Pitao se Wilhelm Reich u svojem znamenitom djelu „Masovna psihologija fašizma“ o tome kako nastaje „mladi fašist“, ali je zabrazdio u frojdovskim labirintima podsvjesnih seksualnih gimnastika. Međutim, njegovo disidentsko istraživanje iz 1933. godine zanimljivo nam je i danas jer pionirski progovara o onome što nazivamo medijskom manipulacijom u službi politike i političkim populizmom.

„Ne treba objasniti zašto gladujući krade ili izrabljeni štrajka, nego zašto većina gladujućih ne krade i većina izrabljenih ne štrajka“, pisao je Reich, a objašnjenje zašto nedavno su nam dali Dragan & Dragan, socijaldemokrata Stevanović i našista Miokvić kada su se s Arijanom Memić iz NiP-a pridružili posve opravdanim protestima građana nakon saobraćajnog ubistva mlade doktorice Azre Spahić. Zapravo, političari iz trojke s kantonalnog i federalnog nivoa (na vlasti su i na državnom) izašli su da protestvuju protiv samih sebe i sami sebe s ulice upozore da na vlasti moraju uvesti mjere kako se ovakve tragedije više ne bi ponavljale. No, nije to tako bezazleno blesavo kao što se čini.

Riječ je o populističkoj strategiji infiltracije među protestante (raju) sa ciljem zataškavanja ili amortiziranja štete u kojoj se zloupotrebljava jedna tragedija da bi se zataškala vlastita politička suodgovornost. Ipak, ovdje prije svega govorimo o društvenoj degeneraciji, posrnuću građanskog morala i opće pristojnosti te posvemašnjem licemjerju koje je izraženo do te mjere da postaje sociološki fenomen.

No, da bi se stvorili preduvjeti razvoja jednog duboko licemjernog društva, odnosno eskalacija teškog licemjerja jednog njegovog dijela koji se samonaziva njegovom elitom, trebalo je stvoriti i kvaziintelektualne preduvjete koji su odveli u takvo stanje. Možda se to najbolje vidi kroz nastup ideologa Naše stranke Tarika Haverića, koji je nedavno na N1 televiziji govorio o antibosanskim politikama, odnosno nesvjesno demontirao samoga sebe i vlastitu stranku koja je na vlast došla nametanjem i trenutno je u koaliciji sa srpskim i hrvatskim nacionalnim strankama, ali i sa strankom Elmedina Konakovića koja se pozivala na njegovanje „izvornog naslijeđa Alije Izetbegovića“ protiv kojeg se Haverić zdušno bori. Rudimentarno neobrazovanom, ali lajavom Elmedinu Konakoviću stoga se mogao nametnuti jedan Haverić i iskoristiti ga da bude sirova snaga koja će destruirati Bošnjake iznutra.

Kakvu to duhovnu i intelektualnu obnovu zagovara neokomunist i našist Tarik Haverić na N1 televiziji? Bez ikakve sumnje onu neojugoslavensku, u kojoj je sasvim opravdano hapsiti, zatvarati i ubijati muslimane. Naime, upravo takve stavove sugerirao je Haverić u svojoj „kritici bosanskog muslimanskog subjekta“, pseudointelektualnom demagoškom pamfletu u kojem provlači da mladi u Bosni i Hercegovini „osjećaju jugonostalgiju i ne zamjeraju bivšoj državi što je Mlade muslimane progonila, već što to nije činila energičnije“. Štaviše, Haverić se raspisao o tome da su hapšenja, zatvaranja i ubijanja muslimana 1949. i 1983. bila logična i opravdana i suštinski neka vrsta blaže represivne mjere jer su, pazite sad, neke islamske zemlje, poput Indonezije, bile okrutnije prema komunistima nego Jugoslavija prema muslimanima.

A šta je naša kolektivna budućnost pod vladavinom Naše stranke, njen ideolog Haverić objašnjava najavom procesa rehabilitacije muslimanskih masa riječima da bi „ozdravljenje moglo početi kolektivnom molitvom u kojoj bi bosanski muslimanski subjekt zahvalio svome Bogu što je, od stotinjak autoritarnih režima i diktatura, lijevih i desnih, on imao sreću da živi baš u Jugoslaviji“. Dakle, Haverić otvoreno na N1 najavljuje „materijalni, duhovni i intelektualni oporavak“ nakon 30 godina vladavine Bošnjaka muslimana, jer ne može biti da na bilo koga drugoga cilja s obzirom na to da je upravo Haverićeva stranka u koaliciji sa srpsko-pravoslavnim i hrvatsko-katoličkim subjektom.

To bi značilo da se duhovno-intelektualna purifikacija muslimanskog subjekta u Rs-u vrši nijekanjem, asimilacijom i progonom, a u Federaciji BiH totalitarnim jugoslavenskim metodama u kojima će vas kao muslimana Naša stranka sa svojim NiP falangama vjerovatno zatvoriti na neodređen broj godina rehabilitacije, a ako ste „tvrđi orah“, onda će vas strijeljati na licu mjesta jer ste nepremostiva prepreka za općedruštveni napredak.

Da doista Haverić tako misli, dokazuje i njegov stav prema šehidu Mustafi Busuladžiću, kojeg je Haverićev totalitarni um proganjao i isljeđivao mrtvoga. Zapravo, Haverić je progonio Busuladžićev duh jer od komunista strijeljano tijelo nikada nije ni nađeno. Štaviše, Haverić kao da duboko u sebi krije izražene starozavjetne vrijednosti po principu „oko za oko, zub za zub“ pa nisu muslimani samo krivi za uništenje Jugoslavije, oni su u svom prapočetku genocidni jer je, po Haverićevom mišljenju, „genocid ugrađen u same početke islamske države“.

Zapravo, Haverićeva logika dovodi do konačnog rješenja da je Genocid nad Bošnjacima opravdana obrazovna metoda u kojem su katoličko-pravoslavni subjekti branili one jugoslavenske od agresivnih muslimanskih subjekta. Upravo zato Haverić i može da izađe na TV i blebeta o antibosanskim politikama, a u koaliciji je sa srpsko-hrvatskim nacionalističkim strankama te je sasvim normalno da je sa svojim kolegama na vlast doveden kolonijalističkim nametanjem i nasiljem katoličkog subjekta iz Njemačke.

Upravo stoga, da se pita izdavačka kuća Wilhelma Reicha „Verlag für Sexualpolitik“, vjeroatno bi pod hitno bila izdata knjiga u kojoj bi bio analiziran mladi našist i njegova erotska fiksacija na domovinski simbol majke, zapravo na nacionalno čuvstvo koje je još u pubertetu valjalo rasplinuti drugim hobijima da ne dođe do devijacije u kojoj nastaje genitalno oslabljen i proturječan u svojoj seksualnoj strukturi – mladi našist Tarik Haverić.

Kako bi Reich objasnio dileme našistice Sabine Ćudić, koja je uzurpirala bošnjačke političke pozicije, a srpsku politiku upozorava da nikako nije i ne može biti bošnjačko-muslimanski subjekt? Reich bi možda zaključio da je Ćudićkin problem u depresivnim i grčevitim osjećajnim predstavama o samosvladavanju koje proizlazi iz potrebe da niječe svoju histeričnu požudu i održava privid svoje monogamne biti.