na azijska tržišta, ali tokom proteklih mjeseci većina tereta isporučena je na evropska tržišta, s obzirom na neuobičajeno visoke cijene i zabrinutost u vezi sa isporukom ruskog plina", kaže Mona Sukkarieh, savjetnica za političke rizike i suosnivačica Middle East Strategic Perspektive.

Godine 2019. Egipat je dostigao samodostatnost snabdjevanja plinom nakon što je godinama bio neto uvoznik. Njezine dvije LNG tvornice u Idku i Damietti u sjevernom Egiptu imaju kombinirani kapacitet za proizvodnju 12,2 miliona tona LNG-a godišnje. Prema Sukkariehinim riječima, te tvornice "rade punim kapacitetom ili blizu kapaciteta, tako da nema puno prostora za daljnje povećanje izvoza. Premda je važno, radi se o relativno skromnim količinama, koje neće nužno sve biti usmjerene prema Evropi." Dodala je kako bi "svako proširenje egipatskih izvoznih kapaciteta zahtijevalo dodatna ulaganja i dug vremenski okvir da se materijalizira".

Druga energetska opcija za EU je plinovod koji bi doveo izraelski plin u Evropu preko Turske iz istočnog Sredozemlja. Ali ova opcija je puna rizika i može potrajati godinama. "Tursko tržište jedno je od najlogičnijih odredišta za izvore plina na moru East Med. Ali na putu plinovoda Izrael-Turska stoje znatni izazovi, uključujući geopolitičke izazove jer bi morao proći kroz isključivu ekonomsku zonu Kipra i ti izazovi moralo bi se riješiti", rekla je Sukkarieh.

Alžir je takođe proizvođač plina i ima dva podmorska cjevovoda do Italije i drugi do Maroka i zatim do Španije. Ali prošlog novembra Alžir je zatvorio svoj drugi naftovod zbog političkih napetosti s Rabatom. "Alžir proizvodi plin, ali u malim količinama, nedovoljnim za održavanje Europe. Maroko je takođe otkrio nova plinska polja, ali za to će trebati vrijeme prije nego što izvoz postane moguć", rekao je Akel.

Zbog toga SAD moraju tražiti od Rijada da pomogne u rješavanju evropskih potreba za plinom, te moraju popraviti odnos koji se pokvario. Akel zaključuje: „Mislim da će Amerikanci preispitati svoju politiku, posebno nakon što je Saudijska Arabija otkrila pet plinskih polja u februaru. Saudijska Arabija je bogata naftom, plinom i mineralima, ta zemlja ima mnogo toga za ponuditi."