Vikali su “dolazimo po vas”, prijetili su da će “uzeti sve”, da će “promijeniti iz temelja”, obećali su “sanaderizaciju” i hapšenja liderstva SDA, prijetili su otvoreno ubistvom bračnom paru Izetbegović, pozivali na linč, izazivali atmosferu općeg nereda, vrijeđali i širili nepovjerenje u Islamsku zajednicu i njeno liderstvo, lagali, montirali afere, spletkarili, namještali, tekfirili, proklinjali, otvoreno psovali, petokolonaški sarađivali sa stranim centrima moći, prodavali se uzduž i poprijeko... U isto vrijeme su od sebe pravili žrtve, izmišljali ugroženost od “odreda smrti”, “mafijaških porodica” i širili famu o “radikalnim botovima”.

I nakon svega ovoga Elmedin Konaković je podnio krivičnu prijavu protiv prof. dr. Sebije Izetbegović i Amora Mašovića (na koncu povukao protiv bivšeg direktora Instituta za nestale osobe). Naime, prvo je Amor Mašović, a zatim Sebija Izetbegović, na skupu SDA rekao da putevi koji se odvajaju od puta Alije Izetbegovića vode Bošnjake u novi Genocid, u čemu se prepoznala opozicija, a posebice Konaković. Teška je to izjava, za koju su mnogi primijetili “da nije trebala SDA-u”. Međutim, nas zanima je li istinita jer sudimo da istinu treba zastupati i istini treba težiti. Odnosno, polazimo od toga da niko za sebe ne može tvrditi da je vlasnik istine mimo Boga Uzvišenog, ali da može donositi validne pretpostavke koje temelji na činjenicama, ponekad na intuiciji i dojmovima.

U kontinuitetu smo pisali, vjerujemo i dokazali, da politika “trojke” ozbiljno narušava bošnjački nacionalni interes, da nije u skladu ni s bosanskohercegovačkom prodržavnom politikom, čemu u zadnje vrijeme može posvjedočiti podrška Čovićevim izmjenama Izbornog zakona, podrška “Otvorenom Balkanu”, koji je velikosrpski i velikoalbanski hegemonistički projekat, nadalje, političko razjedinjavanje koje je dovelo do gubitka Velike Kladuše i Novog Travnika, gubitka gradonačelničke pozicije u Mostaru, zatim odustajanje od podrške (NiP i NS) Pokretu za državu u manjem entitetu...

Pritom će neki primijetiti da ne bi bilo loše da SDA ode u opoziciju, da se pročisti do kraja, a da se “trojka” (s pridruženim Kasumovićima i Kukićima i Radončićima) u potpunosti  razmaše i pokaže svu raskoš svog neznanja i nesposobnosti. Međutim, takvo eksperimentiranje (pa makar i na razini pretpostavke) je krajnje loše. Tek ostaje da zamislimo kakvu štetu su u stanju napraviti za državu i poziciju bošnjačkog naroda – nepopravljivu.

U četiri godine mi smo poprilično sigurni da bi ispotpisivali i pristali na političke ustupke čiju štetnost više nikada ne bismo mogli ispraviti, a one se odnose na upravo ono zbog čega su i dobili potporu iz stranih centara moći. Današnja kriza, posebno kada govorimo o statusu povratnika u Rs-u, izazvana je upravo njihovim ustavnim asimetričnim rješenjima iz prošlosti i Bećirovićevim Zakonom o prebivalištu. Nepopravljiva šteta bila bi kudikamo veća samo da su imali priliku.

Bolest su koja se predstavlja kao lijek. Tvrde da će liječiti, a u biti šire zarazu koja je za sada najpogubnija na razini širenja opće mržnje i nepovjerenja među Bošnjacima, a već sutra može biti realizirana na političkom planu. SDA u opoziciji je luksuz koji bi država i Bošnjaci muslimani najskuplje platili.

Činjenice potvrđuju, a dojam i intuicija urliču da nas “trojka” gura u ponor, da je među tom skupinom najizraženiji i najagresivniji klizač u propast Dino Konaković, predsjednik stranke koja se ismijava s hidžabom i koja bi zabranjivala selam. U tom ponoru nalazi se čitav niz smrtnih ishoda – od identitetskih do političkih. U tom ponoru, politički obezglavljene i razjedinjene Bošnjake vazda su čekale Srebrenice i Tomašice, odnosno, fizičko istrebljenje i etničko čišćenje. To nam govori stoljetno iskustvo. To svjedoči sve ono što je prethodilo Genocidu, a tome svjedoči i upozorenje ili predskazanje koje izgovaraju Amor Mašović i Sebija Izetbegović. Teško je, polemično je, za nekoga uvredljivo, ali činjenice i okolnosti to potvrđuju. S obzirom na to – mora se to i izreći.

U svemu tome “trojkin” režim bi da određuje narativ, da uspostavlja mjeru onoga što se može ili ne može izreći. Je li Konaković ijednu krivičnu prijavu podnio protiv Dodika i Čovića i njihovih medija za sve gadosti i negiranja i uvrede Bošnjacima? Je li prijetio Milanoviću hapšenjem nakon što je negirao Genocid u Srebrenici? Nije, jer s njima mora, a sa SDA neće. Nije, jer po toj nepameti, SDA mora pasti pa makar bilo gore, što je izrekao Senad Hadžifejzović. A to gore, dragi naši idioti, to gore može biti i novi genocid.

Ali nas stavlja na moralnu kušnju kada lider NiP-a kaže da se među njima nalaze i ratni komandanti i zlatni ljiljani, i hrabri borci i šehidska djeca, te da je prema tome to nemoguće i da je riječ o krajnjoj uvredi.

Moguće je, nažalost. Niti jedan narod u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije nije vodio bratoubilački rat. Bošnjaci su bili prisiljeni voditi ga nakon izdaje Fikreta Abdića. Način na koji je režim “trojke” antagonizirao regionalne dijelove Bosne (Krajinu i Tuzlu naspram Sarajeva) ide u prilog tome da taj bratoubilački nagon nije zamro i da su ga svjesni oni koji manipuliraju Bošnjacima i provode agende specijalnog rata. Ako je moguće da sami sebe ubijamo i mrzimo, dakle, moguće je i da sami sebi stvorimo pretpostavke za novi Genocid.

Konaković je blizak čečenskim varijantama političkog rješenja bošnjačkog pitanja. Potvrđuje to svojim bliskostima s Usametom Zukorlićem, koji se Vučiću u Sandžaku rasprostro po vertikali i horizontali. Od navodnih hrabrih sandžačkih boraca za nacionalnu stvar prešli su put do poltrona velikosrpskim nacionalistima. Gotovo identično kao i većina Čečena. Do jučer su ih Rusi ubijali, rušili im gradove, već danas tekbiraju u slavu Putina i Rusije i ubijaju druge muslimane.

Činjenica jeste da su Denis Zvizdić i Aljoša Čampara do jučer u Areni Zenica držali govore i pljeskali u slavu Bakira Izetbegovića, a već danas u istoj areni plješću u slavu Konakovića i Bećirovića. Činjenica jeste da su takvi u stanju promijeniti ne samo političku stranku nego i kompletan idejni svjetonazor. To je više od običnog stranačkog preletača. To je samoubilački i izdajnički mentalitet nemoralnih licemjera. To je ona svijest i nepamet koja vodi u ponore masovnih grobnica.