Na ionako napetom tržištu nekretnina u Berlinu zabilježeni su paranormalni fenomeni u određenim šumovitim područjima na periferiji. Najznačajniji slučaj je Grunewald, zelena četvrt udaljena samo dvadesetak minuta od centra, gdje se kupuju i renoviraju luksuzne vile po astronomskim cijenama, zbog čega se časopis Der Spiegel zapitao ko bi ih mogao priuštiti. Brzo je otkriveno da nekoliko ruskih oligarha zaobilazi evropske sankcije i gomila imovinu u ekskluzivnim sektorima nekretnina, koristeći dioničarske ugovore s građevinskim kompanijama.

Gradski vijećnik Charlottenburg-Wilmersdorfa Oliver Schruoffeneger sada poziva na strože zahtjeve transparentnosti za građevinske firme kako bi se spriječilo preseljenje Putinovih prijatelja u njemačku prijestolnicu. „Trebamo puno strožije propise za prodaju zemljišta i provjeru porijekla sredstava“, kaže dodajući da  “Njemačka s tim jako teško živi”, a Berlin je postao “sigurno utočište” za sumnjive investitore.

Primjer te kolonizacije je vila u Waldtierviertelu Grunewalda, u kojoj je živio bivši ruski ambasador Vladimir Kotenev, u kojoj je kasnije bila smještena njemačka podružnica Gazproma i koja je pripadala biznismenu s vezama s ruskom političkom i finansijskom elitom: milijarder Arkadij Rotenberg, pouzdani čovjek od povjerenja Vladimira Putina i čije je bogatstvo prema Forbesu iznosilo oko 2,5 milijarde dolara u julu 2018.

Ruski investitori u tom području uključuju zastupnika u Dumi Borisa Paikina, koji je pogođen sankcijama EU-a i koji je radio za firmu kćerku Gazproma te posjeduje vilu i stambene blokove u tom području. Ovlašteni zastupnik Paikina je zajedno sa svojom majkom vodio lanac kockarnica u Njemačkoj. Na istom popisu investitora je i Jurij Bukin, bivši upravnik poslovnog carstva Rotenberg, koji posjeduje imanje u Waldtierviertelu, također vrlo blizu Wildentensteiga.

Irina Wirganskaya, kći Mihaila Gorbačova, posljednjeg predsjednika Sovjetskog Saveza, kupila je imanje u Wildentensteigu za 4,8 miliona eura 2020. Tako je nastala kolonija oligarha u Waldtierviertelu, u okrugu Grunewald u Schmargendorfu, većinom od koji su sakrili svoj identitet kroz dioničarske ugovore s vlasnicima zemljišta.

Waldtierviertel je razvijen nakon Drugog svjetskog rata kako bi se brzo izgradile kuće za američke oficire. Nakon povlačenja američkih trupa iz Berlina prije 30 godina, njemačka država je tamo prodala brojne nekretnine investitorima koji su upravljali porodičnim kućama ili malim stambenim blokovima sve dok sada nisu stigle neizbježne ruske ponude. Budući da zemljišnoknjižni uredi u Berlinu još uvijek rade analogno, a ne digitalno, čini se da se prate samo direktno identificirani pojedinci, ali ne i oni koji stoje iza firmi u čijem su vlasništvu.

To je Rotenbergu, naprimjer, omogućilo posjedovanje nekretnine sa svojom kćeri i bratom Borisom, uključujući luksuznu vilu pokraj ekskluzivne Pücklerstrasse. Njegova kći čak je jedno vrijeme tamo prijavila prebivalište, iako je bila pod sankcijama, iako sada izjavljuje da živi u Moskvi.

Notari u glavnom gradu Njemačke podliježu "zabrani ovjere kod notara" za kuće i zemljište za koje je dokazano da pripadaju osobi s popisa sankcija EU-a, navodi Udruženje notara koja je na internetu objavila popis imena svojih članova. Luksuzne vile, međutim, u zemljišnim knjigama vode se na imena njihovih supruga, kćeri ili majki, očito bez daljnjih provjera. U drugim slučajevima, misteriozne lažne kompanije pojavljuju se na Kipru i u drugim zemljama, ostavljajući sankcije samo na papiru.

Još jedno pitanje za berlinske porezne vlasti je jesu li Putinovi prijatelji doista dužni plaćati porez, što ovisi o tome jesu li vile samo investicija, već su dostupne i kao mjesto stanovanja. Još jedna zanimljivost je da svakome ko podliježe sankcijama ta imovina treba biti zamrznuta, a ne prodana. Rotenberg se, međutim, za povoljnu cijenu riješio luksuzne vile. Njegova su djeca dobila svoje udjele u kompaniji koja je bila vlasnik, a firma je kasnije prodala imovinu.