Između 24. avgusta i 6. septembra 1937. tokom Španskog građanskog rata Belchite je postao strateški cilj republikanskih snaga kao preliminarni korak za napad na Zaragozu. Cilj se činio jednostavnim, ali je trajalo duže nego što se očekivalo. U tih 14 dana intenzivne borbe palo je više od 5000 ljudi, a grad je sravnjen s zemljom. Počelo je na periferiji i završilo borbom od kuće do kuće. Oko polovice od 3.100 stanovnika poginulo je u sukobu.

Rat je okončao višestoljetnu historiju srušenog grada. Nije obnavljan, Novi grad je izgrađen uz stari grad. Ulice su bile puste. Samo se nekoliko pasa usuđuje proći kroz ruševine, okružene grmljem i sa znakovima bitke na zidovima nekoliko objekata koji su ostali stajati.

U samo dvije sedmice 1937. godine, tokom Španskog građanskog rata, u ovom je gradu pobijeni na hiljade ljudi. Brutalnost je bila takva, kako zločini koje su počinili Nacionalisti koje su podržavali fašisti i Republikanci koje su podržavali komunisti, da je nakon rata diktator Franco naredio da se cijeli grad napusti i ostavi netaknut kao "živi spomenik" mrtvima a da se novi Belchite sagradi na njegovoj periferiji.

Belchite je dugo bio strateški važan grad otkako je osvojen od muslimana 1118. godine a u njemu izgrađena utvrda. Godine 1809. bio je poprište brutalne bitke između Francuske i Španije ali je 1937. doživio najkrvaviji sukob.

Republikanske snage nastojale su zauzeti Zaragozu i na vrhuncu sukoba imale su oko 80.000 vojnika, artiljeriju i tenkove. To je potaklo Nacionaliste koji su se bojali marša na Madrid da prebace 100.000 vojnika ka Zaragozi. Među Republikancima su bili i međunarodni borci.

Tijela pobijenih su bila složena na gradskom trgu, hrpa je bila visoka jedan kat i na kraju su polivena benzinom i spaljena. Druga su bačena u podzemnu presu za maslinovo ulje, prekrivena krečom a ulaz je zapečaćen i do danas nije taknut.

Broj mrtvih nikada nije tačno utvrđen ali očevici govore o najmanje 5000 ljudi, uključujući civile. Ernest Hemingway stigao je u Belchite nedugo nakon bitke i opisao potpunu devastaciju, mrtva tijela i muhe. "Belchite je bio manje grad a više užasan smrad“, zabilježio je.

Belchite je postao muzej užasa Španskog građanskog rata na otvorenom, rata u kojem je umrlo 300.000 ljudi i ostavilo otvorenu ranu za koju danas mnogi tvrde da ne zacjeljuje. Mnogi susjedi vjeruju da je ono što se dogodilo u toj bici još uvijek prisutno na njihovim ulicama gdje se, kako kažu, događaju paranormalne pojave.

 Jedni tvrde da se čuju vapaji palih, drugi kažu da grof Belchite luta njegovim ulicama jer je odveden iz groba i nije mogao naći mjesto za odmor.

Novinar i istraživač Carlos Bogdanich odlučio je provjeriti ima li smisla to što su susjedi pričali i otišao je u Belchite jedne hladne oktobarske noći 1986. s ekipom televizijskog programa “Cuarta Dimensión”. Bogdanich je potvrdio da su tokom zore osjetili kako ih je nekakva sila vukla i kontrolirala nekoliko sati. Kretali su se kao da ih neko vodi, nisu bili svjesni šta rade.

Ipak, nisu vidjeli ništa čudno. Ali kada su preslušali snimke otkrili su da su snimljeni različiti zvukovi koji se lako mogu identificirati s ratom: avioni, bombe, tenkovi, pucnji, pa čak i vojne pjesme. Ove snimke imale su veliki odjek i obišle ​​svijet.