Posljednja dešavanja u Janji, u kojoj su po ko zna koji put uznemirivani i napadani povratnici, samo su potvrdila tezu o tome da su Bošnjaci u bh. entitetu RS izloženi aparthejdu. Širom ovog entiteta u prethodnim danima mogle su se čuti fašističke poruke i prijetnje povratnicima koje podsjećaju na zlodjela iz devedesetih godina prošlog stoljeća. U Janji je zabilježen i napad na džamiju, što je samo jedan u nizu napada na povratnike u ovom mjestu od početka procesa povratka.

Samir Baćevac, delegat u Vijeću naroda entiteta RS, koji se u Janju vratio s porodicom nakon Agresije, ističe da je Janja često meta fašističkih napada. Nažalost, takva praksa prati Bošnjake još od kraja devedesetih, kada je opstruiran proces povratka u Janju. Baćevac je bio i jedan od svjedoka posljednjeg napada, u kojem su dvije osobe pucale iz vatrenog oružja, a ne iz gasnog, kako je to saopćeno.

“Bošnjaci Janje su nažalost često meta fašističkih napada, kao što je i ovaj od prije nekoliko dana, a kojem sam i lično svjedočio. Od samog početka procesa povratka tokom 1999. godine imali smo veliki otpor od strane onih koji su zauzeli naše kuće, taj proces je išao veoma teško, te je tek tokom 2001. godine započeo u pravom smislu. Bošnjaci Janje su imali veliku želju za povratkom, a također povratku je doprinio i pritisak međunarodne zajednice. Ovo govorim jer fašistički napadi na povratnike datiraju još iz tog perioda kada su bacane bombe, paljena je imovina i vršeni su drugi pritisci, a sve u cilju zaustavljanja povratka Bošnjaka.

Iako se u periodu od 2002. do 2010. smanjio broj napada na Bošnjake, moram istaći da naše komšije tokom svakog obilježavanja slavlja i vjerskih pravoslavnih praznika bacaju tromblone, bombe i pucaju iz dugih cijevi. Tokom 2016. godine je također pucano tokom Božića na Atik džamiju, pronađeno je nekoliko metaka, ali ne i počinioci ovog djela. Posljednji napad dogodio se prije nekoliko dana, kada se grupa od šest automobila zaustavila da bi kupila peciva. Također sam se našao tu s porodicom radi opskrbe jer sam išao na put za Sarajevo. U tim trenucima čuo sam pucnjavu. Uplašio sam se za maloljetnu djecu koja su bila sa mnom. Oni su pucali iz dva auta, te nakon toga produžili prema džamiji, gdje su vrijeđali malobrojne vjernike Bošnjake.

Ovdje ima oko 6.000 Bošnjaka, mi smo duboko u teritoriji entiteta RS i vjerujte da nije lahko biti Bošnjak ovdje na granici sa Srbijom. Nama su rane još uvijek svježe, jer na ovom području u Batkoviću bio je formiran prvi logor, čak je i sama Janja jedno vrijeme bila otvoreni logor gdje je živio određen broj Bošnjaka tokom rata, a isti su korišteni u razne svrhe, pa čak i kao živi štit.

Stoga nas ove scene zabrinjavaju. Dva lica su identificirana, ja odbijam zaključak da se radi o gasnim pištoljima jer sam bio svjedok da to nije istina. Kada je riječ o komšijama Srbima, manji dio njih osuđuje ovakve stvari i smatra da nisu dio hrišćanske tradicije, dok veći broj ovo odobrava i opravdava. Gradonačelnik je jedan od onih koji je odmah nakon ovih događaja došao i dao nam podršku. Moram istaći da je od 2010. godine bio krenuo jedan zamah pozitivnih aktivnosti i realizacije zajedničkih projekata s prethodnim gradonačelnikom Mićićem. Mi smo političkim putem u Janji i Bijeljini uspjeli realizirati niz projekata koji su bitni za Bošnjake, a podsjećanja radi, ovo područje je bilo pod američkim sankcijama zbog odnosa prema povratku, što znači da se postigao značajan napredak. Ovakve stvari definitivno narušavaju dobre odnose.

Janja je izuzetno primamljiva destinacija za ulaganje za naše privrednike iz Sarajeva, Zenice, Mostara i drugih gradova. Kao industrijska zona, nudimo mnogo mogućnosti i to je ono što je nama i bitno, da se ekonomski ulaže u ovaj kraj i održava povratak. Znači ekonomski, a ne kroz humanitarne donacije. Želimo stimulisati natalitet i pomoći mladim bračnim parovima, jer jedino tako možemo zadržati Bošnjake ovdje”, ističe Baćevac.

Mustafa Gradaščević, potpredsjednik u Skupštini Bijeljine, navodi da su i na početku mandata od srpskih predstavnika vlasti imale prijedloge koji su bili provokacija, a ticali su se podizanja biste zločincu Draži Mihajloviću. Kako kaže, glavni faktor i uzrok nestabilnosti jeste Milorad Dodik, te se nada da će zbog izazivanja ovakvog stanja doći kraj njemu i njegovom režimu.

“Mi smo već na početku mandata u Bijeljni imali prijedlog na prvoj Skupštini Grada da se podigne bista 'đeneralu Draži'. Znamo šta on predstavlja u historiji, te šta je uradio Bošnjacima. Imali smo iscrtavanje na džamiji u Bijeljini 'SSSS', bez osuda, bila je velika hajka na mene zbog čestitke Dana državnosti Bosne i Hercegovine. Čak mjesec dana je trajala hajka, pisalo se da me treba po kratkom postupku i da je u Bijeljini bila 'Budva' tokom 1992. i da nam se ništa nije desilo. Ova posljednja dešavanja govore nam da ovo nisu incidenti izolovani već smišljeni. Osjeti se doza nesigurnosti kod Bošnjaka, ljudi pitaju šta se dešava, šta je sljedeće. Ja se iskreno nadam da je s ovim posljednjim incidentom došlo do kulminacije, te da slijedi kraj režima Milorada Dodika, koji je najodgovorniji za cjelokupnu krizu u Bosni i Hercegovini, posebno za stanje u manjem bh. entitetu.

Nisam vidio javno da je neko od komšija Srba ova dešavanja osudio, jedina reakcija koju bih istakao jeste od gradonačelnika Ljubiše Petrovića, koji je došao i susreo se s nama. Sastanak je trajao skoro četiri sata i na njemu je razgovarano o svim pitanjima. Nadam se da šutnja od ostalih nije odobravanje. Mi smo u prethodnom periodu političkim putem uspjeli postići dosta toga, a i jedna smo od rijetkih povratničkih sredina u kojoj smo uspjeli promijeniti nazive ulica poput 'srpske vojske', 'dobrovoljačke garde', 'Karađorđeva' i slično. To nam govori da onoliko uspjeha možemo očekivati za naš narod koliko smo politički jaki. Dosta toga smo realizirali pa zbog toga i dobijemo povjerenje našeg naroda na izborima.

U povratnička mjesta se mora više ulagati. Dobar primjer je ministar Edin Ramić, koji je prisutan ovdje, ovo govorim i iz potrebe za većim prisustvom naših institucija u manjem entitetu. Svako radno mjesto u manjem entitetu za nas povratnike je ovdje Bajram i to moram istaći. Kada imamo ekonomsku sigurnost, možemo zadržati mlade, a kada im ne možemo pomoći pri zapošljavanju, onda oni odlaze”, navodi Gradaščević.

Glavni imam u Janji Omer ef. Camić ističe da su Bošnjaci u Janji zabrinuti zbog nemilih događaja koji ne prestaju. Prema njegovom mišljenju, primjetno je u prethodnim slučajevima da tužilaštvo i sud uvijek zakažu kod ovakvih situacija, te da izostanak adekvatnog sankcioniranja velikoj mjeri doprinosi ponavljanju ovakvih scena.

“Stanovnici Janje su zabrinuti zbog nemilih događaja u Janji, ali isto tako i provokacija u Foči, Višegradu, Gacku, Prijedoru, Doboju... Rane iz devedesetih su još uvijek svježe, a ni povratak u Janju 2001. godine nije prošao bez napada na Bošnjake i njihovu imovinu. Ovo su samo još jedni u nizu napada na mještane u Janji, od bacanja bombi ispred džamije, pucanja iz vatrenog oružja u samu džamiju, paljenja imovine, a svi ti incidenti učinjeni iz mržnje nisu adekvatno sankcionisani. U prethodnim slučajevima je uvijek zakazivalo tužilaštvo, odnosno sud, koji su dužni i nadležni da adekvatno sankcionišu prekršioce, što bi bila jasna poruka njima, ali i drugim sugrađanima koji od malih nogu gaje mržnju. Još uvijek stanovnici Janje ne pokazuju strah, budno prate situaciju i više šute, nadajući se da se neće desiti veći incident koji bi povukao dalekosežnije posljedice u vidu eventualnog novog raseljavanja.

Mještani su s razlogom zabrinuti. Bošnjaci su vrlo organizovani u Janji, te pored Medžlisa islamske zajednice, imamo odgovorne pojedince u Mjesnoj zajednici, strankama, kao i predstavnike u Skupštini Grada Bijeljina. Nažalost, možemo reći da ponavljanjem ovakvih incidenata stanovništvo gubi nadu u pravičnost državnih organa u lokalnoj zajednici, te vrlo često savjet, razumijevanje i utočište traže upravo u Islamskoj zajednici”, konstatira na kraju glavni imam.