Bio bi to diplomatski skandal prvog reda. Bosnu i Hercegovinu optužili bi da ima hegemonističke pretenzije, da se direktno upliće u unutarnja pitanja jedne velike i moćne države. Štaviše, u duhu bezbrojnih fantazmagoričnih predrasuda, neko bi mogao reći da njen najmnogobrojniji narod, Bošnjaci muslimani, želi osnovati neki “halifat” na prostoru Ruske Federacije. Zvuči ova tvrdnja naučnofantastično, zvuči krajnje pretenciozno, ali upravo je takvo nešto sugerirao ruski ambasador u Bosni i Hercegovini kada je nedavno poslao naoko vrlo pomirljivo i blagopitljivo saopćenje SDA, koja je ranije oštro reagirala na pokušaj direktne ruske prijetnje ako se nastavi s NATO integracijama u BiH.

Prvo, saopćenje adresirano na SDA zanimljivo je jer se Ambasada Rusije u BiH ne obraća cjelini već jednom od političkih subjekata u BiH, doduše najjačem i najvećem, ali to ne umanjuje intrigantnost ove diplomatske inicijative. Nude “tijesnu saradnju” sa strankom koja igra “važnu ulogu u socijalnom i političkom životu Bosne i Hercegovine”. Očito je da su shvatili ko im je glavni kamen spoticanja u Bosni i Hercegovini pa se nakon raznoraznih špekulacija došlo do spoznaje da upravo na taj kamen treba djelovati kada ga se već ne može preskočiti ili zaobići. Pohvalno, prihvataju opredjeljenje SDA prema evroatlantskim integracijama, ali raduje ih i status Ruske Federacije kao prijateljske zemlje. Aferim!

Drugo, u saopćenju sugeriraju da SDA igra važnu ulogu u “formiranju bošnjačkog nacionalnog identiteta”. Potrebno je naglasiti perfekt – igrala je, jer je bošnjački identitet formiran. SDA sada igra ulogu oko očuvanja i afirmacije bošnjačkog nacionalnog identiteta. Ovaj dio priopćenja nadovezuje se kao svojevrstan ispravak ili ublažavanje konstatacije ruskog ambasadora u BiH da su Bošnjaci nacija nastala 1993. godine, iznesenoj u jednom nedavnom intervjuu. Izgledno da je ruski ambasador ovu tvrdnju posudio od vrlo loših i krajnje zlonamjernih savjetnika Srba. Bošnjaci, naime, nisu nastali 1993. godine, samo su vratili i potvrdili svoje stoljetno ime na Bošnjačkom saboru. Ruski ambasador treba shvatiti da je ova njegova tvrdnja na razini provokacije. Bez obzira na povremene izlete i skretanja raznih utopista, bošnjački je identitet formiran, a dalja njegova afirmacija i unutarnji sklad tiču se isključivo Bošnjaka i nikoga drugog, a politički gledano jeste odgovornost ponajviše SDA, ali i svih drugih dobronamjernih političkih subjekata koji okupljaju bošnjačko glasačko tijelo.

I konačno, dolazimo do zadnje i ključne tačke koja se tiče saopćenja Ambasade Rusije u BiH. Pišu da su “spremni za uspostavljanje kontakata u svrhu poboljšanja međustranačkih veza s ideološki bliskim strukturama u Rusiji”. Pritom najavljuju dolazak ruske delegacije na čelu s predsjednikom Republike Tataristan Rustamom Minnihanovim koja bi trebala doprinijeti širenju prijateljske saradnje. Zvuči lijepo i radujemo se posjeti, ali Ambasada Rusije treba pripaziti da ne poredi neuporedivo. Republika koja je dio Ruske Federacije ne može imati diplomatsku saradnju s državom BiH. Može imati neku vrstu ekonomske ili kulturne saradnje s entitetima i kantonima, ali pritom je dio secesionističke prakse ako niži nivo vlasti osnuje svoje diplomatsko predstavništvo u nekoj zemlji kao što to radi Dodik. Primjerice, E. K. i K. A. iz NiP-a, s obzirom na svoje ratoborne i prijetilačke nagone, u ime Kantona Sarajevo vrlo bi lahko uspostavili diplomatske veze s Čečenijom i njenim liderom R. K. U tome bi im mogao pomoći njihov politički i duhovni brat M. Z. koji je u Srbiji već instaliran kao svojevrsna čečenska inačica. Odnosno, želimo naglasiti da je međunarodni subjekt u svakoj diplomatskoj saradnji država, a ne entiteti i kantoni. Ako bi država BiH prihvatila saradnju s regijama i republikama u Ruskoj Federaciji, u suštini bi se miješala u unutarnja pitanja te zemlje.

S obzirom na to da je Bosna i Hercegovina, a unutar nje nacija Bošnjaci, prijateljski nastrojena prema ruskom narodu, to se ne bi nikako trebalo dozvoliti. Ruski ambasador ima priliku da se u narednom periodu upozna s Bošnjacima i visokom razinom osjećaja gostoprimstva koje iskazuju prema musafirima. Ali da se upozna direktno, a ne kroz mišljenja Srba. Što se srbijanske politike tiče, ona nikako ne može biti uzor, a ruska inicijativa unekoliko podsjeća upravo na tu pamet. Srpska hegemonistička politika koju sljeduju iz Jugoslavije zaista je skandalozna, kao što je skandalozna i izjava Aleksandra Vučića, koji je za maj najavio nekakav samit u kojem će on okupiti bosanskohercegovačke entitete i kantone. Na ovakvu definiciju samita ne smije se pristati ni pod koju cijenu. Ako se pristane, Vučić će biti ustoličen u nekog novog regionalnog Titu ili bh. tutora koji se ostvaruje kao pomiritelj klanova i plemena i razjedinjenih feuda u Bosni i Hercegovini. Istodobno, Vučić će pričati da poštuje državnost BiH, a s manjim entitetom dogovora zajedničku obrazovnu politiku i time provodi secesionističku politiku. Ništa on ne poštuje, tek maže oči dok sanja novu srpsku hegemoniju na Balkanu. Bošnjaci su to prozreli i tome će se oduprijeti, bez obzira na to što situacija oko vakcina stvara privid njihove nemoći. Proći će i pandemija, sve prolazi.

Ono što se može i treba, i to ne može narušiti ničije interese, posebice one koji se tiču NATO integracija BiH, jeste uspostavljanje kulturne saradnje. To je najuzbudljiviji dio nastupa ruskog ambasadora koji je u intervjuu govorio o 30 miliona muslimana u Rusiji. I država i Bošnjaci u njoj trebali bi na temelju ovog podatka otvoriti novi prostor saradnje kroz institucije nevladinog sektora i vjerskih institucija. No, ističemo kulturnu saradnju kao onu plemenitu kovinu koja nikome ne može biti kamen spoticanja, ni Rusima, ni Bošnjacima, ni Srbima. Ako bi se ovo prepoznalo, mogao bi uslijediti jedan uzbudljivi otkrivalački poduhvat upoznavanja i saradnje. Kultura ima snagu i stvaranja novog i obnavljanja starog. Preporučujemo kulturu, ali ako doista žele odobrovoljiti Bošnjake, Rusi bi trebali da rade upravo suprotno od onoga što su radili do sada podržavajući secesionističke stavove srpske politike. Ako bi podržali politiku koju vodi SDA, napravili bi, mimo slatkorječivih saopćenja, najveću uslugu i sebi i Bosni i Hercegovini. Politiku koja u svojem korijenu i suštini nosi samo jednu riječ – država.