Pitanje vakcinacije nije više samo pitanje ličnog izbora nego je to i pitanje od kojeg zavisi ekonomsko blagostanje u zemlji. Direktno ili indirektno, ekonomski oporavak od krize izazvane pandemijom Covid-19 zavisi od procesa vakcinacije. O vezi između vakcinacije i privrednog oporavka za Stav je govorio Admir Čavalić, asistent na Ekonomskom fakultetu u Tuzli.

STAV: Kakva je veza između vakcinacije i ekonomskog oporavka? Je li vakcinacija “odgovorna” za oporavak ekonomije od krize izazvane pandemijom?
ČAVALIĆ: Pod uvjetom da vakcinacija medicinski i zdravstveno djeluje, postoje dvije pretpostavke za oporavak ekonomije. Prva je direktna, druga indirektna. Direktna se odnosi na činjenicu da će vakcinacija dati rezultate u smislu da će biti manji broj umrlih, manji broj zaraženih, i to posljedično podrazumijeva normalizaciju radne snage, ekonomskih odnosa u društvu, što pretpostavlja brži oporavak i izlazak iz krize. Drugi, indirektni utjecaj vakcina odnosi se na optimizam, dakle vraćanje optimizma na tržište. Optimizam je nešto što nam treba, što je korisno ekonomiji, optimizam pokreće berze, tržište rada i generalno podstiče kompanije na više domaćih i inostranih investicija.

STAV: Bosna i Hercegovina je među zemljama koje nisu daleko odmakle u procesu vakcinacije. Znači li to da bismo mogli trpjeti određene ekonomske posljedice zaostajanja u tom procesu kroz, recimo, manje stope rasta?
ČAVALIĆ: To je moguće i to je oportunitetni trošak našeg oporavka. Mi ćemo se definitivno oporaviti ove 2021. godine, ovo jeste godina oporavka i očekuje se rast od 2,5 do 3,6 posto, što znači da je oporavak neminovan. E sad je pitanje hoćemo li se oporaviti po maksimalnim ili minimalnim stopama. U vezi s tim se jedan od odgovora krije i u procesu vakcinacije, ali ja ću biti jasan i navesti generalne faktore utjecaja na ekonomski oporavak, a niz je takvih faktora. Nije sve svedeno na vakcine. Tu je ekonomska politika, odnosi na inostranim tržištima, posebno tržištu Evropske unije. Vakcinacija jeste jedan od faktora utjecaja koji može smanjiti ili povećati ultimativnu stopu oporavka u Bosni i Hercegovini, ali oporavak, bez obzira na sve, sigurno neće izostati.

STAV: Koji je od faktora najznačajniji za oporavak?
ČAVALIĆ: Najznačajniji jeste oporavak tržišta zemalja Evropske unije. Više od 80 posto trgovinske razmjene Bosne i Hercegovine odnosi se na razmjenu sa zemljama Evropske unije, pogotovo sada kada su se promijenili geopolitički odnosi Evropske unije i Kine. Bosna i Hercegovina, odnosno naši izvoznici, dobivaju izuzetnu priliku za plasman svojih proizvoda zato što dolazi do oporavka potražnje na tržištu zemalja Evropske unije. Nezavisno od toga kako će raditi naša politika, hoće li u Bosni i Hercegovini biti političkih i ekonomskih kriza, ekonomski oporavak Evropske unije utjecat će pozitivno na oporavak Bosne i Hercegovine.

STAV: Ranije smo imali izražen interes privrednika da čak sami plate vakcine za svoje radnike, međutim, danas vidimo da je interes za vakcinaciju kod privrednika nekako iščeznuo. Imaju li privrednici razloga da budu zabrinuti za svoje biznise ako ne vakcinišu radnike na vrijeme?
ČAVALIĆ: U najboljem je interesu poslodavca da vakciniše radnika kako ne bi imao prekide u proizvodnji. I to je posebno bitno za kompanije koje rade za inostrano tržište, gdje se moraju pratiti i poštovati rokovi ili bilo kojim drugim kompanijama u modernom poslovanju. Ono što je bitno naglasiti jeste da su poslodavci inicijalno ponudili kupovinu, tu je u međuvremenu država preuzela glavnu ulogu. Znatan dio poslodavaca organizirao je u saradnji s regionalnim udruženjima poslodavaca odlazak na masovnu vakcinaciju u susjedne zemlje. Njima je u interesu da radnici budu vakcinisani, naravno, ali vrlo je teško natjerati radnika da se vakciniše ako on to ne želi jer to je na granici poštovanja ljudskih prava. Ali generalno, iz našeg iskustva, a radili smo niz istraživanja, poslodavci su ti koji najviše vjeruju vakcinaciji i podržavaju vakcinaciju.

STAV: Skoro se dvije godine svijet bori s koronom, a privreda je pritom dosta stradala. Je li privreda Bosne i Hercegovine prošla s blažim posljedicama od očekivanih na početku pandemije?
ČAVALIĆ: Još nemamo potpune rezultate efekata ekonomske krize. Ona se može manifestirati na razne načine. Još ne znamo koliko je kompanija zbog ekonomske krize propalo, koliko je računa blokirano. Ono što je izuzetno važno za navesti jeste da je naša ekonomija izuzetno otporna, ne oslanja se na podršku države nego zavisi od vanjskog oporavka. Bitno je naglasiti da mi nismo kao, recimo, susjedna Hrvatska ovisni o turizmu, izuzev dva kantona u Federaciji BiH. I to je, djelimično, uzrokovalo da nemamo tako izražene padove GDP-a. Međutim, problem naše ekonomije jeste da mi kod ekonomskih kriza ne padamo značajno u odnosu na našu bazu, a s druge strane sporije se oporavljamo.

STAV: Stabilni smo bez obzira na sve?
ČAVALIĆ: Jeste, ali i sporo rastemo. Nama je važno da rastemo dvije-tri godine po stopi višoj od tri posto, ali mi rastemo po stopi od dva posto. Nažalost, to je onaj puzajući ekonomski rast.

STAV: Ako uzmemo u obzir činjenice kao što su potpuni nedostatak direktnih stranih investicija, prepreke za poslovanje u svim sferama, teškoće zbog pandemije, političku nestabilnost na maksimumu..., a privreda i dalje bilježi relativno dobre rezultate, kako se to uopće može objasniti?
ČAVALIĆ: Tome je razlog Evropska unija. Toliko smo mala ekonomija da mi rastemo čim dođe do izuzetnog oporavka u Evropskoj uniji ili zemljama bitnim za nas, Njemačkoj naprimjer. Mi možemo imati dva posto ekonomskog rasta bez ikakve ekonomske politike. To je usud bosanskohercegovačke ekonomije. Naslanjamo se na veliko tržište od 500 miliona relativno bogatih potrošača.

STAV: Hoćete reći da je za nas najvažniji događaj izbori u Njemačkoj u septembru?
ČAVALIĆ: Pa, svakako je, u kontekstu ekonomskog utjecaja, bitniji nego domaća politika.

STAV: Od početka pandemije govorimo o restrukturiranju lanaca snabdijevanja i prilici za balkanske zemlje u tom kontekstu. Imamo li šta konkretno ponuditi?
ČAVALIĆ: Nemamo u odnosu na, recimo, Srbiju. Ne nudimo neke specijalne uvjete investitorima i, generalno, naš ključni problem jeste putna infrastruktura. Za dolazak velikih kompanija morate imati razvijenu putnu infrastrukturu, autoputeve i mrežu brzih cesta. Ono što je interesantno jeste da treba imati optimizma u pogledu našeg izvoza, kada govorimo o restrukturiranju globalnih lanaca snabdijevanja. Optimizam nam daje činjenica da je naša privreda orijentirana primarno poslovnom tržištu, a ne tržištu finalne potrošnje. Zbog toga, naprimjer, imamo osjećaj da su u supermarketima strani proizvodi, a ne naši. Razlog je što naši proizvodi nisu za finalnog potrošača nego za B2B tržište, tržište poslovne potrošnje. Laički kazano, znamo napraviti sjedište za golfa, a ne znamo napraviti čips, što u kontekstu krize i nije toliko loše.