Uslijed vremenskih neprilika, uvažena profesorica pravnih nauka i političarka Benjamina Karić nije mogla dijeliti ćevape niti baklavu. Sarajevska zima, valjda, nosi ozbiljan zdravstveni rizik za poštovanu načelnicu, pa će ćevapi i baklave pričekati toplija vremena, iako su, s obzirom na ovakve političare, bolja vremena znatno neizvjesnija.
Prisjetimo se, međutim, trenutka kada je naučnica i političarka dr. Benjamina Karić s visokim predstavnikom Christianom Schmidtom dijelila ćevape. Tada je, britko i pronicljivo, a kako bi drukčije, nada bosanskohercegovačke politike, zaključila:
Kada govorimo o svemu onome što Sarajevo predstavlja, mnogo toga nam je na pameti. Ponosni smo na historiju, olimpijski duh, ali ono što je uvijek posebno važno jeste gastronomija i ponuda koja privlači veliki broj turista. Ako ste došli u Sarajevo, a niste probali ćevape, ne možete otići iz grada.
Umjesto dijeljenja ćevapa, u aktuelnoj epizodi Benjamina Karić odlučila je dijeliti lekcije novinarima. Stoga bi možda trebalo blago korigirati navedeni veleumni opažaj tadašnje gradonačelnice iz augusta 2024. godine. Rečenici o olimpijskom duhu, historiji i ćevapima trebalo bi dodati i završnu napomenu:
da novinari, prije svakog pitanja načelnici Karić, moraju dobro promisliti je li to politički pritisak i kako će se eventualno odraziti na Karić.
Osim što je tokom svog mandata Sarajevo i njegove građane svela na najgori mogući stereotip, grad ćevapa i viceva, očito je da sada prelazi u novu fazu, sasvim sukladnu vlastitim ideološkim uvjerenjima, fazu u kojoj se određuje šta se smije pisati, šta se smije pitati, a šta nikako ne.
Sjetimo se samo njenih ideja kada je gotovo svima dijelila ključeve grada i zahvalnice, pa čak i vatrogascima zato što su spasili ljudski život. No šta je zapravo posao vatrogasaca ako nije spašavanje života? Slijedom te logike, šta je posao političara ako ne obavljanje javnih poslova? Iz toga neminovno proizlazi da će svaki javni dužnosnik biti izložen kritikama. To nije nepristojnost, to je demokratska nužnost.
Naravno, kritike ne smiju biti neutemeljene niti proizvod nečijih skrivenih interesa. No načelnica bi morala shvatiti da u demokratskom poretku novinari imaju pravo postavljati pitanja slobodno, bez intervencija, bez korekcija, bez implicitnih prijetnji i dociranja s visoka.
Možda bi uvažena "naučnica" i načelnica Karić bila sretnija u vremenu ideoloških komisija koje su razvrstavale podobne i nepodobne, ili u sistemu u kojem su postojali filteri medijske slobode. Nadamo se da se ta vremena ipak neće vratiti.
U međuvremenu, Benjamina Karić trebala bi raditi svoj posao i manje slušati sufliranja bivših kvazinovinarki sa kojima se okružila! Valja joj zelenilo pripremiti za toplije vrijeme, jer ambijent u kojem se organizira roštilj na Vilsonovom šetalištu mora biti lijep, a ne natopljen bljuzgom, poput samuna koji je upio sav sok.

