Teško je bilo zamisliti da će cionističko licemjerje i genocidna pamet otići tako daleko da ustvrdi da se u Gazi dogodio samo jedan incident u vezi s pogibijom palestinskih civila koji uključuje slučajnu eksploziju Hamasovog skladišta oružja. Upravo je to izrekao izraelski premijer Netanyahu u svojem obraćanju američkom Kongresu, uz popratno glasno odobravanje američkih kongresnika koji su pljeskali i navijali kao da sudjeluju u Super Bowlu, a ne govoru jednog masovnog ubice koji je direktno odgovoran za smrt najmanje 39.000 civila te najmanje 10.000 nestalih pod ruševinama od izraelskih bombi sravnjene Gaze. Štaviše, Netanyahu otvoreno tvrdi da je Hamas kriv za ubijanje civila, da ih koristi za živi štit, a izračunao je i broj kalorija humanitarne pomoći koju “brižljivi” Izraelci šalju Palestincima, ali, avaj, sve im, kaže, otme Hamas pa ostaju gladni.
Za to vrijeme u Gazi izraelska genocidna mašinerija bombarduje škole, ubija vjernike na namazu dok klanjaju u džamijama, a na izraelskoj televiziji vode se javne debate koje odobravaju “silovanje Palestinaca oštrim predmetima u zatvorima", to jest konclogorima u kojima masovno muče palestinske zatvorenike.
Ova genocidna zamjena teza tako nas živo podsjeća na slike Mladića koji “hrani” Srebreničane i tvrdnje srpskih ubica koji za Markale i Tuzlansku kapiju još uvijek tvrde da su djelo Armije RBiH. Sami su se bombardirali, jel! Netanyahu je pritom izrekao i čitav niz javno demantiranih laži da je Hamas ubijao bebe, rezao glave i slično. Dok je iz pozicije direktora industrije smrti dijelio moralne lekcije Kongresu, razgraničavajući dobro i zlo, osudio je i Međunarodni sud u Haagu tvrdeći da Izrael treba nagraditi, a ne osuditi. Sve to dok na vidjelo izlaze dokazi da IDF polužive Palestince transportira u mesare, gdje ih trančira i dijelove njihovih tijela izvozi u izraelske banke organa. Da ne propadne biomasa, očito. To nisu ljudi, to je farma, to su životinje ili, kako je rekao jedan rabin: “To su duše koje ne zaslužuju da žive.” Ubili bi i Boga u njima, da mogu. Ali ne mogu.
Rabin još nije otkrio da je duša besmrtna. To jest, ubice iz IDF-a prije nego krenu u genocid treba razriješiti mogućeg prigovora savjesti, pa rabini upravo rade ono što su radili neki popovi SPC-a prije nego su četnici kretali počiniti Genocid u Srebrenici – blagoslovi masovne ubice, Bogu koji je manifestacija savjesti pripisuje druga ubicu.
Ono što je bilo šokantno u Kongresu jeste prelaženje Rubikona u otvorenosti krajnje licemjernih neljudskih poruka, nediplomatskih i neuvijenih svakako, a očito samo s jednim ciljem – poslati poruku da su upravo oni okupljeni u Kongresu ti koji vladaju svijetom, da su oni ti koji određuju ko živi, a ko umire. U tom smislu, označio je Netanyahu i one koji su taj dan u Washingtonu protestirali kao plaćenike i “korisne idiote” Irana. Ljudi su glupi, znate, ne vide očito, sigurno ih je platio Iran.
Faraonština, par excellence.
Međutim, ističe se monstruozna tvrdnja u kojoj je pozvao Ameriku i arapske partnere da osnuju tzv. abrahamski savez protiv “barbara iz Irana”. Abrahamski savez za ubijanje i uništenje sljedbenika Abrahama. Jer, šta su pripadnici jedne od najstarijih civilizacija svijeta ako ne sljedbenici Ibrahima, a. s., u kontinuitetu vjerovanja. Koga briga za detalje – kill ‘em all, u ime Boga koji nije Jedan za sve ljude, u ime Abrahama koji je nekima praotac monoteizma, a drugima “očuh barbarizma”. A šta će biti sa Rusima koje Netanyahu ovaj put diplomatski ne spominje, ali tvrdi da su neprijatelji Izraelaca i neprijatelji Amerikanaca i obrnuto. Kakvo li se samo grozomorno licemjerje odvija ovih dana pred našim očima. Rusima je zbog agresije na Ukrajinu zabranjen nastup na ovogodišnjim Olimpijskim igrama, dok se sportaši sa izraelskim zastavama ponosno šepure po francuskim sportskim pistama.
Stoga, abrahamski savez očito mora uključivati i da se svi ruski sljedbenici Avrama sravne sa zemljom. Ko to može tvrditi da Ibrahim i Avram nisu Abraham, pitali su se zgroženi pripadnici ljudske vrste po društvenim mrežama. Samo onaj koji je konvertirao i postao sljedbenik dedžala, zaključivalo se. I zaista, po društvenim mrežama sve češće možemo gledati razne Izraelce (od rabina do intelektualaca) koji zazivaju da Izrael atomskim bombama sravni Gazu, Zapadnu obalu, Siriju, Liban, Irak i naravno Iran. Doslovno zazivaju Sudnji dan sa obrazloženjem da se tada spušta njihov odabrani Mesija. Koji, čiji?
U američkom Kongresu je najavljen savez protiv Boga, naravno Onoga koji je Jedan svim ljudima. Jedan Jedini Bog ne može biti za one koji misle da su “odabrani” pa mogu nekažnjeno, upravo u Njegovo ime, vršiti genocid nad jednim narodom. To nije tajna koja pripada u domenu Božjeg stvaranja, to je logika koja proizlazi iz samih temelja Objava. Ne postoji Mesija kojega šalje Bog da vrši i slavi genocid.
Razmjere iskazanog licemjerja do sada su neviđene i slobodno možemo zaključiti da bi im i sam Adolf Hitler pozavidio na propagandnoj domišljatosti. Naime, bez obzira na svu umješnost jednog Goebelsa, nacisti nikada nisu uspjeli da svoju industriju smrti predstave kao borbu za slobodu i demokratiju. Odnosno, Hitler nikada nije svijet uspio uvjeriti da je Holokaust nešto drugo od onoga što je u suštini bio. Nisu uspjeli Holokaust prikazati kao općekorisno djelo pa su ga morali pažljivo skrivati. Netanyahu ništa ne skriva i za to dobiva pljesak od Amerikanaca do te mjere da je dio američke predizborne kampanje natjecanje u tome ko je veći cionist. A razlike nema, i republikanski cionist i demokratski cionist jednako su ubojiti. I sada je možda jasnija snimka Netanyahua od prije desetak godina kada se ismijavao Amerikancima koji rade sve što on želi do te mjere da je apsurdno koliki su mu podanici.
Šta sve navedeno podrazumijeva u kontekstu Bošnjaka i Bosne i Hercegovine? Netanyahu tvrdi da ako je Izrael ugrožen onda ne samo da je ugrožena Amerika nego čitav slobodni svijet. Ako je događaj u Kongresu demokratija, ako je to refleksija odnosa prema međunarodnom pravu, onda bez sumnje možemo reći da je sumrak civilizacije nastupio. Ili smo svjedočili sunovratu jedne imperije koja terorizira svijet, a koji je “veći od pet”, kako primjećuje turski predsjednik Erdogan.
Ono što je bitno za Bošnjake u vremenima kada im američka ambasada svakodnevno u javnost šalje invektive šta je dobro i šta je zlo, šta je demokratija a šta nije, ko je ratni zločinac a ko nije, šta je evropski put a šta nije, ko mora biti u vlasti a ko ne smije, jeste shvaćanje da ne može biti pomoći od trenutno najvećih zulumćara na Planeti. Ne može se pravda tražiti i očekivati od onih koji su postavili kumira nepravde na lažni oltar tzv. demokratije i tzv. slobode.
Kod pojedinih Bošnjaka pamet doseže i mišljenje da nam Amerikanci kao dokazani prijatelji donose i trajnu stabilnost i trajnu pravdu. Kakva naivnost! Trajna pravda od takvih može značiti samo asimilaciju ili ateizaciju, a ako to ne prođe, onda može da se otvori novi krug etničkog čišćenja i genocida za muslimane. To je zaključak s obzirom na viđeno u američkom Kongresu. Ko sa takvima ulazi u savez bit će da izlazi iz svake vjere, iz svakog teizma, iz svakog morala, odriče se i Abrahama i Avrama i Ibrahima.
Tvrdili su da je Srebrenica “najveća rana Evrope”, nakon Holokausta ponovljeni genocid na evropskom tlu i da “se više nikada nikome ne ponovi”. Ta uljuđena Evropa i njene mantre!? Ponovilo se i ponavlja se. Genocid se odvija u Palestini, ali i na evropskom tlu. Sve zemlje koje odobravaju Genocid nad Palestincima, pritom osporavaju i sankcionišu svaki govor o istini poput Njemačke, sudionici su u genocidu.
Kada je riječ o Bošnjacima, nikada nije bilo pitanje žele li ili trebaju li na Istok ili Zapad. Bošnjaci jesu Zapad i to je njihova trajna životna i prostorna tačka. Ovdje je pitanje – ko za sebe može uopće reći da zadržava minimum čovječnosti a smatra mjerodavnim one koji direktno podržavaju i provode politiku Genocida nad Palestincima. Ako si sposoban za takvo nešto, a Amerika jeste – svaka druga devijantnost se podrazumijeva. A Zapad su i Slovenija i Irska i Španija i Norveška – moralne velesile naspram jedne Amerike. I Malezija i Turska su Zapad ako gledate iz smjera Los Angelesa prema Japanu.
Ako je Zapad nekakva navodna vrijednost, isto tako je i samo tačka gledišta – izbor između toga hoćete li ostati čovjek ili postati masovni ubica koji se predstavlja demokratom i borcem za slobodni svijet.
