U najvažnije faktore koji su određivali vojne uspjehe Armije Republike Bosne i Hercegovine, njenih korpusa, brigada i svih ostalih jedinica, spadao je moral boraca i starješina, od čijeg su raspoloženja, poleta i entuzijazma zavisile mnoge izvojevane pobjede. Osim osoba koje su po službenom položaju obavljale dužnost moralista i koje su svojom riječju i djelom svakodnevno nastojale motivirati i hrabriti bosansku vojsku, nezaobilaznu ulogu u podizanju morala i optimizma među borcima imali su i ratni bendovi s mnoštvom patriotskih pjesama. Među desetke ratnih bendova koji su upjesmili ratne uspjehe Armije Republike Bosne i Hercegovine, njene slavne jedinice i istaknute heroje, bio je i muzički bend “Behar” iz Bužima, formiran za potrebe 105/505. brigade Petog korpusa Armije RBiH. Njihove pjesme, koje su budile ponos za vrijeme sretnih i pobjedničkih dana, ali i vraćale nadu onda kad je bilo najteže, preživjele su do danas i vrlo su slušane širom domovine i bošnjačke dijaspore.

Muzički orkestar pod imenom “Behar” formiran je u novembru 1992. godine. Prvi je službeni nastup bend imao 7. novembra, a prvu postavu činili su: Nezir Porić (harmonika), Šemso Nuhanović (bubanj), Samir Mašić (solo i ritam gitara), Fikret Kadić (bas-gitara), Mehmed Mehdi Odobašić (vokal) i Nihad Nanić (vokal). Osim činjenice da je nakon prvog nastupa za bubnjara došao Esmir Mustafić, sastav benda ostao je isti sve do kraja rata. U nepune tri godine “Behar” je snimio petnaestak pjesama različitog muzičkog žanra, među kojima se posebno ističu Izeta i Nevzeta, Viteška brigada, Jurišni bataljon “Hamza”, To su Hamze i Gazije i 105. bužimska udarna brigada. U pjesmama kod kojih dominira harmonika primjetan je utjecaj domaće folk-muzike, dok ondje gdje u prvi plan dolazi gitara, s vrlo melodičnim solo dionicama i vješto ukomponiranim rifovima, pjesme zvuče poput nekih od najkomercijalnijih pop-rok uradaka na jugoslavenskoj muzičkoj sceni iz sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća. Tekstove pjesama pisalo je više autora, dok su za muzičku podlogu zaslužni Nezir Porić i Samir Mašić.

KOMANDANT IZET NANIĆ INICIJATOR OSNIVANJA BENDA

Inicijativa za formiranje benda “Behar” došla je od komandanta brigade Izeta Nanića, u čiju se viziju organiziranja 505. brigade uklapao i muzički orkestar. Po sjećanju harmonikaša Nezira Porića, početkom novembra 1992. godine po njega je došao pomoćnik komandanta za moral Abid Duraković, koji je tražio da se Porić javi u komandu brigade. “Kad sam došao kod Izeta Nanića, naš razgovor je počeo osvrtom na mladost i djetinjstvo. Kaže on meni: 'Znaš li ti, Nezire, kad smo mi svirali na onim priredbama?' A komandant je znao svirati klavijature i imao je solidno muzičko znanje. Predložio mi je formiranje muzičke sekcije čija bi uloga bila da sudjeluje u organizaciji kulturnih sadržaja i manifestacija. Kaže: 'Brigada mora imati bend, jer vidim, kad odem u Bihać, da na svim vojnim skupovima postoji muzička podloga i da to izgleda vrlo moćno. A s druge strane, nije dobro da ispadne da smo samo neki lovci i ribolovci, već da se vidi da smo ozbiljna brigada sa svim onim što jednu brigadu čini kompletnom, po svim segmentima njene organizacije. Treba nam bend koji će jačati moral boraca i među narodom širiti ljubav prema domovini.' Posebnu pažnju on je posvećivao muzičkoj podlozi kod pripremanja bilo kakvog vojnog skupa. U početku, kad su se organizirale prve smotre u Bužimu, morao je dolaziti korpusni orkestar. Međutim, vrlo brzo komandant Izet Nanić je shvatio da naša brigada mora imati vlastiti orkestar. Pitao me šta je neophodno da bi se osnovala muzička sekcija, koga od ljudi imam na raspolaganju i imamo li dovoljno muzičke opreme i instrumenata. Rekao sam mu da imamo dva vokala, Nihada Nanića i Mehmeda Mehdija Odobašića, koji već imaju višegodišnje iskustvo javnih nastupa. To su već bili iskusni momci koji su sa mnom oko 6-7 godina aktivno pjevali u bendu 'Unski biser'. Znao sam za još dvojicu Krupljana, Samira Mašića, koji je svirao ritam i solo-gitaru, te basistu Fikreta Kadića”, priča nam Nezir Porić, dodavši da je u početku postojala dilema da li članovi benda mogu biti dio muzičke sekcije i paralelno s tim ići na liniju.


Nezir, Niho i Mehdi s Izetom Nanićem i Mehom Bašićem

“Niho, Mehdi i ja smo prije osnivanja benda više od pola godine bili na liniji, u sklopu Trećeg bataljona. Pita me komandant možemo li i svirati i ići na liniju, a ja mu kažem da ne možemo. Iako su neki njegovi saradnici bili protiv naše demobilizacije, on je ipak odlučio da nas povuče s linije kako bismo se maksimalno mogli angažirati oko muzičkog dijela, nabavljanja opreme, održavanja probi, snimanja pjesama i videospotova, držanja nastupa kad god je bilo potrebe za tim. U startu je bilo puno improvizacije, sve dok se nismo uhodali. Prostorija u kojoj smo radili probe u početku je bila smještena u staroj školi, a kasnije u podrumu kuće pored hotela 'Radoč'. Prvi put kad nas je komandant obišao u staroj školi definitivno je odlučio da nas demobilizira. Tad nam je predložio ime 'Behar'. Sve je krenulo skromno, ali s vremenom je 'Behar' postao prilično važan segment 505. brigade. Na svim nastupima imao sam osjećaj da ljudi jedva čekaju da iziđemo na binu. Bili smo narodni bend s velikom popularnošću među vojskom i običnim narodom i cijenim da smo dali svoj doprinos ukupnoj odbrani, a posebno tome da se ne klone duhom u nekim kriznim situacijama. Jedan od posebnih ratnih nastupa bio je manifest sevdaha u Bužimu. Tom događaju prisustvovao je vojni i politički vrh Bihaćkog okruga. Svirali smo i pjevali široku lepezu sevdalinki i patriotskih pjesama, ali na prvom mjestu uvijek su bile pjesme u duhu 505. brigade. Naš autorski repertoar činilo je 15-ak pjesama koje su imale posebnu vrijednost. Na veliku žalost, danas nisu sačuvani snimci svih pjesama, i to je razlog da bi sve trebalo ponovo snimiti, dok smo mi akreti živi, koji još uvijek znamo tekst i muziku. Ili u najmanju ruku da se odrade notni zapisi”, naglašava Porić.

 PRIZNANJE OD GENERALA DUDAKOVIĆA

Jedan od vokala benda “Behar” bio je i Mehmed Mehdi Odobašić. Po njegovom sjećanju, prvi zvanični nastup imali su 7. novembra 1992. godine, kada je u Domu kulture u Bužimu organizirana kulturna priredba. “Na našoj prvoj svirci s nama je bio i Šemso Nuhanović iz Bosanske Krupe. Nakon toga, pridružio nam se Esmir Mustafić, koji je sve do kraja rata svirao bubanj. Prva pjesma koju smo javno odsvirali bila je Izeta i Nevzeta, koja se prvotno zvala Hasana i Huseina. Tekst je napisao rahmetli Husein Šahinović Prco. Jedne prilike dok smo mi svirali, došao je komandant Nanić. I kad je on čuo tu pjesmu, odmah mu se svidjela. Kaže: 'Kad bi se ova pjesma mogla kako zvati Izeta i Nevzeta.' A nekoliko mjeseci ranije poginuo je njegov brat Nevzet. Mi smo pitali Prcu i on je odmah pristao. Ta je pjesma snimljena pred akciju 'Munja '93'. Nakon prve pjesme, sve je išlo dosta lakše. Uslijedilo je petnaestak pjesama u našem aranžmanu. Neke je pjevao Niho, a neke sam ja. Recimo, Niho je izvodio: Viteška brigada, To su Hamze i Gazije, Vitez i Bužimka, Šehid, Ne rušite naše gradove i 506. brigada. Ja sam pjevao: Izeta i Nevzeta, 105. bužimska udarna brigada, Jurišni bataljon 'Hamza', Zaplakala Kladuščanka, Zemlja Bosna, Mili sine moj, Selam, selam, merhaba, domovino najdraža, Imam samo zemlju Bosnu i Hunjo brate. Naravno, bilo je tu još puno pjesama o Petom korpusu, njegovim brigadama i specijalnim jedinicama, kao i općenito patriotskih pjesama o drugim jedinicama Armije RBiH. Nažalost, nisu sačuvani svi podaci o autorima teksta pjesama. Znam da je Vitešku brigadu napisao doktor Samir Porić, Izeta i Nevzeta Husein Šahinović Prco, Jurišni bataljon 'Hamza' novinar rahmetli Omer Kličić, Jasmin Šarić je autor pjesme Vitez i Bužimka, a Hasan Suljić Haća pjesme Imam samo zemlju Bosnu. Većinu ostalih pisali smo mi iz benda i svaka od tih pjesama, prije konačnog snimanja, doživjela je dosta korekcija. Uglavnom, svi originalni audio i videosnimci pjesama nastali su u toku rata”, prisjeća se Mehmed Mehdi Odobašić.


S lijeva na desno, Fikret Kadić, Nezir Porić, Esmir Mustafić, Mehmed Odobašić i Samir Mašić

Mehdi i njegove kolege s “Beharom” imali su stotine nastupa u toku rata. Ako bi izdvajao neki od nastupa, kaže da bi to bio nastup na smotri vojnih orkestara u dvorani Luke u Bihaću. “Na nastupu u Lukama predstavili smo se pred više od 5.000 ljudi. Imam sačuvano priznanje koje smo dobili od komandanta korpusa Atifa Dudakovića. Sjećam se da je komandantu Naniću i Durakoviću bilo izuzetno drago što smo imali dobar nastup. Žao mi je što niko poslije rata nije našao za shodno da se sve te pjesme ponovo snime, u mnogo kvalitetnijoj produkciji. Da ostane u arhivi za buduće generacije. Nama muzičarima i pjevačima ne treba nikakva zarada jer smo situirani ljudi. Svu zaradu bismo poklonili Muzeju 505. brigade. Za sada, jedino priznanje bendu 'Behar' i njegovim pjesmama jeste naš nastup na završnici manifestacije 'Slobodarski dani viteškog grada Bužima'”, dodao je Odobašić.


S lijeva na desno Nezir Porić, Nihad Nanić i Mehmed Mehdi Odobašić

Drugi vokal u bendu “Behar” bio je Nihad Niho Nanić: “Od samog početka sve je krenulo dobro i naše prve pjesme su imale veoma dobar odjek u javnosti. Recimo, pjesma 'Kada akšam zauči, čujem glas ezana' davala je takav moral i budila takve emocije da je to teško opisati. Kad je brigada počela s nizanjem uspjeha, komandant Izet Nanić shvatio je da te pobjede i junaštva treba opjevati i na taj način dati vjetar u leđa borcima za nove akcije. On je imao osjećaj da se sve treba bilježiti. U tom smislu, važno je istaći i Službu za informisanje, Muzej 505, Glas Bužima, pa onda kasnije Radio Bužim, što dovoljno pokazuje koliko je u toku rata bila dobra organizacija i na polju vojnog i civilnog života u Bužimu. Sjećam se kad je komandant rekao: 'Ljudi, jednog dana kad sve ovo prođe, neće biti ni brigade ni nas. Ono što pjesnik napiše i umjetnik otpjeva to će ostati, a sve drugo će nestati. E u tome je vrijednost ovih momaka. Mi trebamo imati svoj bend, svoje pjesme, nešto što će i narodu i vojsci podizati samopouzdanje, moral, davati nadu i vjeru u konačnu pobjedu Armije Republike Bosne i Hercegovine.'”

PJESME O HEROJSKOJ BORBI

Kad je formiran bend, Nihad Nino Nanić i njegove kolege već su bili afirmirani muzičari, tako da su njihovi ratni nastupi bili vrlo upečatljivi. “U više navrata smo imali prezentaciju brigade, nastupali u zabavnom dijelu različitih vojnih smotri i obilježavanja. Išli smo na Ostrožac, u Cazin, Bihać i drugdje. Pjevali smo naše pjesme, ali i druge, posebno korpusnu pjesmu: 'U boj, u boj, u boj, u boj za narod svoj, mi smo sila nebeska, Peti korpus Armije BiH.' Uglavnom, onako kako je 505. svojim ratnim uspjesima išla ispred ostalih brigada, tako smo se mi nastojali nametnuti kao najprepoznatljiviji bend. Uvijek smo se trudili da uspjehe 505. i Petog korpusa prenesemo na obične ljude. Za svaku pjesmu smo pravili neku govornu uvertiru, tipa: 'Junački i viteški Bužimljani su s vama.' Ili, recimo, ako je bila neka akcija 'Hamzi', i prilikom pjesme To su Hamze i Gazije kazali bismo nekoliko 'zapaljivih' rečenica o uspješno odrađenoj akciji. To je vazda prolazilo kod publike, proradile bi emocije... Posebno mi je godilo kad usred Bihaća, koji je slovio kao grad ozbiljne muzičke scene, čujem komentare tipa: 'Ma ovih Bužimljana, svaka im čast.' A nama je najviše značilo kad nam komandant Nanić priđe nakon nastupa i čestita”,  priča Nihad Nanić.


Mehdi i Nezir za Dan brigade 15.8.2021. godine

Prilikom dolaska boraca s linije u prostorijama firme “Buteks” “Behar” je često organizirao fešte. Jednu noć se sviralo za pripadnike jednog bataljona ili čete, drugu večer za neku drugu četu ili specijalnu jedinicu, i tako ukrug. Nihad ističe da mu je jedan nastup ostao u posebnom sjećanju: “Krajem decembra 1994. godine vojna situacija na Bihaćkom okrugu je bila vrlo teška, svaki dan se ginulo. Taj dan kad mi trebamo imati nastup bilo je puno ranjenih i poginulih na velikokladuškom ratištu. I mi smo odlučili da tu noć nećemo svirati. Međutim, dolazi komandant i kaže: 'Svirati! Mi ako klonemo duhom, ako padnemo na koljena, ako nas ta situacija obori, mi smo gotovi. Nego idemo ponosno odsvirati i večeras.'”

Bend “Behar” je imao i svoj budžet. Pored toga što su novcem od ulaznica kupovali instrumente, razglas i slično, znatna sredstva izdvajali su za potrebe brigade. “Osim što smo svirali i pjevali, mi smo obavljali razne poslove. Kako je naša kancelarija bila ispred komandantove, mi smo bili komandantovi sekretari. Mi smo njemu bili glas naroda i on je preko nas dobijao informacije šta se dešava. U nekim situacijama nas je znao pozvati sve šestoricu, da opušteno popričamo, ali isto tako, u momentima kad je bilo teško, znao nas je i poslati na liniju. Time je htio poslati poruka drugim borcima da su svi uključeni. Kad je bila operacija forsiranja rijeke Une, kaže nam: 'Idite tamo, da ljudi vide da smo svi na liniji, da smo svi k'o jedan.' Dobijemo zadatak da se javimo Aganu Elkasoviću. Nekad smo dobijali zadatke da u ranu zoru uzmemo kombi i razglas i idemo na liniju da informiramo Kladuščane, da ih pozivamo da se predaju, da im objasnimo da smo Armija RBiH, da se niko ne boji, da nas prihvate kao oslobodioce, da se džaba ne prolijeva muslimanska krv. Na skoro sve linije smo išli, nosili municiju, obilazili borce i slično”, s ponosom ističe Nihad Nanić.


Nihad Nanić za Dan brigade 15.8.2021. godine

Nakon rata, bend “Behar” tradicionalno nastupa za Dan brigade 15. augusta, u zabavnom dijelu manifestacije “Slobodarski dani viteškog grada Bužima”. Članovi benda smatraju da njihove pjesme trebaju ostati kao svjedok herojske borbe ljudi koji su ginuli i krvarili za narod i domovinu. A što se tiče materijalne strane, ističu da njima muzičarima ništa ne treba, jer su, hvala Bogu, ostvareni i situirani ljudi. Kažu da im je dovoljna spoznaja da su i na taj način mogli pomoći. “Jer, bila je čast i neopisivo zadovoljstvo biti dio orkestra 505. brigade”, jednoglasni su Mehdi, Nezir i Niho.